Hrvatska

Dok slušam Matoševu1909 “-tu u izvedbi benda zvanog Olovni ples, ona klica bunta, srdžbe i bijesa u meni još jače proklija, ta “pjesma koja dušu dira” samo razbukti vječni oganj prkosa i nemira…

Patetika?

O da, svakako lešinari duše moje, vaša lica bez naličja, glave bez obličja svakako znaju što je to primitivna domoljubna patetika. Vaše sitne duše i umovi bez nauma, vaši ispruženi kažiprsti u bijelim rukavicama spremni na izdaju, osudu i prijevaru, o da svakako vi što nam crni usud spremate…

Da i dalje ta crna patetika, tijelo i um mi poput otrova prožima, ta trula prokleta domoljubna patetika potpuno me zaslijepila, sram koji mi naturate sa prkosom je zamijenila, ponosom na pretke, na oca, na didu, na babu, na majčinu skut…

Srdžba?

O da, svakako, to srdžba iz mene progovara, srdžba vašim licemjerjem kao bičem u galop gonjena, toliko u meni bijesa i unutarnjih nemira, toliko ljutine i nespokoja zbog vas hoštaplera, bandita bez časti na vlasti. Da, nadalje ta prokleta domoljubna patetika moje snove idealizira, snove o poštenju, časti i pravdi o svemu onome što su vaše tuste svinjske glave prodale, izdale za Judine škude dale…

Hrvatsku mi moju objesiše..“…O da, svakako, gadovi se ni ne okrenuše još kukavički iz jazbina svojih vire, izdajničke zjenice na Judino zlato im se šire, a u meni srdžba ključa još jače, u meni znamen zemlje moje slobodne i poštene u inat zauvjek ostat će…

Objesište’ nju i mene ste objesili patetika ona trula iz mene zbori, no što mogu kada me nepravda poput koplja po sred srca probada, htio bih da vrištim, da skačem, da iz svoje kože izađem samo da ožiljke te nepravde na duši mojoj mogu da vam pokažem…

Što drugo mogu pod nebeskim svodom bezuvjetno voljeti, za što se drugo bez pitanja mogu svim srcem boriti, što drugo osim Nje svojoj djeci mogu ostaviti?

Čujem već šeretski smijeh vaš, vidim izdajničke prste u znak poruge u mene uperene, osjetim već trule duše vaše vonj…

Doista Hrvatsku mi objesiše’ , ko’ lopova, ko’ nitkova, bez srama joj omču na vrat namakoše’ , a slugama tuđina nek izdajnički znamen iznad glave bdije, prokleta vam duša kad za čast i poštenje znala nije….

1909

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

A.G.Matoš


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s