Jeftin trik

Bilo je kišno jutro sada već daleke 1990-e godine, kada je đavo konačno došao na svoje..

U selo su počeli stizati neki nama do tada nepoznati ljudi iz nama tada nekih nepoznatih krajeva…Pričali su o nekim lošim ljudima koji su ih izgnali sa njihovih vjekovnih ognjišta bez da su trepnuli…

Sada kad ponekad razmišljam o tim danima u glavi mi se vrte slike iz filmova o otkrivanju Amerike, imam osjećaj da su ti ljudi za nas bili nešto kao konkvistadori za Maje i Asteke…Doduše lagao bi kada bi tvrdio da su bili toliko okrutni ali….

Sjećanje me potom vrati u 1988-u godinu i sunčani ljetni dan mjeseca kolovoza..Na vratima kapije netko je lupao ne bi li nekoga dozvao iz kuće,odmah se znalo da je netko nepoznat jer kapija je uvijek bila otvorena tokom dana za svakoga..Baba i ja smo čuvši lupu izašli iz kuće u dvorište i otvorili vrata, na vratima su stajali mladić i djevojka teško da su prevalili dvadeset pet godina…

Mladić je u ruci držao fotoaparat nekakav veliki sa velikim objektivom kakav do tada nisam imao priliku vidjeti,a djevojka je u rukama držala notes i olovku..Nakon što su se predstavili kao studenti fotografije iz Novog Sada pitali su nas da li se slažemo da eto oni slikaju našu kuću pa da nam kasnije tu sliku nakon što je razviju uz malu naknadu pošalju kao uspomenu,pritom je djevojka majci, koja je u međuvremenu stigla,pokazala notes na kojem su se već neki ljudi iz sela složili sa tim i platili sliku..

Iako do tada nitko nikada, barem koliko smo mi znali,nije imao običaj slikati kuće u našem selu i na taj način prikupljati novac za studiranje ,majka nije u tome vidjela ništa loše i pristala je…Oni su kuću slikali,majka je platila,mislim da se radilo o relativno simboličnoj svoti i zaista nakon par tjedana slika je putem pošte stigla do nas..I? Sigurno se pitate što se dogodilo?

Nije se dogodilo ništa, tu sliku imam i dan danas to je jedina slika te kuće koju smo ponjeli sa sobom par godina kasnije nakon što je došlo do kulminacije ludila koje je godinama prije polako tinjalo..

Jedino je bilo malo čudno kako su neki nama nepoznati ljudi iz nekih nama nepoznatih krajeva bili spremni mijenjati svoja vjekovna ognjišta za naša,i to sistemom ključ za ključ gotovo na neviđeno…

Ponekad me ta sjećanja odnesu u neke druge sfere u neke sfere raznih teorija zavjera,sfere Orwella i big brothera i nameću mi pitanje:”Dal je sve to bilo samo fol?”..

Da li smo bili samo naivne žrtve jeftinih trikova podlih mađioničara..

Ili možda ipak ne?..

Ma ne to ne može biti istina..sigurno varam se…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s