Maslačak

Maslačak prijatelju stari, sada sam ti negdje visoko gore u nekim daljinama na nekim tugaljivim visinama, prolazim a rijetko bacim pogled, rijetko se vraćam dolje u doline spokojne u doline djetinjstva i bezbrige…

Jebiga maslačak tako to ide, ponekad te nađem u nekoj priči ili stihu, sjećanje se vrati, zamirišu livade i trave, između travki veselo izvire ponegdje žute a ponegdje bijele glave…

Maslačak prijatelju nikada nisam išao u botaničke vrtove, nikada nisam išao na izložbe prazne gdje nude egzotične biljke razne, jer tamo nema tebe prijatelju stari, tek godine samoće i tuge mnoge pokažu gdje rastu one biljke stvarne…

Tvoje žute glave, moja zelena koljena, eskadrile bijelih padobranaca otpuhuje sretno lice djeteta, e maslačak prijatelju stari, najgore prolazimo mi tihi i po strani…

Sjećaš se prijatelju one cure tihe plave, ležala je pokraj tebe uzdignute glave, malenim prstima trgala latice male, brojala onu čudnu bolnu za tebe igru, voli me ne voli me, sve sa smješkom gledale me oči sjajne, gledala kako me muči trgajući dio mene baš kao i dio  tebe bacila me sa strane…

Maslačak prijatelju moj, jednoga dana kada moja duša nađe vječni spokoj, nadam se da ćeš se sjetiti prijatelja ovoga, da ćeš se barem katkad ukazati i zažutiti na grobu prijatelja svoga, u inat svima katkad pustiti vjetru kada zapiri da ponese kojeg padobranca u sjećanje na staroga bačkog znanca..


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s