Nakba

Od malih nogu, prvih koraka, prvih nerazgovjetnih riječi i prvih pogleda u onu četvrtastu kutiju koju zovemo «televizor», pamtim jedne te iste prizore koji se ne mijenjaju desetljećima…

Prizori mladića u starom traperu, glavom omotanom u krpu da im se ne vidi lice, u jednoj ruci kamen a druga ruka podignuta dva prsta u znak pobjede i prkosa, zapaljene gume, zbunjena uplakana djeca i žene u feredžama koje nariču, gomila koja nosi lijes i uzvikuje nešto nama nerazumljivo…

Takvi prizori su postali nešto kao vremenska prognoza i sport na kraju dnevnika, nešto što je normalno, nešto opće prihvaćeno..Sumnjam da sam jedini čovjek koji pamti takve scene, sumnjam da sam jedini kojem su pojas Gaze, Zapadna obala, Jaser Arafat, Ariel Sharon, Jicah Rabin, Beirut, Hamas, PLO, Sadat poznati pojmovi, no koliko doista znamo nešto o tim stvarima, koliko doista znamo o famoznom «Bliskoistočnom» problemu koji nam svakodnevno na mala «televizorska» vrata ulazi u kuhinje, dnevne i spavaće sobe..?

Povod pisanju ovoga teksta je najava okupacijske Židovske vlade na teritoriju Palestine da će iz školskih udžbenika povijesti izbaciti arapski termin «nakba», koji bi u prijevodu značio «katastrofa», a Palestinci tim terminom nazivaju događaje koji su se događali 1948.g. sa početkom okupacije..Događaje koji su označili kraj života kakvog su do tada poznavali, događaje koji su nasade agruma, zelenilo i terasaste vrtove pretvorili u izbjegličke kampove bijede, siromaštva i bijesa…

Gradovi Dayr Yassin, Beer Sheba, Saliha i mnogi drugi postali su poprišta masakra i etničkog čišćenja od strane židovske okupacijske vojske, više od 700,000 Palestinaca je napustilo svoje domove uslijed terora koji ih je zadesio..Sada je 2009-ta godina, znači šesdeset prva godina izbjegličkog života prolazi, u međuvremenu se događalo još puno «nakbi», ratova, diskriminacije i bijede..Trenutno smo svjedoci pokušaja iskrivljivanja povijesnih činjenica, pokušaja da se cenzurira palestinska povijest kako bi se sa vremenom zaboravio i zatro trag zločina…

Nisam islamske vjeroispovjesti, niti osjećam da bi se trebao pravdati nekome zbog toga, niti imam osjećaj da se ovdje radi o islamu, kršćanstvu, judaizmu, u mome slučaju radi se samo o osjećaju pravde, prvenstveno sam za pravdu..Svjestan sam da često palestinsko-židovski sukob služi u svrhu manipulacije, ljudi su spremni stati na stranu jednih i osuditi druge iz nekih sasvim drugih pobuda, koje nemaju veze sa onim što se stvarno dogodilo i što se još uvijek pred očima svih nas događa…

Moj osobni životni put je jedno vrijeme bio «nakba», ne tako stravičan i u takvom obimu ali dovoljno da znam kakav se osjećaj javlja u ljudima koje zadesi nepravda, dovoljno da znam kako se osjeća čovjek kada ga isčupaju iz zemlje, zemlje sa kojom je srastao…

Palestincima koji su izbjeglice u vlastitoj zemlji se do današnjih dana ne dopušta povratak na svoja ognjišta, okupator koji živi na njihovoj zemlji i u njihovim domovima se boji da bi takav razvoj događaja narušio ravnotežu, da bi to postupno dovelo do propasti umjetno stvorene države, države koja je stvorena na zločinu i etničkom čišćenju, na «nakbi»…

Palestinci koji žive u izbjegličkim logorima u pojasu Gaze, na Zapadnoj obali , Libanonu, i dan danas iz prkosa svoja stara naselja nazivaju izvornim arapskim nazivima, djeca koja su se rodila daleko poslije 1948-e godine i dalje znaju od kuda su otjerani, taj prkos i osjećaj da im je učinjena nepravda ih drži na životu, u njihovim glavama vrtovi su zeleni, voća ima u izobilju, obećana zemlja postoji u njihovim glavama, okupatori su se nadali kako će život u kampovima bijede brzo natjerati Palestince da potraže nove domove u susjednim arapskim zemljama, no očito da iz osjećaja učinjene nepravde proizlazi golemi prkos i snaga..

Palestinci su u među vremenu postali građani trećeg reda, niži stalež, čak i oni koji su prihvatili državljanstvo novonastale države predmet su šikaniranja i poniženja od strane Židova, dok su od strane svojih sunarodnjaka, koji ne prihvaćaju okupatorsku vlast, označeni kao izdajice..

Stereotipi o Arapima kao prljavima, lažljivima, nepouzdanima, agresivnima, manje inteligentnima su se ustalili među židovskom populacijom..Zanimljivo je kako se oni koji sami imaju breme nepouzdanih, pohlepnih, lažljivih, škrtih vrlo lako prelaze tanku liniju tlačenih prema onima koji su tlačitelji..Čovjek bi pomislio kako te vlastita nesreća i «nakba» naučila nečemu, ali očito da se to brzo zaboravlja i da se koristi u neke druge svrhe, kao opravdanje za počinjenje novih «nakbi»…

Zapadna obala je područije koje je okupirano nakon takozvanog «šestodnevnog rata» Židova kontra Egipta, Sirije, Jordana 1967-e godine..U jednu ruku nalazi se pod palestinskom samoupravom dok sa druge strane Židovi imaju vojnu ingerenciju nad tim područijem, u principu svako palestinsko naselje koje ima vlastitu samoupravu ima oko sebe i židovsku vojnu zonu koja ih nadzire i sprečava spajanje samoupravnih zona, eventualnu anti-židovsku propagandu, dotok školskih udžbenika iz Jordana , jednom riječju cenzura, cenzura slobode govora i mišljenja..

A sve to naravno pod izgovorom o zaštiti od terorizma čiji je rasadnik u izbjegličkim kampovima Gaze i Zapadne obale..Terorizam nepobitno postoji, odnosno teroristički činovi koji su usmjereni kako protiv vojske tako i protiv civila, no o neopravdanosti ili eventualnoj opravdanosti tih metoda, po mome skromnom mišljenju, može se raspravljati tek nakon što se utvrdi neopravdanost ili eventualna opravdanost okupacije tuđeg teritorija na osnovu povijesnih spisa starih nekoliko tisuća godina…

Ponavljam da se radi o doista kompleksnoj temi, o pomiješanosti politike, religije i tradicije, o velikim sličnostima a opet različitostima sukobljenih strana..Svjestan sam da teško ja mogu biti kompetentan i mjerodavan u razlučivanju tko je u pravu, nisam niti pokušao sada dublje ulaziti u kompleksnost tog problema, jer potrebno je puno još toga saznati da bi se uokvirila nekakva slika, puno stvari sam preskočio što namjerno, što iz neznanja…Židovi bi mi prebacili ne spominjanje Brda hrama u Jeruzalemu na koje se oni pozivaju, odnosno na čemu temelje svoje povijesno pravo na tu zemlju, Arapi čija se Kupola na stijeni nalazi na tom brdu negiraju židovske tvrdnje…

Sve u svemu ne nazire se završetak problemima kako za jedne tako i za druge…

Ovaj tekst je samo moj osobni laički, mali osvrt na jedan dio te teme, moje osobno osjećanje za nekoga nad kojim se vije bura nepravde, moje suosjećanje sa protjeranima, sa običnim malim ljudima osuđenim na život kakav nitko od nas poželio ne bi…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s