Stari

Nisam siguran da će priznati da mu je drago što sam o njemu pisao nešto ovakvog tipa ako ikada dođe u priliku pročitati ovo..

Nisam mu nikada spominjao tekstove ili neke druge črčkarije u kojima sam pisao o bilo čemu drugome… Nekako bez ikakvog prenemaganja ili bilo kakvih izljeva penapuhanih emocija, čemu su ljudi skloni ne bi li preuveličali ljubav ili poštovanje prema svome bližnjem, priznajem da se jedino njegovog suda o svemu ovome plašim…

Taj strah ne proizlazi iz toga što bi on imao negativan stav prema mome pisanju, jednostavno osjećam prema njemu veliki respekt pogotovo po ovome pitanju… Ako u meni postoji i zrno talenta za pisanje (bez lažne skromnosti) to sam nasljedio od njega… Često mi je znao pripomenuti kako sam gotovo potpuno na majku, izgled, karakter, pa gotovo sve… E pa ovo je jedna osobina koju sam naslljedio od njega, možda bi u ovom materijalnom društvu bilo bolje za mene i njega da imamo nekakve druge mešetarske ili prevarantske kvalitete, no kada malo bolje razmislim o svemu životnu sreću ne garantira materijalno jer samo ako je duh sretan i spokojan i čovjek je sretan… I to sam također naslijedio od njega, tu iskrenost i poštenje, odlučnost da u svakom trenutku branim pravo da kažem ono što mislim da je ispravno u pojedinom trenutku reći bez obzira na posljedice…

Nikada neću zaboraviti kako je u jeku euforije oko Slobodana Miloševića i priprema za rat javno pismenim putem otkazao pretplatu RTS-u (Radio televizija Srbije) zbog huškačke anti hrvatske euforije koja se stvarala u medijima, premda to sada i ne zvuči kao nekakav junački podvig u ono vrijeme ludila završiti u novinama kao anti državni element koji uz sve to još osniva “neku tamo” Demokratsku stranku Hrvata u Vojvodini (DSHV) bilo je poprilično suicidalno… Ali tako to biva kada potiv sebe ne možeš, a on očito nije mogao niti može jer to je bio samo početak događanja o kojima bi se zasigurno mogla napisati knjiga…

Biti buntovan u onom okruženju, gdje do izražaja dolazi negativna strana one Laloške poniznosti pa ti oni koji bi trebali biti na tvojoj strani okreću leđa, a oni koji te i onako ne vole napadaju još žešće, nije nimalo lako i zbog toga je naposlijetku odustao od svega i otišao… Ovo “buntovan” treba uzeti sa rezervom jer osnivati demokratsku stranku i buniti se protiv raznih oblika uskraćivanja elementarnih prava na normalan život samo zato što si druge nacionalnosti u bilo kojoj normalnoj zemlji gdje vlada red ne bi smio biti nikakav bunt nego osnovno demokratsko pravo jer to nije bilo ni blizu bilo kakvih nasilnih pokušaja ostvarivanja bilo kojih prava, kakvima su se koristili u pravom smislu riječi teroristi koji su balvanima, puškama, topovima ugrožavali živote drugih ljudi i pokušavali stvoriti državu u državi… No govoriti o Srbiji kao normalnoj zemlji i danas nakon gotovo dvadeset godina od tada je u domeni znanstvene fantastike…

Zbog toga se divim svome ocu jer nije ispao papak nije se skrivao iza Šokaca, Bunjevaca, Jugoslavena i ne znam sve kakvih maski koje su mnogi koristili iz straha da ne bi morali reći kako su Hrvati, kao da je to sramota i zločin… Kamo sreće da je više takvih ljudi među nama (iako sam sigurno subjektivan što je normalno jer ipak pišem o svom vlastitom ocu)…

Zvučat će patetično kao da je ispalo iz govora neke misice nečega negdje, ali svijet bi bio ljepše mjesto za život…

Stari stvarno si legenda!


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s