Ko Sam?

Goribor, vokalno-instrumentalni sastav iz grada Bor, Srbija, velikog rudarskog središta ovog dijela Europe, sviraju ljudi mračni trip-hop-blues, mračan zbog svih silnih “čestica” koje lepršaju zrakom koji udišu, zagađenim u ime napredka, jedino što napreduju svi osim njih domaćih žitelja, no to je sudbina rudarskih naselja (i ne samo rudarskih), nažalost.

Ljudi su napisali jednu zanimljivu pjesmu “Ko sam?”, pjesmu, jednu od onih koju čujete i shvatite da ta pjesma govori o vama, da je ta pjesma glasnik jedne generacije, da je ta pjesma istovremeno mračni bluz i stravični krik jedne generacije, generacije u smislu stanja uma ne nužno godine i mjesta rođenja.

Dok gledam ljude oko sebe, dok gledam životnu zbilju u kojoj radim, dišem, mislim, spavam, gledam, slušam, često se pitam “brate, ko sam?

Živim u društvu obaveznog “dress coda”, živim u društvu gdje se ljude ne sluša, gdje se ljude ne gleda u oči nego u boju i broj dresa, ma brate nije bitno koliko si sposoban, koliko si pametan, koliko je tvoja ideja dobra (i samo tvoja), bitan je dres.

Ko sam, što da radim, kakve odluke da donosim, čiji dres da nosim?

Ničiji?

Pokušavam ne nositi ničiji, pa mi zato uredno navlače svačiji.

Čestice” koje udišem umaraju i ono malo što se u meni umorilo već nije, vegetiranje, melankonija, stav “boli me k… za sve” ostaje jedina opcija, Don Quijote je spram nas realist, Don Quijote ima realne šanse spram svojih vjetrenjača.

Balkan bluz, naš jedini bluz.

Postoji jedna svijetla točka u cijeloj toj priči, postoji ta tiha masa ljudi, postoji ta nacija “uma“, nacija ne nužno intelektualaca i pravednika, ne nužno upornih i radoholičara, nacija u sličan mulj uvaljana, nacija koja je produkt balkanskog jada i čemera, nacija bez imena, nacija koja se samo pita “Ko sam?”.

Raduje me kada spoznam da postoje ljudi u Boru, Skopju, Sarajevu, Gospiću, Somboru, Vukovaru, Požegi, Tuzli, Mostaru, ljudi koji se pitaju “Ko sam?“, ljudi bez dresova, ljudi slobodnih umova, ljudi sa stavom “za” a ne sa stavom koji postoji samo da bi bio “protiv“.

Na žalost takvi ljudi će svoje stavove čuvati i njegovati, čuvati u svojim malim zatvorenim zajednicama, njegovati u svojim umovima zatrpanih mislima, samo katkad se sretnu slični snovi, slične ideje se pojave na obzoru, no Balkan bluz tada stupa na scenu.

Intelektualci samo po diplomi, činovnici, menadžeri nadobudni, primitivci, “hibridna klasa na pola puta selo-grad“, sav šljam, talog ispliva, nacija “Ko sam?” se povlači u svoje izbe, rupe, povlači se u imaginarnu državu “boli me k… za sve“, sve ono što je dobro, što valja ostaje hoštaplerima na volju.

Zbog toga me ne čudi, što od dvanaest apostola našeg političkog neba, ja niti za jednog nebi dao pišljivog boba, a kamo li svoj glas.

Ostajem začahuren u svojoj čahuri generacije “Ko sam?“, do nekog boljeg sutra.

“Ko sam šta sam eto to sam…”
 
Ko sam?

Živim u stanu, ali sam na ulici
Nisam narkoman, ali se drogiram
Pijem, ali mogu i da ne pijem

Ko sam, šta sam eto to sam
Volim žene, ali tek po koju pojebem
Lažem, zato što zaboravljam
Ili jednostavno zbog priče nešto preuveličam
Ne kradem, prosto nisam taj

Ko sam, šta sam eto to sam
U afektu bih mogao da ubijem, ali bih odmah i poludeo
Trenutno sam sam, ali mislim da bi bilo bolje da nisam

Ko sam, šta sam eto to sam
Ko sam, šta sam eto to sam
 
Goribor


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s