Mihalj Kertes

Ljudi su imali priliku vidjeti Elvisa, rukavati se sa Kennediyem, upoznati Einsteina, igrati nogomet sa Peleom, slušati Enrica Carusa, svirati sa Hendrixom, a ja?

Ja sam imao taj kozmičko – planetarni usud da me Mihalj Kertes pogladi po glavi.

Možda zato i jesam pomalo uvrnut i zavrnut naopako, većina drugih ljudi oko mene u cijelom svom životu neće stići sresti toliko izopačenosti, bandita, šljama, korova koliko ih je u sebi sadržavao čovjek kodnog imena Braca.

Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, stari je radio u tvrtki Dunav-Tisa-Dunav, zbog posla koji je zahtjevao stalni boravak u blizini radnog mjesta preselili smo se u kuću koja se nalazila nedaleko od pumpe koja je služila za kontrolu kanala za navodnjavanje koji su vodu crpili iz Dunava, nadzornik poslova i direktno pretpostavljeni ocu bio je Mihalj Kertes.

Ako postoji osoba koja je dijametralno suprotnih osobina i poimanja svijeta oko sebe u odnosu na Mihalja Kertes tada je to moj otac, stoga nije bilo potrebno dugo čekati na prve konflikte i raskorake koji su dolazili uslijed tih razlika.

Moja uloga?

Moja uloga u cijeloj priči je bila sporedna ali znakovita, jednom prilikom sam uspio zafitiljiti kamen u auto Mihalja K., no to i ne bi bio problem da auto nije bio u pokretu, a Mihalj K. u autu.

Sada bih volio reći da sam to namjerno učinio, da sam bio preteča zdravog razuma, no zbilo se doista sasvim slučajno, valjda mi “geni kameni” nisu dali mira, pa sam se zabavljao maltretirajući žabe i daždevnjake po okolnim dunavcima, no nakon što je jedan od tih kamenčića pogodio u vozilo velikog Daždevnjaka mojoj zabavi došao je kraj.

Mihalj K. nastupio je kao pravi “vožd“, prvo je od mojih roditelja zatražio moju glavu i kad je stara počela oštriti sataru nastupio je kao milosrdni “vožd“, tako da me  samo pogladio po glavi i otpustio mi grijehe moje velike.

Da sam tada znao čija me ruka pogladila možda bi sam potegnuo sataru, šalim se, nije bilo baš toliko strašno, strašno je nastupilo tek kasnije, nekoliko godina kasnije veliki Daždevnjak je postao gospodar vojvođanske zemlje a  djelomično i neba…

Stari je nakon “kamenčić revolucije” dobio prigovor od strane Mihalja K., čak ne toliko što mu sin prakticira “kamena s ramena” disciplinu jednog dijela svojih predaka, nego više iz razloga što nije bio ponuđen “kafom” nego ga je stara ostavila ispred kapije, zvuči smiješno ali je nažalost istinito.

No problemi nisu bili u kamenčićima, “kafama“, kapijama, problemi su bili što stari nije shvaćao zašto je za njega dobro da “ne vidi” kada se zaustavi pumpa i isprazni međubazen u kojem bi se koprcala velika količina ribe, stari nije shvaćao zašto je za njega nije dobro to što vidi kako se riba lovi strujom, a kasnije i dinamitom po Dunavu, tako da su s vremenom dnevnici rada koji su se morali voditi postali nepremostiva prepreka daljnoj suradnji.

Stari je ubrzo dobio premještaj na lošije radno mjesto, daleko od pumpe, daleko od Mihalja K.

Kasniji uspon Mihalja K. samo je pokazao što se sve može postići nepoštenjem, lažima, lopovlukom na brdovitom Balkanu.

Imao sam tu nepriliku vidjeti Vojislava Šešelja i Mihalja Kertesa, najveličanstveniji tandem vucibatina koje su kročile na Bačku ravnicu.

Kakvih sam se gadosti uspio nagledati do desete godine života svoga, gotovo sam siguran u jedno, siguran sam u ime kozmičke pravde i univerzalne pravednosti da mi u slijedećoj reinkarnaciji ne gine uloga Hugha Hefnera, da malo ispere ovaj gorak okus nepravde, da mi horizonti budu malo svijetliji i zaobljeniji.

Ravnicu volim doista, ali brate svaki šljam je gazi svaki gmaz njome plazi.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s