Razmišljam

Biti ambiciozan i vući naprijed se u principu smatra kvalitetom, dobrom osobinom, poželjnom karakternom osobinom koja uvijek želi bolje, koja uvijek želi više..

To “bolje” i “više” ne mora nužno biti hedonistički poriv u svrhu osobnog zadovoljstva i ugode dotičnog ambicioznog pojedinca, ambicija može biti korisna i u širem smislu i za širi spektar ljudi, odnosno za čitavo društvo u cjelini.

Nažalost sve češće smo svjedoci one tamnije strane ambicioznosti, tj. onih pojedinaca koje nazivamo “bolesno” ambicioznim, pojedinci lišeni bilo kakvih skrupula, pojedinci lišeni emocija i svih drugih osobina koje možemo svrstati pod kategoriju humanosti odnosno ljudskosti.

Moj dosadašnji životni vijek zasigurno nije reprezentativni primjer kvalitetnog i po nekim našim ljudskim normama ispravnog načina življenja, tako da se ne mogu postavljati meritornim ili u ulogu suca i porote u tom pogledu, sigurno sam češće griješio nego ispravno postupao, sigurno sam neke bitne aspekte života zanemario dok sam nekim drugim aspektima dao pretjerani dio energije i pozornosti, no u krajnjem slučaju barem si ako ništa utvaram da sam donekle svjestan tih činjenica, barem ponekad pokušavam sam sa sobom razgovarati, propitkivati se, pokušavam se oduprijeti vlastitoj “kafkijanskoj” pretvorbi u “ritam mašinu” koja uz uredno servisiranje i hranjenje bez većih anomalija udara svoj jednolični zadani takt.

Razmišljam..

Zvuči jednostavno, no velikoj većini ipak nedostižno, ne bih volio ispasti pretenciozan, ne bih se svrstavao u kategoriju intelektualne elite jer nisam intelektualac a još manje sam elita, ali ljuti me i rastužuje činjenica koliko zapravo ljudi ne razmišljaju i to ne u smislu nekakvog lošeg poteza kojeg okarakteziramo produktom gluposti i ne razumnosti, nego u puno širem smislu želje da svaki segment života pojednostavljujemo kako bi što manje morali misliti, svaki trenutak života volimo imati unaprijed zadan i ucrtan, tada se osjećamo ugodno u toj čahuri jednostavnosti i jednoličnosti koja nas čini naizgled zaštićenima i sigurnima.

U konačnici ona naša “ambicioznost” sa početka teksta postaje svojevrsni apsurd.

Zamislite onog voluhara u kavezu kojeg ste kupili u trgovini sa kućnim ljubimcima, koji svijet on poznaje, koji je njegov stupanj intelektualnog i duhovnog razvoja?

Lijevo mu je hranilica, tik do hranilice je pojilica, desno mu je mjesto za odmor a u sredini zašarafljen na bočnu stijenku kaveza njegovo veličanstvo kotač.

Kotač u kojem voluhar provede veći dio svoga života, ovisno o živosti i ambiciji vrti ga nešto brže ili nešto sporije, kako na kojeg glodavca naletite, no u suštini vrti se u mjestu a vjeruje da napreduje, jedino što ga spašava da ne poludi je činjenica da on ne razmišlja, odnosno nije svjestan uzaludnosti vlastitog bitka.

E pa sada ako se mi (ljudska rasa) smatramo iole intelektualno naprednijima od pustinjskih voluharica recimo, onda bi katkad trebali prestati bezglavo vrtiti i jurišati kotačem, katkad bi trebali staviti prst na čelo i malko razmisliti o životu bez straha da će nas previše pitanja koja nemaju konkretan odgovor učiniti ludima.

Malo razmišljati, propitkivati se, razmjenjivati mišljenja, učiti jedni od drugih, tražiti zajednički smisao, stvari ne pojednostavljivati nego pokušati razumijevati takvima kakve zapravo jesu, uvjeren sam da bi nam svima bilo puno bolje, uvjeren sam da je misao i mogućnost promišljanja najveći dar koji smo dobili od stvoritelja ma tko god to bio, Bog, evolucija ili netko treći, šteta je ne koristiti taj dar nego se zadovoljavati ambicijom koja je sama sebi svrha i ne vodi naprijed nego u krug okolo naokolo, krug koji prividnim napretkom zatomljuje želju u nama za duhovnim i emocionalnim rastom kroz kojeg bi mogli puno lakše dobiti odgovore na mnoga ne odgovorena pitanja o našoj svrsi i bitku postojanja.

I u konačnici sa pravim saznanjima, kvalitetnijim i potpunijim duhom, možda bi mogli vlastitu ambiciju usmjeriti u pravom smjeru i olakšati si život tako što ga razumijemo a ne olakšanje tražiti u “globalnom zatupljenju” i sa glavom u pijesku čekati neko bolje sutra.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s