Reichstag

Lagao bih kada bi rekao da nikada u životu nisam imao neke čvrste stavove o nekim pitanjima za koje sam mislio da se nikada neće promjeniti, zlobnici bi rekli da sam bio “zadrt”, ali ipak sam mnoge stavove vremenom izmjenio i to ne iz razloga što se vrtim kako vjetar puše, jednostavno treba vremena i iskustva kako bi čovjek došao do nekih zaključaka koji isto tako ne moraju biti univerzalni i konačni no bitno je da su sazdani na temelju iskustva, činjenica, pogrešnih i dobrih poteza, ožiljaka na vlastitoj a ponekad nažalost i tuđoj koži…..

Isto tako smatram kako samo budale ne mjenjaju mišljenja iz nekog tupavog razloga da bi jednom mogli izjaviti da su baš oni bili doslijedni u svojim stavovima ma koliko to besmisleno i škodljivo bilo…

U zemlji gdje živim te zadrtosti i kvazi dosljednosti koje škode ponajviše nama samima konstantno nam vise kao kamen iznad glave i nevjerovatno je koliko nam treba (ili će nam trebati) vremena da shvatimo neke stvari…

Nemam namjeru pisati tekst koji će srušiti nevidljivu repliku Berlinskog zida koji dijeli Hrvate na crvene i crne, repliku zida koji je sazidan prvenstveno na neznanju i zatucanosti kako jedne tako i druge strane, zanimljivo je kako zagovaratelji uvjetno rečeno “crvene opcije” svoje priče o antifašizmu postavljaju kao početnu točku, nultu točku iz koje je sve krenulo, kao da je povijest započela sa njima i sa njima će završiti, kao da šestosiječanjska diktatura kralja Aleksandra nije postojala, kao da je ubojstvo Stjepana Radića u Beogradskoj skupštini bio benigni čin koji se ne tiče događaja koji su uslijedili, kao da je ustaški pokret nastao iz obijesti i sa zločinačkim namjerama (u što se kasnije pretvorio), nemam namjeru opravdavati zločine no postavljati stvari kao u trećerazrednom petparačkom filmu gdje se probudilo veliko zlo koje je potom pobijeđeno od velikog dobra koje mu se suprostavilo je krajnje neozbiljno i neodgovorno, pa bi se u konačnici trebalo odlučiti hoćemo li o osjetljivim povijesnim pitanjima koja muče ovaj narod razgovarati argumentirano i ozbiljno ili na osnovu predrasuda i površnih saznanja koji dovode stupidnih prepucavanja koja ne vode nikuda..

U desnom kutu besmislenog ringa stoji ocvali starkelja obučen u crnu uniformu marionetske propale države koja je već više od pola stoljeća breme ovog naroda, a u lijevom kutu stoji malo manje ocvali starkelja veteran iz redova partizana godište tisuću devetsto četrdeset i drugo (nešto kao gospodin Fumić koji je kao trogodišnjak zaradio “boračku” penziju)….
Ovaj prvi i dalje zagovara propale teze Hrvatske do Drine, diže ruku u znak pozdrava onome izdajniku koji je vlastiti narod ostavio na cjedilu i kao prava kukavica pobjegao, pjeva stupidne pjesmice o mesarima i klanju dok ostatak svijeta sanja o svemirskim putovanjima, dok drugi žučljivo brani ostavštinu pitaj Boga kojeg AVNOJ-a po redu i smatra sebe i svoje komrade pobjednicima bez mrlje na reveru, a svog prvog među jednakima komrada smatra reinkarnacijom Šive…

I sada tko je tu lud i kome treba takvo što?

Prije sam se nadao da će te stvari nestati polako kako budu nestajali živi svjedoci tih vremena za koje još mogu shvatiti da imaju takve stavove ali polako gubim nadu u takav razvoj događaja….

Ako ikada postanem djed neću očekivati od svog unuka da osjeća bilo što spram Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, neću očekivati da smatra svog vršnjaka Srbina odgovornim za postupke pripadnika srpskoga naroda koji su počinili zločine, pa što će ta djeca imati sa tim stvarima osim ako im netko ne bude punio glave njima, pokušat ću koliko budem mogao usaditi svojoj djeci ljubav prema zemlji i poštovanje spram predaka no sigurno ih neću obučavati i slati u bitke koje moji djedovi nisu dobili ili koje nisu stigli dobiti…

Osobno neću nikada zaboraviti Vukovar, uvijek ću znati tko je bio napadač a tko se branio i to je u meni zauvijek, ali umjetno stvarati tenzije vlastitim unucima i umjetnim putem pokušati stvarati nekakve emocije spram događaja koje oni nisu svjedočili je doista perfidno i bolesno…

Vrijeme je više da doista počnemo voljeti ovu zemlju a ne da patimo za nekim prošlim vremenima crvenim ili crnim, vrijeme je da shvatimo da svatko od nas odgovara isključivo za vlastite postupke a ne za postupke naših predaka…

Brate mili ako su svi drugi shvatili to, pa vrijeme je više da i u naš eter dođe vijest da su Rusi već odavno na Reichstagu i da je rat završen…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s