Semptembar

Bio sam Hrvat u Srbiji, odnosno Vojvodini, bio sam ustaša i sin koljača, zamjeram li nekome u to ime?

Ne, apsolutno i kategorički NE!

Zoltan – Mađar, Schneider – Nijemac,Čanadi – polu Slovak polu Nijemac,Stevo i Bane – Srbi, Mišika – Slovak, to su bili moji prijatelji i još uvijek su, da sretnem bilo koga od navedenih vjerujem da bi prva reakcija bila osmijeh, onaj topli ljudski osmijeh…

Došao sam u Hrvatsku nošen vihorom ludila, došao sam tamo gdje su me mnogi iz moga zavičaja slali..

I što sam postao tada?

Postao sam Srbin, četnik, u godinama mog pred pubertetskog i pubertetskog odrastanja bio sam Srbin u Hrvatskoj, Hrvatskoj koja je tada bila u ratu sa Srbijom…

Naravno kao što nisam bio ustaša za sve ljude u Vojvodini tako nisam ni bio četnik za sve ljude u Hrvatskoj, no u tim osjetljivim godinama, godinama kada se počinješ formirati kao osoba, takve stvari i takvi što zatucani što zlonamjerni pojedinci često ostavljaju negativne poslijedice koje anuliraju sve ono pozitivno što većina ljudi čini i misli…

Dakle, odeš iz Srbije kao ustaša, dođeš u Hrvatsku kao četnik, a nikada nisi bio niti jedno od ta dva zla, Balkan bluz zar ne?

SCENA PRVA:

Stojim u redu za cijepljenje u svojoj novoj domovini, u svojoj novoj školi. Preznojavam se, ruke mi drhte, bojim se cijepljenja?

Ne, nikada se nisam bojao igle.

Preznojavam se jer trebam pred svima reći ime i prezime, datum rođenja, lako za ime i prezime ono ništa ne govori o meni, no kako se kaže “semptembar” (rođen sam 24.9 naime) u Hrvatskoj? Zvuči smiješno i banalno, zvuči kao glupost, no eto sjećam se tog detalja, sjećam se klinaca koji samo čekaju “krivu” riječ da krene podrugivanje i maltretiranje..

Sav zbunjen i uplašen po tiho pitam medicinsku sestru : “Kako se u ovdje kaže semptembar?”, ona se osmijehne (taj osmijeh i danas pamtim) i kaže : “Rujan, ali možeš reći i deveti mjesec zar ne?”

Pamtim taj osmijeh, te riječi bačene kao pojas za spašavanje brodolomcu, pa deveti mjesec svakako, o zbunjena glavo..

SCENA DRUGA:

Sjedim u svome novom razredu, u svojoj novoj školi, ne poznajem gotovo nikoga, pišemo neki test na satu Engleskog jezika, spletom okolnosti nađem se pred pločom prilikom pregledavanja testa, opet nevjerovatnim spletom okolnosti učiteljica nekako dođe na temu “abecede”, “abecede” koju ja tada nisam znao, naime znam “azbuku”, a od “abecede” znam samo da počinje sa A, žena shvati da ja “abecedu” neznam, ima otvoren imenik, vidi da sam rođen u Novom Sadu, zna da sam nedavno došao iz druge države, moja majka je upoznala pedagogicu sa situacijom i ona je to naglasila nastavnicima, no ipak nastavnica inzistira na “abecedi”, dok se razred snebiva i hihoće, meni glupanu..

Stojiš tamo ispred razreda i misliš o tome šta je veći “salto mortale”, početi nabrajati “azbuku” ili reći da ne znaš “abecedu”?

Izabrao sam ono drugo, bolje biti samo glup, nego glup i k tome još Srbin..

Nakon tih neslavnih epizoda (bilo je još puno sličnih situacija) stvari su ipak počele prelaziti u normalu,upoznao sam neke dobre ljude, neke jako dobre prijatelje sa kojima sam i danas prijatelj, paradoks u svemu tome je što i među mojim novim prijateljima ima Slovenaca, Srba, Crnogoraca, Hrvata, koji su uživali bolji status u društvu od mene “dođoša” Hrvata, bili su normalni domaći dečki i ne sjećam se da je itko od njih imao bilo kakvih problema po pitanju vjere ili nacionalnosti, zasigurno da je bilo i takvih slučajeva šikaniranja i maltretiranja no ja osobno im nisam bio svjedok..

Bio sam svjedok jedne ruševine, jedne hrpe cigle i drveta, hrpe koja je nekada bila kuća, kuća Srbina koji je (tako se pričalo) otišao u četnike, smatram li to pravednim činom?

Naravno da ne smatram, nisam odgojen i nisam odrastao u okruženju gdje bi se rušenje susjedove kuće smatralo junačkim i hvale vrijednim djelom, pa bio on crni vrag..

Nažalost tih ratnih godina takve stvari (znam samo za ovaj slučaj) je bilo lakše prihvatiti nego što bi to bilo sada u normalno doba, koliko god to zvučalo bolesno to je uistino tako bilo..
Isto tako smatram da ti popratni sadržaji ratnih zbivanja nisu samo endemsko obilježije Balkana, nemam namjeru opravdavati zločin no čisto sumnjam da se slične stvari nisu događale Nijemcima u Engleskoj ili Japancima u SAD-u za vrijeme njihovih sukoba..

Zašto sve ovo pričam?

Zato što pokušavam sam sebi objasniti neke stvari, zato što sam bio i u paklu i u raju, zato što sam bio i “crven” i “crn” i opet nakon svega nikoga ne mrzim, odrastao sam u multietničkom okruženju, odgajali su me tolerantni roditelji, zato smatram da sam sposoban rasčlaniti dobro i zlo, zato sam svjestan da i u toj rasčlambi katkad mogu pogriješiti ali da ipak u suštini, u srži nisam loš..

Zato što se često nalazim u situaciji da me samoprozvani pacifisti prozivaju za nesnošljivost i netoleranciju, zato što pojedini “pravednici” svako oblik domoljubja i nacionalnog ponosa trpaju u isti koš sa ekstremima najgore vrste, sa ekstremima čiji sam primitivizam i zatucanost osjetio na vlastitoj koži, primitivizam i malograđanštvinu takozvanih “urbanih” nad sobom “ruralnim”..

Zato što unatoč svemu smatram da je moj Hrvatski narod izašao čestitiji i pravedniji iz zla koje nas je zadesilo, zato što smatram da pojedini falsifikatori povijesnih činjenica pokušavaju relativizirati krivnju između Hrvata i Srba misleći da time čine nešto dobro, nešto “pacifistički”, a u principu samo raspiruju strasti potencirajući i upirući prstom u radikalnije pripadnike oba naroda, dajući im na taj način krila i kredibilitet, namjesto toga bilo bi pametnije da pogledamo jedni drugima u oči i pokušamo shvatiti jedni druge, shvatiti i ne nužno se lizati i bratimiti, dovoljno je shvatiti..

Zato dajem sebi za pravo da javno iznosim svoja stajališta, da glasno zborim ono što mislim, bio sam kao artista na žici između dva ponora i prešao sam na drugu stranu, prešao iskusniji i pametniji, nikako pun mržnje i željan osvete, jedno razdoblje svioga života morao sam šutjeti, šutjeti i trpiti, zahvalan sam Bogu što me spasio mržnje i osvetoljubivosti, najgoreg produkta situacije u kojoj žrtva postaje tlačitelj…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s