Desničar

Nisam više desničar, ako sam ikada to i bio, a smatrao sam se jedno vrijeme desnom opcijom, odnosno drugi su me tamo svrstavali zbog mojih desnijih stavova, no to su već dlake u jajetu.

Desničar u Hrvatskoj očito znači ne dirati u pojedine nametnute norme i mecene koje stoje iza tih normi, a sve u ime višeg cilja koji je navodno vrijedan toga.

Jugoslavija je bila soliter u kojem kućepazitelj nije nam bio sklon, a stanarska pričuva našeg haustora se trošila u susjednom haustoru. Tako barem sam ja shvatio raspad Jugoslavije. Dobro.

Napustili smo stan i preselili se u vlastitu kuću, na jedvite jade i uz velike žrtve osigurali smo prizemlje, polukat i nešto okućnice za sebe i svoju djecu. Dobro.

Od samog početka prema toj kući se odnosimo kao turisti prema iznajmljenom apartmanu na Pelješcu, sve važnije resurse te kuće smo prodali strancu u ruke i sada neovisno ovisimo o hiru naših novih suvlasnika, a u kuću ulazimo kroz ulaz za poslugu.

Velikih problema imamo pogotovo u dane kada zastavu na kuću stavljamo, jedni viču “danas je taj dan”, drugi viču “ne nije danas taj dan”, iz tog razloga najčešće je i ne okačimo, radi mira u kući.

Financije smo također prepustili strancima, jer što je materijalno naspram naše ljubavi prema kući?

Doduše mnogima je iz tog razloga voda u sobama došla do grla, no na sreću dogovorila se vlada špajze sa strancima da sa čašom od 2 dcl izbacimo tih par stotina kubika u pet godina, i na kraju sve to platimo naravno. Dobro.

Ako mislite da sam sarkastičan, u krivu ste. Sve je to u ime višeg cilja, ja to najbolje znam.

Evo naš dvorišni nogometni klub će izgleda u Ligu prvaka, sad recite da se nije isplatilo utući stotine miliona kuna u taj projekt višeg cilja, sad recite da se nije isplatilo oprostiti enormne dugove i trpjeti lokalnog hoštaplera i kriminalca na čelu tog projekta?

Ma dajte molim vas, pa šta su gljive u bolničkim sobama i vlaga na bolničkim stropovima? Terapija, botanika, fauna i flora, eto šta su.Sveto ime je bitno i sveti cilj, koji nas je ispunio srećom i ponosom.

Ti trenuci ispunjenja višeg cilja su ono što nam daje za pravo da jedemo govna i dalje, da trpimo naoko nepravdu koja vrijeđa zdravu pamet, ali to nije nepravda ukućani moji, to je samo trnoviti put pun iskušenja i dušmana koji nas vodi ka novim još višim ciljevima.

Ciljevima toliko visokim da će u jednom trenutku gotovo sigurno doći do praska uslijed rijetkog zraka, pa ćemo se svi zajedno kao hrpa hranjivog stajskog gnojiva razletjeti plodnom okućnicom i postati energija i hrana budućim naraštajima koji će nastaviti naš juriš.

Nakon praska na vrhu te hrpe, ostati će znamen, zabijeni mač i amulet Benediktov uz poruku : “Ovo je moja kuća živio sam tu“, potpisao Halid.

Više nisam desničar.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s