Andrija

Andrija je isti ćaća.

Tako barem govore ljudi oko mene i njega, Andrije Rebela Juniora.

Kada se rodio, radosno sam obznanio poznanicima i svijetu, da službeno više nisam najpametnije stvorenje na svijetu, sada sam drugi.Iako se majka njegova trudi naći ponešto svoga lica na njegovom, ne ide joj od ruke nikako ta potraga za svetim Gralom, oči, osmijeh ali i narav namćorasta koja se manifestira onim smrknutim pogledom, odaju o čijoj lozi je riječ.

Majka se trudila nazvati ga Lovro!!

Lovro!?” – u čudu pitam ja.

Da, Lovro, to je baš lijepo ime!” – odgovara ona poprilično rezolutno, onim tonom zbog kojeg sam se gotovo zabrinuo.

Lijepo je to ime, ako će zauvijek imati 4 godine i bucmaste obraze, za koje će ga naporna rodbina prljavim rukama štipati i govoriti buci buci Lovro!” – rekoh ja i odmahnuh rukom, jer ne pušim, da pušim u takvim trenucima nehajno bi otpuhnuo dim cigarete.

A koje bi ti ime dao djetetu, da ne bi AC/DC ili ZZ Top kao što si predlagao kada smo saznali da je dečko!!??” – već lagano uznemirena pita ona.

Ne draga, volim ja Angusa i Gibbonsa, ali ne toliko, meni se Andrija više sviđa, to je pravo muško ime, kada ga izgovoriš zvuči kao da si lupio šakom o stol tako jako da je podmetač za ravnotežu izletio ispod noge stola” – sa ponosom zbog argumentacije, zaključim ja.

Andrija…” – pomiri se naposlijetku ona.

I bijaše ANDRIJA, who the fuck is Lovro?

Neka se zbog nadri umjetničke slobode, ne naljuti neki Lovro slučajno, lijepo je to ime, ali nije za nas namćore krojeno,nekako je otvoreno, veselo, živahno, sve ono što namćor nije.

Na Grčkom, Andrija odnosno Andreas bi bio “onaj koji je hrabar, muževan“.Hoće li biti takav, ne znam, hrabar na Balkanu u ovo doba ima sasvim različite konotacije nego u doba starih Grka, u tom smislu volio bih da hrabro čita knjige u zemlji gdje je to gubljenje vremena, volio bih da hrabro piše u zemlji gdje takve proganjaju gorile bez vratova, volio bi da hrabro zaobilazi narodnjačke izbe gdje vlada čemer i jad.

Želje su jedno a pozdravi drugo, nedjeljom na radiju, a u životu sasvim druga priča, volim ga pa vjerujem i nadam se, da ova njegova biti će dobra.

Neću ga forsirati i nametati svoje norme, neću liječiti frustracije i promašaje moje, on nije moja druga šansa da naučim svirati gitaru, on nije moja druga šansa da na Argentinskim visoravnima Patagonije uzgajam goveda dok sviram “patagonski bluz” o zelenim pašnjacima i oštroj, surovoj klimi.

Svi ovi moji snovi pričekati će neku novu reinkarnaciju namćorastog mene, Andrija će ipak sam tražiti svoj put, bez obzira na činjenicu što mu potajice puštam Neil Younga dok spava ili plešem sa njim dok slušam Waitsa, to su samo mali vražići u meni što govore “odgoji ga, oblikuj ga“, ali neću im se dati, obećavam.

Uglavnom, lijepo je otac biti, preporučio bih to eventualnim sumnjivcima, barem je meni lijepo, kako je njemu sa blesavim ćaćom to je već priča druga, čekamo da progovori pa možda i saznamo.

Za sada, Andrija se smije, plače, guguče, zdrav je i hvala Bogu na tome, a ova ćaćina naklapanja iznad, ma sve je to iz ljubavi i sreće, i gori od toga on zna biti, takva mu je narav “kao odžak crn i garav“.


4 misli o “Andrija

  1. he he he

    ništa originalno, to mi je reklo već 50 ljudi a znaju da je isti ja bagra provokatorska:-D he he he

    ništa originalno, to mi je reklo već 50 ljudi a znaju da je isti ja bagra provokatorska:-D

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s