Istina

Istina je očito vrlo relativan pojam, ljudi kao ljudi su skloni manipulirati “istinama” uglavnom sa ciljem osobne koristi i u svrhu osobnog interesa.

Trudim se izbjegavati probleme sa “istinama“, vjerujem u ono čemu svjedočim i jedino moje oči mi garantiraju barem približno nekakav ideal nepovredive istine.

Naravno da i oči mogu prevariti, oči često vide ono što žele vidjeti, ali dok ne dokučimo tajnu apsolutne i jedine istine, moje oči su svjedoci kojima najviše vjerujem.

Istina je katkada bolna, pa stoga reče Matoš kako “ljudi praštaju sve osim iskrenosti“, jer najčešće iskren biti znači istinu zboriti i mnoge povrijediti ili barem naljutiti.

Ono što želim reći je to, da ja nemam problema sa činjenicom da sam 1996 godine u Našicama imao priliku dvije kuće dalje od moje gledati hrpu betona, željeza i krovne građe, hrpu koja je stajala na mjestu kuće Srbina koji je “otišao u četnike“.

Stavljam pod navodnike jer pitanje je gdje je i zašto otišao taj čovjek, vjerujem da je to više bila neka vrsta opravdanja od strane njegovih dojučerašnjih susjeda. No na koncu nije ni bitno, sve da je bio najkrvoločniji četnik vjerujem da moj narod nije narod koji se na takav način obračunava sa neprijateljima i osuđujem to. Kuća se ne ruši nikome.

Moje oči su vidjele taj prizor i tu mi ne treba arbitar koji će pravdati ili osuđivati taj čin, vjerujem da u meni ima toliko zdravog razuma da shvatim kako su i moji sunarodnjaci nanosili nepravdu ljudima koji su bili baš poput mene samo na suprotnoj strani.

Moji sunarodnjaci, mogu negodovati, buniti se, opravdavati, ali ja samo svjedočim svojim očima.

Isto tako, sa suprotne strane, Srbi mogu negodovati i buniti se kada kažem kako sam svojim očima i klempavim ušima svjedočio harangi u stilu scena iz filma Mad Max 2, gdje se divlja horda četnika i rezervista JNA na čelu sa Humangusom Šešeljem okomila na grad Vukovar.

Mogu negodovati, ali ono što se događalo godinama ranije a kulminiralo u drugoj polovici kolovoza 1991 godine, daje im za pravo jedino poklopiti se ušima i crveniti se od srama.U selu Plavna, na nogometnom igralištu FK Sloga rasporedila se teška artiljerija “naše” JNA koja je danonoćno razarala grad Vukovar, dok su “junaci” iz odreda Dušan Silni i Šešeljevi četnici mahom iz uže Srbije pritekli kao ispomoć u zastrašivanju nesrpskog življa i pljački imovine iz razorenih kuća.

Nemam ja namjeru izjednačivati jezičac na vagi pravednosti, niti imam namjeru obnavljati srušene mostove, samo imam namjeru svjedočiti ono što sam vidio.Živio sam u Vojvodini koja je nestabilnost SFRJ solitera prva počela osjećati na vlastitoj koži nekoliko godina prije bilo kakvih otvorenih sukoba, u konačnom osobnom sudu držim velikosrpsku politiku kao glavnog krivca za nemile događaje devedesetih godina na Balkanu.

Kada bi sudio na osnovu vlastite sudbine, ne bi osudio politiku nego narod, jedan narod. Zbog toga se trudim širom otvoriti oči i sagledati širi spektar, kako bi se barem malo približio idealu istine.Kada smo zamijenili dvije kuće u Vojvodini za katnicu u Našicama, čovjek koji je odlazio iz Našica u naše kuće, pokazao nam je svoju kuću, sistem je bio ključ u ruke sa namještajem skupa, nekoliko dana nakon toga obavila se razmjena ključeva i mi smi došli u novi dom.

Niti jedan komad namještaja koji smo vidjeli prilikom razgledavanja nije bio u kući, tek nekoliko starih kauča i televizor iz 82′ godine. Susjedi kažu kako su mislili da se seli sa stvarima kada je dan prije natovarao namještaj na kamion.Nemojte me sada pitati, kako smo bili naivni, nismo, bili smo zbunjeni, izgubljeni, stari u ratu, mi klinci i eto, dogodilo se, vjerovali smo čovjeku na riječ. On je dobio dvije namještene kuće sa svim pripadajućim namještajem i stvarima.

No dobro, to je samo jedna mala epizoda iz jedne ne tako zle ali sigurno ne i najsvjetlije sudbine moje obitelji tih godina.Sigurno neću na osnovu ovakvih i sličnih siguacija suditi jedan narod u cijelosti, svatko odgovara za svoje postupke pa tako i taj bivši SUP-ovac Blitva iz Našica, ali sve to naučilo me tome da cijenim istinu i iskrenost, ma kako ona i za koga bila bolna i neugodna.

Laž ne trpim, jer laži su me koštale mnogih lijepih trenutaka u životu, a mnoge je ista ta laž koštala i samoga života, stoga se zapitajte manipulatori i lažljivci koliko će vam duša koštati kada na nju dođe red?

Možda zaključak i zvuči teatralno i pretjerano, ali ako ne postoji viši sud od ovoga, onda džaba nam sva naklapanja.


Jedna misao o “Istina

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s