Kitman

Ne volim hvatati ljude u “mašinu“, jer ruku na srce i nije neka mašina ovo što na ramenima nosam već tri desetljeća, prazan hod i dobro izmlaćena prazna slama glavne su “radne zadaće i zasluge” sivih stanica moga mozga.

Imam kolegu radnog, ljuti HSP-ovac, nositelj neke liste čak, na lokalnoj razini i izborima, nisam trebao a vrag mi nije dao mira i uhvatim ga u mašinu “Bog i Hrvati“, tko, kada, zašto?

Muc, bljuć, trac, srać, ali suvisle prosto proširene rečenice nema na vidiku. Nego opleti po meni kao komunistu i jugonostalgičaru. Napad je najbolja obrana.

Kasnije mi je bilo žao, i njega i sebe, smijali su nam se oni koji vrlo vjerojatno nemaju pojma baš poput njega, ali nisu bili u mašini nego u sigurnom zaklonu “šutnja je zlato” oklopa.

Imam i ja svojih “Bog i Hrvati” trenutaka, upadnem i ja u mašinu, nije sramota ne znati pa ponekad i bubnuti, ali graditi svoja razmišljanja, stavove, zahtjeve, preuzimati odgovornost na osnovu ne znanja je kriminalno, a za mene kao promatrača deprimirajuće.

Dakle, u nekoj (trenutno) SF verziji izbora postoji mogućnost da taj čovjek obavlja neku funkciju na lokalnoj razini kao član i sljedbenik politike HSP-a?

Čovjek koji se nije udostojio saznati neke elementarne stvari o političkoj opciji koju zastupa i promovira!

Jedno vrijeme sam imao nekakve primisli o eventualnom političkom angažmanu, čisto onako da ne budem dio one ogromne pasivne mase koja nezadovoljno grunta sebi u bradu a ne čini apsolutno ništa.

Ali to bi značilo da se mašina mora isključiti, postoji centralna mašina koja šije, kroji i prekraja a ti si tu samo da popunuš kvotu.Ne mogu tako. Čitao sam o fenomenu:

Kitman (Arabic kitmān ﻥﺎﻤﺘﻛ “secrecy concealment”) is the act of paying lip service to authority while holding personal opposition.

U jednu ruku velika većina nas može sebe gledati kroz filozofiju “kitmana“, svojom pasivnošću manje ili više ne svjesno podržavamo trenutno stanje stvari, koje duboko u sebi preziremo i odbacujemo kao ne prihvatljivo.

Kitman je nastao kao nužnost, potreba, kao slamka spasa za ljude koji unatoč životnoj ugrozi nisu imali namjeru isključiti mašinu, nego su joj samo promijenili takt.

Mi, odnosno JA ne živim (barem na lokalnoj razini) pod prijetnjom životne ugroze zbog svojih promišljanja, izlaskom iz pasivnosti vrlo vjerojatno bi zakoračio u zonu egzistencijalne ugroze, ali to je rizik koji se mora podnijeti kad tad, ukoliko želimo nešto promijeniti.

Znam, zvučim i sebi sam kao puki šuplji demagog čija akcija ne seže dalje od klika na “objavi tekst” i to me izjeda, brinem o tome i više nego što treba, opijam se idejama, deprimiram se ljudima.

Svoju mašinu sam uludo proćerdao, sam sebi sam kitman naturao i dok nisam morao, sada moram tako osim ako ne želim biti “rebel na jedan dan a bez posla svaki drugi dan“.

Izgovori zbog vlastitog kukavičluka su česta pojava, sada ću se opravdati kako mi odgovornost spram onog malog krupnookog bića ne dopušta egzibicije buntovničke, a dugoročno gledano bi baš zbog odgovornosti spram tog krupnookog bića i njegove budućnosti trebao biti Rebel, pa makar samo jedan dan.

Naklapanja jednog papka“, naslov bi dobar bio zbirci novela wannabe Rebela


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s