Iskra

Ljudi mijenjaju mišljenja, mijenjam ih i ja, ne smatram to manom, čak štoviše ubrajam to u vrline ukoliko je netko spreman upiti i prihvatiti činjenice koje su mu u nekom trenutku bile neprihvatljive a na koncu su se pokazale kao zdrave i utemeljene na razumu.

Naravno ni taj status ne mora trajati dovijeka, tu smo da se propitkujemo, nadopunjujemo, mijenjamo.Zvuče ove riječi kao puka demagogija, priznajem, ali ja ih temeljim na vlastitom dosadašnjem iskustvu, temeljim ih na činjenici da je mene pisanje i dijeljenje tog napisanog materijala sa drugim ljudima, zasigurno učinilo razboritijim čovjekom nego što sam bio prije toga.

Sa svojom obitelji i prijateljima rijetko pričam o stvarima koje iznosim u tekstovima, mnogi od njih ne znaju da pišem, iznenade se kada čuju, skoro pa ne vjeruju, mnoge od njih to niti (s pravom) ne zanima, zbog toga mi je bitno te svoje misli podijeliti sa ljudima koji će ih pročitati, komentirati, pohvaliti, pokuditi, koji će me informatičkim riječnikom rečeno “updatati“, a ponekad barem se nadam i nekome “uploadam” kakvu misao ili barem izazovem emociju.Već sam napisao davno, kako sam u životu “sigurno češće griješio nego ispravno postupao“, te riječi su mi temelj na kojem želim graditi sve ono što mi u životu dolazi, dobro, loše, pobjede i poraze.

Te riječi, je jedan umjetnik iz moga maloga sela uglazbio, objavio kao pjesmu (da se malo pohvalim), što me čini izuzetno zadovoljnim, dao je kreaciji smisao i potvrdio moje razmišljanje kako je zapravo bitno da se nadopunjujemo, da kreativnost ima domino efekt. On ponaosob, ne voli to kako kaže “lizanje“, ne volim ga niti ja, ali cijenim ljude koji su sposobni pokrenuti i preuzeti moment kreativnosti, koji su iskra a ne samo mrtva točka koja čeka da život odrobija.

Taj lik je gadan, zao, ali je iskra. To mu moram priznati.

No dobro, opet sam odlutao u dubioze i monologe, a zapravo htjedoh reći jednu prostu činjenicu kako sam u prošlosti malo cijenio transparentnost, ime i prezime, kuraž i hrabrost da se istupi, da se nešto napiše, nedovoljno sam cijenio ljude koji su bili spremni puno riskirati kako bi ukazali na probleme oko nas, tu prije svega mislim na novinare, blogere, pjesnike, pisce, glazbenike, tek kada samo na trenutak i samo površno uđete u njihov svijet shvatite koliko je naše društvo konzervativno, zatvoreno i šablonizirano i koliko je zapravo teško funkcionirati u takvom društvu ako barem malo virite van zadanih okvira i normi.

Možda i nema sve ovo što pišem smisla ali osjećam potrebu napisati nešto što će barem donekle dočarati kritičarima kako ovo moje pisanje dolazi iznutra, kako je iskreno, nepatvoreno i bez predumišljaja, i kako je sasvim normalno da sam o nekim stvarima i idejama u prošlosti sasvim drugačije pisao i razmišljao, ne vidim razloga de se bilo čiju kreaciju, razvoj sputava i omalovažava u svijetu gdje su destrukcija i defetizam uzeli toliko maha.

Argument kako od pisanja nemam ništa je točan, pogotovo u materijalnom pogledu, ali sa pretpostavkom (koja mi se često spočitne) kako je ono samo mlaćenje prazne slame se nikako neću složiti, svatko od nas čini i utječe na mikrokozmos oko sebe na način kako zna i može (vuče na floskulu ali nije), pa tako i ja, vjerujem da se ne moram učlaniti u političku stranku kako bi mijenjao svijet, to što mijenjam sebe mijenja i svijet, to što sam iskra, pa makar i mala naoko nebitna je ogromni plamen spram brda pepela koje oko mene čami i robuje, koje ne zna puno toga o životu i svrsi života baš kao niti ja, ali se ni ne trudi saznati.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s