Dugo Selo – grad koji to nije

Dugo Selo je grad, nekima je bitno da je tako, meni ne smeta niti da je zaselak, preživio sam ono podrugivanje i beskrajne tlapnje ZG “purgerčića” porijeklom iz okolice Tešnja ili Kaknja mahom, kojima je naziv mjesta iz kojeg sam svako jutro dolazio u srednju školu, bio nešto urnebesno i komično.

Pretpostavljam da se statusom grada stječe jedna vrsta administrativne i proračunske neovisnosti o nekom većem središtu, u ovom slučaju Gradu Zagrebu, pretpostavljam da smo iz tog razloga krajem devedesetih izgubili ZET-ov javni prijevoz a dobili Čazmatransov o čijoj cijeni i kvaliteti usluge bolje da šutim.Pretpostavljam da sam zbog statusa grada imao prilike provoditi ugodna siječanjska jutra na -7 u Sesvetskom Kraljevcu, točnije na željezničkom kolodvoru tog od Štulića u pjesmi spomenutog naselja, gdje bi me mrgud (koji samo radi svoj posao) od konduktera iskipao iz vlaka, jer poput pravog buntovnika nisam želio kupovati priključnu kartu Dugo Selo – Sesvetski Kraljevac čija dionica od cca 6 km je koštala mjesečno oko 150 kn, što je bilo točno tri puta više od HŽ/ZET pokaza koji nam je dok smo bili selo uredno vrijedio na tom potezu.

Dakle da pojasnim, sa školskim pokazom od 55 kn mogli ste se za vrijeme vladavine ZET-a voziti cijeli mjesec vlakom Dugo Selo -Zagreb i Zagrebačkim javnim prijevozom neograničeno, da bi dolaskom Čazmatransa nastala “rupa” od jedne stanice vlakom do administrativnog početka Grada Zagreba, točnije S.Kraljevca, a ta rupa od 6 km je koštala cca 150 kn, koliko je iznosila mjesečna karta HŽ-a na toj relaciji.

Unatoč “ponekom” negativnom iskustvu uslijed osamostaljenja, za pretpostaviti je da bi kao grad, osim table sa natpisom Grad Dugo Selo, taj isti grad trebao dobiti u gotovo 15 godina samostalnosti i nekakve konture grada, da centar tog grada ne bi trebao izgledati poput autobusnog kolodvora u Bačkoj Palanci na koji je naslonjena “pijaca” i buregdžinica “Kod veselog Zije“.

No isto tako valja pretpostaviti da gradski oci svih ovih godina nisu mogli istovremeno trpati stada janjetine u svoja ždrijela pod krovom restorana Bunčić i mora prženih lignji u restoranu Picollo (koji je slučajno naslonjen na zgradu općine kako bi težaci mogli iz svojih ureda do restorana bez da dotaknu okrutni Dugoselski asfalt svojim nažuljanim tabanima), i razmišljati o tome da ona oronula i otužna fontana ispred željezničkog kolodvora nije vrhunac urbanističkog plana jednog sela koje se transformira u grad.

Meni je doista skoro pa neugodno otići u Veliku Goricu ili Samobor kao veća središta Zagrebačkog prstena, kojima realno Dugo Selo iz više razloga (tradicija, broj stanovnika) ne može parirati, ali to nije razlog da se stanje na urbanističkom planu nije pomaknulo niti pedlja ako izuzmemo gomile novoizgrađenih stanova koji uslijed krize zjape prazni, a mnoge zgrade mogu poslužiti studentima građevine kao poučak kako ih ne treba praviti.

Pri tome posebno mislim na kompleks Arcusovih zgrada u užem centru koje će za koju godinu (iako stare tek desetak godina) moći služiti kao izvrsna scenografija za scene iz postapokaliptičnih filmova, a u podzemnim garažama ispod tog kompleksa nakon svake iole jače kiše možete izvaditi kajak i odraditi nekoliko treninga.Na sreću tih istih studenata građevine, u krugu od samo nekoliko kilometara mogu na nekoliko lokacija vidjeti gotovo sve faze izgradnje jedne zgrade, svaka faza je već neko vrijeme u stanju mirovanja i nema nekih naznaka da će se u skoroj budućnosti bilo šta promijeniti.

Inače, na temu Dugo Selo, zgrade i građevinska mafija, mogla bi se napisati jedna oveća knjižurina u kojoj bi većina odlomaka počinjala sa :

Vjerovali ili ne…

Nije sve tako sivo, ima i šarenila u strogom centru koje dopire iz onih palanačkih udžerica, izbi, sjenica ili kako već da ih nazovem, gdje se prodaje super kvalitetan nakit i markirana odjeća, gdje mirišu ćevapi i hamburgeri, samo urbano brate, urbano.

Premda nije toliko stvar u famoznom urbanluku koliko je tragično da jedan grad sa sada već cca 17 000 stanovnika nema najobičniju šetnicu, promenadu, korzo, da sa ženom i djetetom imam dvije opcije prilikom šetnje, otići do Bille ili Kauflanda je dvojba, doduše imamo Konzum i Plodine također, ali nisu na glavnoj cesti pa te nitko ne vidi, nije fora.

Vjerujem (ali opet ne vjerujem), da znate kako se šalim oko činjenice hoće li me tko vidjeti ili ne, ali da Dugom Selu nedostaje duša to se ne može osporiti, nedostaje ono “nešto” čije bi konture, sadržaj, raspored bile preslika ljudi koji tu žive, zar nije apsurdno “odcepiti” se od “trulog” zapada tj. Zagreba i opet nastaviti biti spavaonica metropole u koju hitamo po materijalne ali i kulturne sadržaje?

Dućani, koncerti, muzeji, kina, kazališta, šetnice, sve je to ostalo u gradu od kojeg smo se odcjepili i nitko ni ne misli kako se to može drastično promijeniti, nema niti potrebe, ali da se može više od derutne fontane i centra koji je pijaca sa velikim satom, može se, ako se hoće, naravno!

I za kraj, nedavno sam pročitao jednu zanimljivost, doduše neprovjerenu, ali navodno je željeznički kolodvor u D.Selu bio prva meta Njemačkih zrakoplova prilikom napada na Kraljevinu Jugoslaviju, nekih sat vremena prije bombardiranja Beograda u rano jutro 6. travnja 1941 godine, nema neke veze sa tekstom, ali učinilo mi se zanimljivim.


7 misli o “Dugo Selo – grad koji to nije

  1. ovo sa bomandiranjem,
    neprovjereno mogu sa 35 % potvrditi da je točno.

    A tekst ću nosti u đepu.
    I kad me netko pita :
    Kako je D. Selu ? ( uz obavezne curlik i hihot )
    Izvadit ću ovo tvoju priču kao manifest, dokaz,diplomu.
    Dokaz da nisam lud.
    Dokaz da me magla guši.
    I da je Dugo Selo najružnija spavaća soba u državi.

    Dugo Selo,
    Tak te rado imam.
    ( iz leđa neki prigorac mi jebe majke i viče ;
    ak ti tak Dugo Selo smeta , kaj ste dolazili bosanci jedni … )

    Evo odlazim ….

    Kinski buljooki

    Sviđa mi se

  2. Naletih slučajno, pa da kažem koji komentar. Post je Ok, Dugom Selu definitivno fali nešto više od “sata u centru” i 5 trgovačkih centara. Bilo bi lijepo kad bi se napravila nekakva šetnica do Martin Brega. No o tome možemo samo sanjati….
    I mala korekcija 😉
    Inače Čazmatrans ti je došao u Dugo Selo 1993. kad su još bili HRD a ne kune…i da… bilo je lijepo voziti se u ZET-u iako smo doduše bili 2. zona.
    —————————–
    6. travnja 1941. oko 14 sati su njemačke “štuke” razrušile Željezničku stanicu, skretnicu i dvije kuće (tak kažu povijesni izvori)

    Sviđa mi se

  3. paaaaaaaaa msilim da nije odmah u startu krenulo naplaćivanje priključne karte, tako da se jako dobro sjećam cijene od 50 odnosno 55 kn za HŽ/ZET pokaz, Kuna je uvedena 30.5.1994 a ja sam u srednju školu krenuo te godine u 9 mjesecu

    Sviđa mi se

  4. čitam ove vaše posrtove i pitam se…Bože gdje idem?
    treba li onda kupovati priključnu kartu,kupuje li se ona na ime ili kako?
    Ako mi netko može dati informaciju lijepo molim

    Unaprijed hvala

    Sviđa mi se

  5. Treba naravno, kupuje se na željezničkom kolodvoru u Dugom Selu i nosi se uz redovan pokaz ZET/HŽ, mislim da ide na ime premda nisam siguran jer ne putujem vlakom već desetak godina.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s