Drveni ugljen

Živimo u državi gdje vlasnik tvrtke obustavom od plaće radnicima namjesto novaca uvaljuje ugljen za roštilj i jabuke, što je samo po sebi tragikomično a za obitelji tih radnika tragično, ali konačni čavao u lijes bilo kakve iluzije o državi prava je kada taj isti poduzetnik ovih dana kupuje za 9,5 miliona € tvrtku Znanje i postaje dominantna figura u grafičarskoj i izdavačkoj branši.

www.jutarnji.hr/koprivnicka-tiskara–direktor-natjerao-radnike-da-kupe-d…

Iz osobnog iskustva i iz iskustava meni bliskih ljudi, pouzdano znam a i javna je tajna način poslovanja Hrvatskog kralja Todorića, čiji su zeleni bonovi već dugo vremena valuta u kojoj ljudi dobijaju i do polovice mjesečnih prihoda.Pouzdano znam za barem jednu ZG tvrtku kako prekovremene sate svojim djelatnicima ne plaća ili im u najboljem slučaju nudi mogućnost kompenzacije tako što radnik uzme npr. LCD televizor ili štednjak u nekoj trgovini a firma to pravda u obliku protuusluge.

Nije ovo topla voda koju ja krajem 2011 godine izmišljam, ali baš me zanima kada i tko će se usuditi zagaziti u tu kaljužu koju svi demagozi uredno izbjegavaju premda se kunu u pravDU i ne znam kakve slogane na osnovu kojih daju lažnu nadu velikoj većini obespravljenih radnika u ovoj zemlji.

Zanima me štuca li im se na domjencima od egzotičnih šarenih kanapeića i pjenušaca, dok ugodno sa usiljenim osmijesima na licima ćakulaju o budućnosti najdraže im Domovine?

Zar se radi o nekom svjetskom čudu što među populacijom koja živi od vlastitog rada vlada razočaranje i defetizam, što se na političare gleda kao na karijeriste i debelokožce?

Zar za predsjednika pravednika i novu vladu ne bi ako ništa bio dobar politički manevar da su barem ove godine izbjegli slikanja sa pjenušcem u skupim kostimima kao da se radi o zaključivanju uspješne poslovne godine a ne završetku jedne od težih godina za radnika još tamo od ratnih devedesetih?

Od HDZ-ovskog šljama nisam ni očekivao ništa drugo doli pošalica, kalambura i osmijeha prilikom primopredaje vlasti nad ovom sramotom u koju su pretvorili državu, jer očito je da kod naših političara ne postoji ni minimum dostojanstva i osjećaja suodgovornosti za stanje u kojem se zemlja nalazi.Iz tog defetizma i bijede proizlazi nezainteresiranost većine ljudi kada su u pitanju simboli nacionalnog duha, državnosti i svih sličnih sadržaja jer prazan želudac ne pita za ponos, da živimo u državi socijalnih i radničkih prava vjerujem da bi se ljudi tada imali vremena baviti se crvenim brojevima u kalendaru te vješati zastave i slaviti praznike.

Nema to veze sa KOS-om nego isključivo sa ogromnim razočaranjem nakon isto tako ogromnih očekivanja.U takvom ozračju posebno ljigavo zvuče šovinističke opaske pojedinih kromanjonaca kojima je strašno da na čelu javnih institucija i države budu Zorani, Radovani, Jovanovići, kao da ih na čelo tih institucija između ostalog nisu dovele prvenstveno te iste Rvatine Josip, Ivan, Ante kojima je vlastita mješina jedino sveto što poznaju, svojim rodijaštvom, megalomanijom, bahatošću osramotili ste Hrvatski duh i ubili Hrvatskog radnika.

Ljudi su ginuli u Domovinskom ratu. Jesu ginuli su, ali sigurno ne zbog toga da se nabrekli Čobanković voza u BMW 5 dok žito nestaje iz silosa i dok uvozimo svinjetine najviše u Europi, sigurno ne zbog toga da ministar zdravstva utuče milione u zakon koji potom povuče i ostane na ministarskom mjestu kao da se ništa nije dogodilo, sigurno ne zato da imamo zaštićene moćnike kojima je dopušteno ubijati ljude i provlačiti se bez ikakvih konzekvenci osim možda moralnih, što kod Horvatinčića ipak znači : nikakvih.

Zbog svega toga meni je apsurdno referendumsko pitanje želimo li Hrvatsku u Uniji, prije svega trebalo bi održati referendum želimo li Hrvatsku kao državu, da se mi međusobno više dogovorimo i jednom već krenemo dalje, jer ovaj odnos nas samih spram onoga što zovemo Hrvatskom je sve samo ne odnos građana prema vlastitoj državi, ponašamo se kao pokret otpora u okupiranoj zemlji, ne dižemo pruge u zrak još, ali šteta nije puno manja.

Milanović kaže da njegova vlada neće biti kao guske u magli, ajde da i to vidimo, premda i guske zvuče obećavajuće kada pomislim na Gazimira Čačića, maglu i autoput, vežite se polijećemo, a da li i kada slijećemo…

Disclaimer : “Gazimir” skovao Lj.R.W


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s