Radujte se narodi

U kakvoj su sprezi narodnjački klubovi i Crkva?

Na prvi pogled nikakvoj, na drugi pogled vidiš da te dvije katedrale duha u Hrvata, dijele veliki broj istih duša koje pogotovo u ovo blagdansko doba pohode ove načelno suprostavljene institucije.

Nisu svi posjetitelji narodnjačkih izbi maloumni niti su svi posjetitelji crkvenih objekata isti, ali da se veliki dio mojih sunarodnjaka nalazi u tom procijepu apsurda, nalazi se i to je naprosto činjenica u koju se svaki put krajem kalendarske godine iznova uvjerim.

U jednom trenutku tokom iste večeri, skrušenog će pogleda uprtog u pločice slušati i moliti o “jaganjcu Božijem” dok će samo sat ili dva kasnije zaboraviti na štalicu i slamicu ispijajući žestoka pića pomiješana sa coca-colom usput se izvijajući uz zvuke zamamne melodije koja bi mrtvu kobru podigla.

Ne znam samo zapitaju li se nagelirani “armaniji” i cure u “uggsicama” koja je točno poveznica između njihovog klanjanja djetešcu na slamici i sisate Dare u koju jednakim žarom bulje u samo nekoliko sati razmaka?

Koja je to razina svijesti? Ili se radi o nesvijesti?

Čemu uopće cupkanje i šmrcanje u prepunoj crkvi?

Da bi se kasnijoj paradi “pijanstva i kiča” dao povod i smisao?

Turbofolk poslanica :

I tako reče Isus mladima : Idite, napijajte se, lomite čaše, ako se prenapijete rigajte da opet možete piti, plešite a ako ima tkogod kršniji neka vas na ramenima nosi, kada kući dođete dobro se prasetine nakrkajte a i francuska salata neka vam ne bude strana, uživajte jer rođendan moj, dan je kada ne radite.

I tako mladi poslušaše i učiniše ono što im je rečeno, nerijetko i više od toga. Amen.

Ako ima Boga, ja se ne bojim da će ove moje riječi uvrijediti Ga, barem ništa više nego što zdravu pamet i logiku vrijeđaju prispidobe koje me gledaju kao gubavog nakon slijedeće konverzacije:

Jel bilo puno ljudi na polnoćki?” – pita me xy.

Ne znam, nisam bio” – istinu zborim.

E di će ti duša..” – kao u šali uzvraća xy dok me gleda pomalo gadljivo.

Ne znam gdje će mi duša, samo znam da ću zavapiti Božije ime jedino ako nađem par npr. Uggsica izuvenih ispred vrata odredišta duše moje, sve ostalo prihvaćam kao zasluženo.

U ovim mojim “mini bitkama” oko blagdana, izvojevao sam jednu pobjedu, ove godine sam na Božić dobio samo JEDNU SMS poruku, i to onu forvardušu o anđelu na prozorčiću i zvijezdi što na nebu sja baš za mene, i mooožda još 75990 ljudi koji su dobili tu istu poruku, rukovanja i čestitanja sam  smanjio za oko 50% i ti prvenstveno sa onim poznanicima kojima nerijetko ne znam ni ime a eto baš mi žele sve najbolje i sigurno bi ih jako pogodilo da krepam tri minute nakon rukovanja, kladim se da bi naricali.

Eto sada sam još i onaj neki Grinč, namćor, prigovaralo, a zapravo sam poprilično tolerantan po pitanju običaja tokom blagdana, linijom manjeg otpora dovući ću bor na badnjak u kuću, jesti ću prasetine i francuske, gledati “Sam u kući” jedan a i dva ako treba, neću djetetu (za sada) glavu puniti pričama kako je Djed Božićnjak samo dobar marketinški trik, ali znate šta, barem sam svjestan da je sve to da ne kažem čiji dim, barem neću hiniti kako se radi o posebnim danima u godini, neću prihvatiti pod normalno tu nakaradnu simbiozu pretjerivanja, krkanluka, kiča, lažnog sjaja i svega što je dijametralno suprotno onome što je Isus (vjerovali mi ili ne u njega) propovjedao u svoje 33 godine života.

A da budem totalni rebel, pa zapnem protiv nakaradnog izokretanja roda, vjere, tradicije, nemam živaca i volje, ionako mi život ne teče u ne znam kakvom smislu, samo mi još fali da ispravljam krive Drine koje su duboko ukorijenjene u mojoj okolini, jedino što imam tu potrebu prozboriti i napisati koju riječ o tom apsurdu u kojem se blagdan mira, ljubavi, skromnosti obilježava pucanjem, prejedanjem i tragikomičnim folklorom u kojem “svako dobro” želimo ljudima za koje nas u suštini boli ona stvar, jer da nas ne boli, ne bi danas na moja vrata kucala promrzla žena sa djetetom moleći nešto za pojesti.

A to je stvarnost, bez obzira na bogate stolove, ukrašene izloge, kuhano vino, darove ispod bora, stvarnost je sumorna, jadna, siromašna i bijedna baš kao ljudski duh čiju prazninu ne može sakriti paučina satkana od lažnih ideala i crvenih obraza dobroćudnog djedice sa sjevera Europe.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s