Ponovno u Vojvodini nakon 20 godina…

…točnije u Banatu, Vršac se gradić zove, onaj pravi ravničarski sa šorovima širokim, drvoredima i visokim kapijama sa ulične strane kuća u nizu.

S obzirom na tematiku posjete (utakmica) nisam imao previše vremena baviti se turističkim zapažanjima regije i samog grada, ravnica kao ravnica i katedrala koja dominira Vršcem, kako čitam najveća poslije one u Zagrebu u bivšoj nam zajednici republika i pokrajina, zanimljiv podatak u svakom slučaju.

Ljudi?

Ljudi su korektni, na mahove prijateljski, možda čak i malo pretjerano prijateljski za moj ukus, ne volem velika lizanja poslije klanja, nema potrebe. Ima vremena.

U dvorani gdje se igrala utakmica, stojim za šankom, prilazi mi čovjek od svojih 50-ak godina i pokazuje prstom prema glavi.

Recite?” – govorim mu.

Kapica, prodaš mi kapicu?” – pita me.

Imao sam na glavi vaterpolsku kapicu Hrvatske reprezentacije.

Hrvati ste?” – pitam njega i prijatelja koji mu se u međuvremenu pridružio.

Ne, Srbi, tu iz Vojvodine” – odgovara.

Pa šta će ti kapica, da je zapališ?” – pitam uz smiješak.

Ma neee, ma kakvi, treba mi, moram je nekome pokloniti, mnogo bi mi značilo” – iskreno odgovara.

Dobro, evo, znojna je, smrdi, ako ti ne smeta nosi” – skidam kapicu i pružam mu je.

Ma kakvi da smeta, hvala ti, koliko sam dužan?” – pita dok vadi novčanik.

Ništa, i ja sam je dobio na poklon, nosi dobro je” – kažem mu.

Ne! Insistiram da platim!” – govori dok mi rukom zaklanja prolaz da ne odem dalje.

Ok, evo Cola za mene i prijatelja i kvit smo” – da skratim natezanje zborim.

Ma kakva Cola, jelo, piće, direktor, Vojvođanin, kapetan JNA u Vukovaru..

I onda zakovito..

…al ni metka nisam opalio” – svašta je stisnuo u nekoliko rečenica od prevelike želje da zahvali.

Jebiga stari, možda i nisi, čisto sumnjam da ću sresti nekoga tko će reći :

Jesam, silovao sam, palio i rušio kuće

Nije bilo mjesto a nisam ni ja čovjek koji traži opravdanje, ispriku ili nešto treće, nisam mu odgovorio ništa, pozdravili smo se i svako na svoju stranu.

Nakon utakmice, ispred dvorane tri mulca sa zastavom RS, drže tri prsta u zraku i viču :

Ustaše marš iz Srbije

Malo mi ih je i žao bilo na vjetru, hladnoći i kiši tjeraju nas tamo gdje smo i krenuli svakako, reko :

Mogli ste kakvu limenku staviti ispred da ubacimo ponešto..

Ajde bre ćuti Ustašo” – odgovara jedan od njih.

Ali dobro, sve je to za ljude, ukupan dojam je svakako pozitivan, policija je maksimalno korektna, čak su čuvali pivnicu u kojoj smo jeli nakon utakmice, ne znam imaju li “deal” sa gazdom pivnice ali ne mogu im ništa prigovoriti.

Nešto iza ponoći krećemo put Hrvatske, u premalom kombiju puno krupnih ljudi, opasna varijanta za koljena i leđa, policijska pratnja je uz nas do periferije grada a dalje nastavljamo sami sve do granice i ulaska u RH.

Ovih dana aktualna je priča o incidentima, razbijenim autima, glavama, kombijima. Nemam namjeru sada tu elaborirati o tome kako je nasilje van svake pameti, ali mogu izraziti čuđenje na činjenicu da netko iz Hrvatske osobnim automobilom sa ženom i djecom ide u Srbiju na utakmicu, blesavo je očekivati i u konačnici nerealno da će svaki Hrvat imati svog policajca u Srbiji, incidente je nažalost nemoguće spriječiti i toga treba biti svjestan te se ponašati sukladno tome a ne kasnije tražiti krivca.

Dakle kada su utakmice u pitanju, idite u osiguranim i iznajmljenim vozilima, po mogućnosti veće grupe i kombiji, ne provocirajte i surađujte sa policijom, takvim načinom pomoći ćete najprije sebi, u protivnom nemojte ići jer ma koliko to bilo van pameti i ma koliko se netko zgražao u Srbiji još uvijek postoji veća šansa dobiti kamenom ako ste Hrvat, kao uostalom i kod nas ako ste Srbin.

Kome to nije jasno, često nauči na teži način, ali dobro na greškama se uči, zar ne?


8 misli o “Ponovno u Vojvodini nakon 20 godina…

  1. 'Nema lizanja posle klanja', jer klali smo, silovali, palili.
    Po rođenju sam srpkinja (i namerno pišem s malim slovom), jer, moram priznati, manjka mi te nacionalne pripadnosti i tog 'patriotizma' koji podrazumeva busanje u grudi.Vaspitavana sam da budem građanka sveta, koliko god to otrcano zvučalo. Osećam se srpkinjom samo u pogledu sramote i suočavanja s prošlošću, samo kad treba reći 'da, sve smo to radili', i tu nema onog 'a i vi ste radili', jer takva izjava poništava onu prvu. Sramota me je zbog nedavnih događaja u Srbiji, zbog skandalozne izjave ministra Dačića. Svaka uređena država bi morala da reaguje na takvu izjavu, ali ovo nije takva država.
    Ono što mi daje utehu jeste, da ovde ima ljudi koji misle kao ja, koji se zgražavaju na psovanje 'majke ustaške' ili bilo čije majke, koji misle da su ovi incidenti organizovani, ne spontani.Volela bih, samo, da su ti ljudi malo hrabriji i glasniji.
    Ovde ima ljudi, kao što tamo ima ljudi. 'Ovde' i 'tamo' su vrlo loše odabrane reči. Ima ljudi.
    Verujem u malog čoveka, pojedinca, individuu.
    I vreme. Vreme ne leči, ali nam pruža mogućnost da se izmestimo i sagledamo, suočimo sa samim sobom,i promenimo.

    Sviđa mi se

  2. “Verujem u malog čoveka, pojedinca, individuu.
    I vreme. Vreme ne leči, ali nam pruža mogućnost da se izmestimo i sagledamo, suočimo sa samim sobom,i promenimo.”

    Ovo je poanta svega, znam kako sam gledao na rat, Srbe kao agresore, Hrvate kao junake 95' godine, nije bilo odstupnice u smislu “ima i nas Hrvata svakakvih i ima i Srba normalnih”, nego samo oštro đonom bez previše promišljanja, sada kako vrijeme prolazi, stariji sam, znam neke stvari koje prije nisam znao, kontaktiram sa ljudima s “onu stranu” i upravo to “izmeštanje i sagledavanje” čini me (barem mislim) objektivnijim u razmišljanju o ratu i svom tom sranju koje su donijele devedesete. Vrijeme neće izliječiti neke rane ali će im dati smisao i oblik zbog kojeg osvetu i mržnju neću smatrati lijekom, mijenjam se, mijenjamo se i to je ono dobro što vrijeme domosi.

    Sviđa mi se

  3. Zapravo problemiša, ovo je sada unaprijeđena opcija, dakle možeš odgovoriti na pojedini komentar tako da nemoraš naglašavati na koji se komentar odgovor odnosi..pametam neki čoek taj Blogger..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s