Damir Avdić – "Mein Kapital"

Damir izvikuje parole on ne pjeva, jebe mater svima ne zato što je vulgaran nego samo zato jer tako priča, takav je na sada već četvrtom albumu simptomatičnog naziva “Mein Kapital“. Ko’ ga nije volio prije neće ga zavoljeti ni sada, ko’ ga je volio prije voljeti će ga i dalje, Damir je takav, izvana sirov iznutra filozof, naopak na Balkanu gdje se iza maske filozofa kriju kromanjonci sirovi i primitivni.

Naziv albuma aludira na simbiozu nacizma (“Mein kampf” Adolfa H.) i kapitala (K.Marx “Das Kapital”), za razliku od prijašnjih izdanja, ovaj album Damira Avdića velikim dijelim se odnosi na kritiku globalnih političkih i ekonomskih stremljenja, a ne isključivo lokalnom kaljužom partizana, ustaša, četnika, vehabija, demagoga i svega onoga što Balkan čini slijepim crijevom Europe.

“Mein Kapital” još nije izašao u “krutoj” formi, čeka se zbirka pjesama koja će pratiti CD izdanje, u međuvremenu možete ga skinuti i poslušati na službenim stranicama damiravdic.bandcamp.com/album/mein-kapital, postoji nekoliko audio formata (mp3, wma, FLAC) u kojima je dostupan te je naravno besplatan, premda postoji opcija da sami odredite cijenu i kupite album, što vam toplo preporučujem ako ste u mogućnosti.

  
U 12 pjesama na albumu Damir je sebi svojstvenim poetskim izričajem uz pratnju “suhog riffa” prošao od apokaliptične 2012. godine (koja to neće biti) u uvodnoj “2012”, pa preko neoliberalizma, internet revolucionara, zaboravljenih mislioca anarhije koje je sjebao Marx u odličnoj “Bakunjine”, osvrnuo se i na kritičare njegovog “jebo vam paket aranžman majku” stiha s prošlog albuma kojima poručuje kako ih samo kara u simboličnoj poemi “Karam te”. To je Damir, da je drugačiji ne bi bio to što je.

Ima muda, ima talent, ima karizmu dirnuti u Štulića, spojiti Žižeka, Karleušu i Noama Chomskog, čitao je I.G.Kovačića i Nietzschea, slušao je Lennona i Sabbathe, gleda Grčku, Španjolsku, Merkelicu i Sarkozyja i zbog toga je mnogima blizak, gotovo glasnik tihe mase izjebane koja više ne zna tko su Soroševi plaćenici, a tko su dobri momci i ima li ih uopće.

Nakon jedanaest pjesama ironije, cinizma, kritike, jebanja majke, album završava sa pomalo melankoničnom a kapela izvedbom pjesme “Dlan” …speri krv sa dlana i poljubi me, nek ti grijeh počiva na usnama.. teškim i umornim glasom pjeva Damir, poput poraženog boksača nakon 11 rundi na nogama.

Na koncu, “Mein Kapital” predstavlja još jedno standardno dobro izdanje Tuzlanske poete i pisca sa Ljubljanskom adresom Damira Avdića, poslušajte šta čovjek ima za reći i ne morate se čak ni složiti s njim ali mu morate priznati da je u svakom slučaju specifičan lik na sceni.

Disclaimer : Originalno objavljeno na SoundGuardian – u


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s