Pirat sam majko

Pirat sam. Jesam, nema smisla tražiti tekstom opravdanje, zapravo kada kažem kako: “nikada ništa nisam ukrao” , lažem, jesam ukrao sam.

Pantera – “The great Southern trendkill” album, jedna od mojih prvih krađa, posudio sam originalni CD i “spržio” svoj lažnjak, čak sam isprintao “cover” albuma na svom (doduše lošem) Epson printeru, rekoh neću tražiti opravdanje ali koristio sam ga isključivo za osobne potrebe, nisam ga serijski umnožio i rasparčavao dalje ako ta činjenica može barem djelomično umanjiti krimen moj.

Pet kuna dnevno je bila srednjoškolska tarifa mog džeparca, dostatno za četvrt kruha i 5 dg Poli salamdžure u obližnjem kvartovskom dućanu, e sada pomnožite 5 kn sa 25 radnih dana gladovanja, što je iznosilo konačnih 125 kn kojih odneseš u Tratinsku gdje je bio CD shop “Iz sve snage” i 25 dana kruljenja, grčenja, žicanja po razredu “daj griz buhtle” pretvoriš u album “Born Dead” izvjesnog Body Counta, te narednih mjeseci naričeš nad tužnim usudom crnačke “welfare” populacije u LA getu ili ti South Centralu.

Onako, zamislite prosječnog srednjoškolca iz LA-a u širokim hlačama, VANS-icama i kapuljačom na glavi kako ne ide 5 puta tjedno na BigMac da bi skupio za CD Zlatnih Dukata i sa suzom u oku drhtavog glasa pjevušio : “..još i danas čujem majku, kako tužna govori kad se jednom vratiš sine….” ili “..kad je ćaća konja prodo’ svi smo plakali..

Tu praksu ponoviš nekoliko puta godišnje, uz malo sreće zalomi se kakvih 100 kn od rodbine iz Hercegovine pa brže bolje trk po “Vrijeme da se krene” od Majki, a za rođendan roditeljima “diskretno i nenametljivo” daš do znanja sve o duplom CD-u “Ravno do Dna” od Azre, koji je usput rečeno kao i “Filigranski pločnici” te “Zadovoljština” ( koje posjedujem) “legalni lopovluk” Croatie Records s obzirom da su eksploatirali autorska djela J.B.Štulića (ma šta god tko mislio o njemu) bez njegove suglasnosti.

I sve to tako ide, gmižeš po gradu, sliniš po CD prodavaonicama, prodavač kad te vidi sa školskim ruksakom i još dva-tri prištava ishlapjela lika, lagano okrene očima jer mora biti u stavu kao da je kupac u dućanu, a svjestan je da ste markirali i došli sliniti, jer da imaš u planu kupovinu, prepoznao bi sa vrata ozareno lice, smijuljenje, hiperaktivnost, koliko god to sada bilo smiješno, CD se nije kupovao slučajno, kao ono “ajd kad sam već tu u prolazu da ubodem nešto“, takav pristup je bio nezamisliv i ekonomski neizvediv.

I tada u čitavu priču ulazi famozni mp3, odnosno kompilacije, jedan CD sa po 7-8 albuma, jebena revolucija, od jednom ti postaje dostupno više glazbe nego što je možeš konzumirati, tu se naravno djelomično srozava kult slušanja, preslušavanja, listanja knjižica sa tekstovima ali realno toj pošasti se nije bilo moguće oduprijeti, odnosno samo rijetki su to uspjeli. Sjeme piratstva je posijano i nitko nije smatrao podjednakim činom prženje mp3 kompilacije i krađe čokoladice iz dućana, premda načelno jedno i drugo je krađa.

Ploče?

Gramofonske ploče su u modi ponovno, tavani i budžaci postaju mjesta gdje leži skriveno blago naših roditelja, isto ono blago koje smo otkrivenjem CD-a kako kaže jedan moj prijatelj “bacali po ulici sa gađenjem” zanijekavši bilo kakvu povezanost sa tom zastarijelom tehnologijom veličajući njegovu svetost CD. Prodalo nam priču brate. Naposlijetku ispade ploča dugotrajniji, pouzdaniji i nepobitno iskonskiji medij koji preslušavanje glazbe čini uzvišenim procesom, da ne kažem ritualom.

Pretjerujem?

Ne, ne pretjerujem USB stick ili iPod ili nešto treće sa 16 gb glazbe i opcija “shuffle” nije slušanje glazbe, to je silovanje glazbe, nema tu draži, žara, prisnosti.

Možda nisam normalan, ali na takav način to gledam.Prije par dana dobio sam sa jednog od tavana “The Wall” ploču od Pink Floyda, i to u Trstu/Grazu kupljena, prašnjavo, prljavo ali dobro očuvano remek djelo u svakom pogledu, od ilustracije, tekstova do samog sadržaja ploče, kada to usporedim sa svojom poslijednjom CD akvizicijom od 100 kn album “Led Zeppelin III” od istoimenog benda, dođe mi da zaplačem, kako smo samo popušili priču o CD-u kao mesiji novog zvuka, nevjerojatno.

Ali dobro, gramofon se polako vraća, tavani, špajze i garaže su prepuni skrivenog blaga koje samo čeka na nas pirate pokajnike da prigrlimo nepravedno zapostavljeni vinyl natrag u svoje tople domove, rijetki pojedinci šeretski kroz zube štekću “govorili smo vam” dok ljubomorno listaju svoje kolekcije koje su sve ove godine u polu ilegali brižno čuvali, vinyl je opet IN.

Na kraju balade, od čitave moje piratske karijere osim uspomena nije ostalo ništa, CD-i hlape, osjetljivi su, hard diskovi crkavaju, podaci s njih odlaze u nepovrat, imam osjećaj da su me zajebali, umjesto da sam dobrih 15 godina skupljao ploče ja sam se bavio lopovlukom od kojeg imam više štete nego koristi, halapljiva glazbena industrija nas je progutala, prožvakala, ispljunula i koliko god su neki od nas utvarali kako smo ih piratstvom zajebali, istina je sasvim suprotna – zajebaše oni nas.


14 misli o “Pirat sam majko

  1. Ja bih rado zastupala, naizgled, vrlo naivan i utopijski stav, da je muzika svačija. Dematerijalizovana, omni-dostupna, muzika se ne može posedovati. Preterana konzumacija vodi u zasićenje. A možemo li konzumirati muziku (ili ona konzumira nas), i možemo li biti njome zasićeni? Uprkos hiperprodukciji, uprkos alavom konzumentskom društvu, ona prava preživi i nađe nas. I ako se može govoriti o nekakvom posedovanju, u muzici je to unutrašnje posedovanje. Unutrašnje kolekcionarstvo.Imati ili biti.
    A kako onda zaštiti stvaralaštvo? “Support the artist”? Deluje kao nerešiv problem. A zapravo je stvar u balansiranju, moralnom, opet unutrašnjem, balansiranju.
    Je li Tomu Waitsu bilo 'ok, ljudski'(you're the same kind of bad as me) što sam se osećala kao govance dok sam daunlodovala njegov album, uprkos tome što mi je Tom dao mogućnost da slušam taj isti album, i podelim to slušanje sa 5 prijatelja? Ok je, govorila sam sebi, neko kao Tom razumeo bi moju situaciju, ali ono unutrašnje (opet)bilo je zgroženo tom infantilnom potrebom za posedovanjem po svaku cenu. I'm the same kind of bad as everybody nije neka uteha.
    http://www.youtube.com/watch?v=qeTja7JXK9A

    Sviđa mi se

  2. Zdravo,

    Evo me ponovo malo na tvom blogicu.
    Usput, bravo na razotkrivanju mog 'identiteta' na pollitiki jos onda ujesen prosle godine!
    Procitala sam ovaj tekst takodjer na pollitiki gdje svratim s vremena na vrijeme da vidim jel' se ista promijenilo. (Nazalost nista, sve uglavnom isto smece, uz par izuzetaka).

    Ah, drage stare gramofonske ploce i vrijeme njihovog slusanja!
    Neponovljivo i nepovratno proslo!Nostalgija me gotovo boli i nesto mi dodje da zaplacem…
    Svoj sam gramofon i ploce ostavila kod jedne prijateljice kad sam selila iz Hrv. ona umrla, a moje stvari nestale.
    No, ovo je bilo samo usput.
    Evo sta ti zelim reci:
    Znas, nekako mi zao sto ti uza svu prekrasnu muziku koju je stvorio ljudski um slusas ono sto nema ni ljepotu, ni kvalitetu, ni vrijednost, gdje dominira ritam i los cesto i morbidan tekst (mislim na rock i srodne zanrove).
    Tako ces ostati uskracen za slusanje najljepsih i uzvisenih zvukova muzickih instrumenata i ljudskog glasa, bez struje i elektronike…
    To cesto kazem i svom sinu koji nazalost slusa iskljucivo agresivan, bucan i neprirodan rock/metal stil (a koji iritira i vrijedja sluh koji je osjetljiv na ljepotu)
    Elem, ja odlucila da ti nesto predlozim, odnosno da ti probam nekako poslati jednu moju YouTube playlisticu koju sam nazvala Andre Rieu – mali izbor (ne znam dal' cu uspjet poslati i dal' ces moci otvoriti jer nisam nikad slala “embed playlist”)
    Ako nisi cuo i ne znas ko je Andre Rieu, evo ukratko:
    Vrlo popularan i omiljen talentirani holandski violinista i zabavljac koji ima svoj “Johan Straus Orkestar” i manju vokalnu grupu s kojima gostuje sirom svijeta i propagira klasicnu muziku na jedan originalan i dopadljiv nacin (mislim da je taj covjek u zadnjih 20-30 godina popularizirao klasicnu muziku vise nego svi klas. muzicari zajedno).
    Svojim nasmijanim i vedrim simpaticnim licem, ponasanjem i pojavnoscu osvaja publiku i animira ljude da pjevaju, plesu, smiju se i raduju, opustaju i kucama odlaze raspolozeni i sretni – ovo kazu oni koji su bili na njegovim koncertima, a moj dojam je da taj, u naravi jednostavan covjek, naprosto siri radost i ljubav medju ljudima! A to je po meni bozanski dar.
    On nije onaj strogi klasicar i vecina repertoara mu je tzv.'laka popularna klasika'. Uz posebne dodatke prilagodjene mjestu i zemlji u kojima gostuje.
    Pa eto, sta mislis da poslusas ovo i pocnes pomalo privikavati uho i 'tesati ga' i za drugacije lijepe melodije koje se nazivaju “vjecne melodije”!?
    Jer, covjek se na sve navikne i sve je navika, zar ne!

    Sviđa mi se

  3. PS.
    nista od slanja playliste,
    naime, sa linkom sam postupila po uputstvu za embed' i kad sam kliknula na Pregled pisalo da ne prihvaca taj neki moj HTL..tako nesto

    Sviđa mi se

  4. Paaaa, znaš kako ja gledam na taj problem, dakle mene zanima je li nekom umjetniku, glazbeniku u ovom slučaju bitnije da netko kupi njegov CD i sluša ga ili da netko (zato što ne može) nikada ne kupi taj CD pa makar pod cijenu toga da (nikada) ne čuje što je umjetnik/glazbenik htio reći?

    Što je prioritet?

    Financijski nisam u mogućnosti (kamo sreće da jesam) da kupujem originalne albume svih izvođača koje želim čuti, kradem to je istina ali opet (zvuči kao opravdanje, pranje ruku) moj lopovluk nema svrhu u bogaćenju, gomilanju, hedonizmu osim u duhovnoj sferi osobne zadovoljštine, hoću reći da ja ne rasparčavam Toma Waitsa uokolo naplaćujući to, ja ga slušam u kutu doma svog i čekam vrijeme da imam sredstva kupiti ploču njegovu, ja sam pirat u tranziciji 🙂

    Sviđa mi se

  5. Poznata mi je Vaša “odbojnost” spram zvukova rokenrola, samo smatram kako je pogrešno na takav način postavljati stvari.

    Kakv bi život bio kada bi svi slušali klasiku? Kakav bi život bio kada bi svi slušali metal?

    Kakav bi život bio kada bi svi nosili crvenu boju?

    Uostalom ništa nije vječno, pa tako ni moja ljubav prema zvuku rokenrola ne mora biti, ako se i zaljubim u klasiku to neće negirati zvuke rokenrola, ne vjerujem da umjetnost egzistira na negaciji, već naprotiv na nadopunjavanju. A playlistu i dotičnok niskozemca 🙂 ću poslušati, čisto zbog Vašeg truda da posijelite samnom nešto što smatrate vrijednim..

    Sviđa mi se

  6. Zvucis mi naroguseno zbog mog stava spram tzv. umjetne muzike (ne umjetnicke).
    ljutis se kao da si ti autor te muzike! smijesno i cudno mi je to.
    (zanimljivo da se i moj sin naljuti kad govorim negativno o stilu koji on slusa i koji po mom misljenju i znanju kvari sluh i um).

    Iako ja obozavam klasicnu muziku (ali i svaku drugu lijepu muziku), bilo bi mi glupo da se ljutim i mrgodim ako je to nekom odbojno ili cak grozno!

    Uopce ne mislim da svi trebaju slusati klasiku ili neku drugu vrstu muzike. Odakle ti to?
    Istina je, hvalim klasiku, ali i lijepi folklor i lijepe slagere ili laku orkestralnu muziku.
    I preporucujem to i drugima. I kazem svoje misljenje. I ne vidim u tome nesto lose.
    Jel' ti sad malo jasnije o cemu sam pisala?
    Inace, najveci kompliment o mom muzickom ukusu dao mi je jedan 'metalmanijak' na YouTubi kad je medju svoje favorite stavio 10-tak kompozicija koje sam mu poslala i napisao mi poruku – “imate odlican muzicki ukus, dal' biste mi mogli poslati jos vasih favorita?” JEDAN METALAC!

    a sto se tice te playlistice ja probala i nisam mogla otvoriti link, pa sumnjam da ces ti moci.
    osim ako nema neka caka koju ja ne znam..

    vozdra

    Sviđa mi se

  7. Pa kažete da rokenrol (sa svim svojim varijacijama) kvari um i sluh…

    Eto ja se nikako ne mogu složiti s tom konstatacijom, ako uzmemo da je glazba emocija, smatram da je kao takvu nije moguće ukrotiti ili uobličiti samo kroz jedan oblik (u glazbi) izražavanja, uostalom rokenrol kao takav ima korijene u tradicionalnoj glazbi, to što je postao mainstreamom suvremene kulture za razliku od recimo tradicionalnih napjeva i melodija Južne Amerike je samo splet okolnosti kao i u mnogim drugim stvarima koje nas okružuju.

    Možda kompliciram, ali po čemu bi jedan List ili Mozart trebali biti ultimativno mjerilo glazbe kao zvonke radosti za razliku od recimo Japanskih ili Aboridžinskih melodija i umjetnika koji su vlastite emocije ispoljavali kroz njima poznate elemente?

    Po čemu je krasna kompozicija “Na lijepom plavom Dunavu” koju volim jer je osjećam i jer imam određene sentimente vezane uz tu rijeku, krasnija od “Missisipi bluesa” nepoznatog Freddy McDowela koji se kroz njemu poznatu formu izrazio?

    U kompleksnosti?

    Ljepota nije u kompleksnosti, ponekad i najprostija melodija pa i ptičiji pjev mogu izazvati strastveniju reakciju i bujicu emocija od čitavog orkestra suhoparnih zvukova.

    PS Naravno da Vam se sin ljuti 🙂

    Sviđa mi se

  8. Eee, kao prvo nisi ni spomenuo moju playlistu, pa zakljucujem da ju nisi ni poslusao (ili mozda nisi mogao otvoriti) jer bi vjerojatno dao neki komentar. A ja jako ne volim, kad mi netko kaze da ce nesto napraviti, pa to ne napravi!
    Zato….naprijed!

    Evo ovako; ja ti nisam ni muzikolog ni teoreticar i ne volim razglabanja o nicemu. Volim cinjenice i dokaze.

    Ja sam ti onaj 'cistokrvni' esteta koji trazi ljepotu u svemu (od prirode, glazbe….. pa do odijevanja i izgleda, dekoracije….itd.

    Sto se tice jednostavnosti i kompleksnosti, preferiram takodjer u svemu ovo prvo, ali nisam ni protiv drugoga, sto vec ovisi……..

    Sto se tice glazbe, meni je najbitnija ljepota i sklad zvukova, harmonija.

    Vidim da moram ponovit jos jednom, evo glasno vicem – nisam iskljucivi “ogranicen i uskogrudan klasicar”. Meni je klasicna glazba na 1. mjestu, ali volim i rado gledam i slusam lijepi folklor, stare slagere i 'evergreen' melodije, laganu opustajucu orkestralnu muziku (orkestar Mantovani), americki country, arapsku (egipatsku) muziku, spanjolsku s kastanjetama, Cajune….. itd. A sve ono sto smatram lijepim i dobrim volim pohvaliti i preporuciti drugima.

    Takodjer, volim sve sto je originalno, obrade i imitiranja me nerviraju (pa tako poganski ritam, tetovaze i oslikana tijela volim cuti i vidjeti od pogana i na njima, flamenko kad ga plesu Spanjolci…isl.

    Rokenrol (onaj kasniji od 70-tih) i sve proistekle varijacije, vrste i podvrste, pogotovo metal, ne volim i stvarno mi iritira sluh i usi. Prvenstveno zbog agresivnosti, neprirodnosti, morbidnosti (tekstovi i poruke) bogohulnosti, buntovnistva, 'tjelesnosti', negativnog i destruktivnog utjecaja – rock'n'roll deathlifestyle…. itd.itd.

    Nijedan glazbeni stil u povijesti covjecanstva ne karakteriziraju takova obiljezja i nijedan nije napravio toliko dar-mara i stete zapadnjackom drustvu, moralu i kulturi!

    To su istrazili i otkrili muzikolozi, psiholozi, sociolozi koji se bave fenomenom rock/metala i njegovim utjecajem- 'kulturom' na pojedinca i drustvo u cjelini.

    O karakteru i filozofiji rock muzike ima dobre i obimne literature na internetu, pa ako te zanima mozes puno toga saznati, kao i ja sto sam saznala. Vrlo rado cu ti poslati neki link.

    Ne mogu vise pisati.. sjedenje i pisanje je jako bolno zbog gadnih povreda i jos gadnijih posljedica nakon pregadne prometne nesrece koju sam prezivjela prije par mjeseci (zato nisam ni javljala). Osjecam da cu uskoro 'preseliti u vjecnost'.

    Dobra noc

    Sviđa mi se

  9. nije moguće otvoriti playlistu 😦

    mislim da Vi brkate pojmove vezane uz rokenrol i generalizirate a da (bez uvrede) nemate previše saznanja o toj vrsti glazbe, jer da imate izbjegavali bi floskule tipa “deathstyle” jer to su gluposti…ali i presiroka tema za ovaj oblik komunikacije…

    što s tiče zdravlja, mogu vam poželjeti svako dobro i nadam se da Vas osjećaj vara..

    Sviđa mi se

  10. al' je moguce otvoriti moj youtube channel;

    http://www.youtube.com/user/Umsamir1970

    ne brkam ja pojmove niti generaliziram…
    nisam ja to izmislila, to su napisali oni koji su to istrazili, kao i oni koji to izvode!
    djelujes mi dovoljno inteligentno a da bi proglasavao gluposcu i floskulama ono sto ne znas, ili ti se ne svidja..bez ijednog argumenta.

    hvala na dobrim zeljama.

    Sviđa mi se

  11. The Character and Philosophy of Rock&Roll Music

    “ROCK MUSIC IS THE STRONGEST DRUG IN THE WORLD” (Steven Tyler of the group Aerosmith, Rock Beat, Spring 1987)

    “Rock and roll is by nature a music of demonic rebellion and protest. Drugs and sex are its arsenal” (David Noebel, The Legacy of John Lennon, p. 19).

    “Listen, rock 'n roll is a nasty business. You gotta be nasty too. If you're goody, goody, you can't sing or play it…” (Lita Ford of heavy metal group The Runaways, Los Angeles Times, August 7, 1988)

    ~~“Rock 'n' roll is a beast. Well-intentioned people thought you could pick it up and cuddle it. They forgot it had claws of the bands … I know, because I was one of them. Behind every sweet doowop and bebop is an unfettered sexuality and sympathy for the devil: a violently anarchic–in the face of all harmony, peace and progress. Anybody with a penn'orthy of grey matter could see it was trouble” (Ray Gosling, BBC Radio 4 program “Crooning Buffoons,” The Listener, Feb. 11, 1982).

    “The themes of rock 'n' roll include rebellion, disobedience, homosexuality, satanism, the occult, drugs, murder, suicide, incest, vulgarity, sadomasochism, anti-patriotism and above all, free sex” (Fletcher Brothers, Rock Report, Lancaster: Starburst Publishing, 1987).

    *The whole idea of rock 'n' roll is to offend your parents” (Rock drummer King Coffey, The Truth about Rock, p. 30).
    “Rock music is an ideal vehicle for individual or mass hypnosis” (Andrew Salter, Pop Goes the Gospel, p. 20).
    “What is undeniable about rock is its hypnotic power. It has gripped millions of young people around the world and transformed their lives” (William Schafer, Rock Music, Minneapolis: Augsburg Publishing House, 1972, p. 79.)

    * “Rock music involves a neurophysiological conditioning in connotation or felt meaning, linking aggression and sexuality. aggression linked with sexuality. … Our basic claim is that the rock music itself induces a behavioral link between aggression and sexuality” (Drs. Daniel and Bernadette Skubik, The Neurophysiology of Rhythm).
    “Rock music in particular has been demonstrated to be both powerful and addictive, as well as capable of producing a subtle form of hypnosis in which the subject, though not completely under trance, is still in a highly suggestive state” (John Fuller, Are the Kids All Right?, New York: Times Books, 1981).

    – “Heavy rock is body music designed to bypass your brain and with an unrelenting brutality induce a frenzied state amongst the audience” (Dave Roberts, Buzz columnist, Christian rock magazine in Britain, April 1981).

    “Rock music has got the same message as before. It is anti-religious and anti-morality. But now I understand what you have to do. You have to put the message across with a little honey on it” (John Lennon, spoken not long before his death in 1980, Pop Goes the Gospel, p. 84).

    *If any music has been guilty by association, it is rock music. It would be impossible to make a complete list, but here are a few of the 'associates' of rock: drug addicts, rioters, Satan worshippers, drop-outs, homosexuals, lesbianism and other sex deviates, rebels, pagan tatoos, juvenile criminals, motorcycle gangs, blasphemers, suicides, heathenism, voodooism, immorality, demonology, promiscuity, free love, free sex, disobedience (civil and uncivil), venereal disease, orgies of all kinds, night clubs, strip joints, and on and on the list could go almost indefinitely” (Frank Garlock, The Big Beat, pp. 12-13).*

    “The present rock ‘n’ roll scene, is one giant, multi-media portrait of degradation–a sleezy world of immorality, venereal disease, anarchy, nihilism, cocaine, heroin, marijuana, death, Satanism, perversion, and orgies” (David Noebel, The Legacy of John Lennon, 1982, p. 15).

    The Rock & Roll Deathstyle – Black List
    http://www.av1611.org/rockdead.html

    Sviđa mi se

  12. Upravo iz razloga munimuma inteligencije koju vjerujem posjedujem nisam podložan floskulama o rock glazbi kao promicatelju sexa, droge, Satanizma i ne znam kakvih sve vrangolija, zanimljivo je da u tom duhu nedavno jedan proizvođač piva u Hrvatskoj izjavljuje kako su “punkeri izmislili pedofiliju”, nevjerojatno je do kuda sežu predrasude stvorene na u najmanju ruku klimavim nogama.Jedna od najzaslužnijih legendi za povezivanje rocka i Sotone je poznata priča o blues izvođaču koji na raskršću prodaje dušu vragu u zamjenu za gitarističko umijeće, na toj legendi se kasnije razvija čitav niz teorija i mitova koje gore u citatima koje ste naveli, prepoznajemo.Sotona (sintagma zabranjenog voća, Adam, zmija, Eva) je s namjerom povezan uz rock iz sasvim ovozemaljskog pragmatičnog razloga – ZARADA.Dakle fame o pločama Beatlesa koje se vrte u nazad pa se čuje crna misa su samo marketinški trikovi, to je valjda i malom djetetu jasno.Ovo je tema o kojoj bi mogao naširoko i nadugo pisati…Uglavnom primamljivost rocka (u širem smislu) je činjenica da je pristupačan, kupiš gitaru i sviraš, ne postoji ona aristrokratska nota kao kod klavira ili violine, muzika radničke klase.Bole me prsti, tipkam na telefonu, napisati ću poseban tekst na tu temu kada uhvatim vremena…

    Sviđa mi se

  13. “A playlistu i dotičnok niskozemca 🙂 ću poslušati, čisto zbog Vašeg truda da posijelite samnom nešto što smatrate vrijednim” – ovo si ti napisao

    stara mudrost kaze – Covjek vrijedi onoliko koliko vrijedi njegova rijec!

    poslala ti link na moj YT kanal koji se lako otvara i na kojem se nalazi i navedena playlista

    a 'vruceg kestena' rocka, vidim, bolje da se ostavimo!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s