Volim rokenrol

Volim Neil Younga, album “Harvest” volim jako, od početka pa do kraja, volim tu zaoranu brazdu posred torza iz koje izvire sva sila riječi, melodija, osjećaja. To je album poput knjige, klasik, samo bez korica i stranica, album za sva vremena, “Words (Between the lines of age)”, Ludi konj, indijanci, prerija, bizoni, pruga, Kanada, snijeg, planine.
Volim Led Zeppeline, volim onu trojku “III”, uh kako volim album taj, volim “Since I’v been loving you” pjesmu, taj krik, jecaj onog plavog, čupavog, mršavog u traper prsluku i trapez hlačama dva broja premalim.
AC/DC volim, onaj “Highway to hell” album posebno volim, pokojni Bon Scott, isto kao Plant, traper prsluk, trapez hlače, na ruci tetovaža ona zmija ispred apoteke što bude, “Touch too much” pjesma, vokal cigaretama i škotskim whiskeyem blagodaren, to je frontmen a ne ovi danas Jana limun u ustima i bijeli ručnik oko vrata.
Black Sabbath volim i njihov album prvi koji “Black Sabbath” se zove, volim atmosferu na albumu, volim riff Iommijev sa onim naprstnjakom šivaćim odsviran, volim distorziju, “Behind the wall of sleep”pjesmu, volim oblake tmurne, Edgara Alana i gavrana, crkvena zvona u noći, huk sove, četiri jahača, i sve te asocijacije koje album taj budi u meni.
The Stooges volim, ljudi moji kako volim “The Stooges” album njihov prvi i onu pjesmu “No fun”, onaj “well, come oooooohhhhnn!” uzvik Iggy Popa, volim taj zvuk, taj proto-punk ili kako ga već zovu, volim i MC5grupu sa te scene i njihovu “Ramblin rose” pjesmu i onoga na federe sa mikrofonkom pjevača. To je energija koja obara, trese, lupa, udara pozvao bi se na obradu u aranžmanu Kojota, našeg benda, pomalo zaboravljenog ali sasvim solidnog u ona teška rokenrol vremena poratnih godina.
Majke volim, i album “Milost”zbog kojeg nisam jeo u školi da bi ga kupio, kasnije sam ga zamijenio za Život uživo” što mi i nije neki potez bio, volim “Rođen sam u blatu”stvar, tulume, klupice u parku, Matan vino od 5l i Cola 21, pjesmu “Ja sam budućnost”.
Tom Waitsa volim, i one stare rane balade “I hope that I don’t fall in love with you”, i ove kasnije pseće godine, volim “Rain Dogs” album, i burlesku, i cabaret, i Berlin, i rum, i dim, i konfete u kosi, i pjesmu “Tango till they’re sore”, volim taj boemski pristup, klavir, prostoriju mračnu, cugu žestoku, crvenu lampu u kutu sobe.
Clash volim, onaj The Clash sa Mickom Jonesom i grobljem u ustima, “Combat Rock” album, bedževe, zakovice, prljave ulice Londona, “Straight to hell”pjesmu, masnu kosu, zakrpu na hlačama, prst u uhu.
Juniora Kimbrougha volim, znoj, deltu, juke joint, zmije, lopoče, mulj, “Sad days, lonley nights” album, volim taj način na koji svira blues, poseban, hipnotizirajući, volim “Lord have mercy on me” pjesmu, oh kako volim tu pjesmu koja razara, taj vapaj, omču oko vrata, raširene zjenice, plameni križ u noći.
Goribor volim, da da, tu “vazdušastu tekućinu” ritma i bluza, te čestice, “Bez”, “Lepota”, “Više se ne bojim”i sve te pjesme, tu liriku, taj ritam, krik, tugu, bijes, “Burle” i cijelu tu priču meni tako blisku.
Volim i Partibrejkerse, nadobudnog Cančugu, garažu, rokenrol, volim njihov “Partibrejkers I” album, volim “Stoj Džoni”, “Večeras”, “Ona živi na brdu” pjesme, volim pivu u kosi, znoj ispod pazuha, šaku u zraku.
Jimija volim, ooooooooooooooo da onog Hendrixa, i njegovu grupu Experience, gitaru koja gori, ikonu, blues, lijevu ruku, improvizaciju koja smiješak na lice tjera, ooooooo da onaj album prvi “Are you experienced?”, to je album zbog kojeg dlake na rukama stoje, volim “Foxy lady”taj čarobni prljavi riff, “Purple Haze”, “Hey Joe” volim jako, prljavština, rane na prstima, znojno čelo, vrela krv, ooooooooooooooo da, Jimi.
Dylana onog Boba, i njega volim, pjesnik, trubadur, volim najviše onaj “Bringing it All back home” album, piskutavi glas, sitan stas, velike riječi, priče sa glavom i repom, Amerika, folk, “Maggie’s Farm” pjesmu, “Mr. Tambourine man”, “Outlaw blues”, tek kada ga jednom ne bude, shvatiti ćemo koliko je velik.

A Marley, šta o Bobu reći, o Adidas trenirci, dreadlocksima, Hajle Selassiju, marihuani, nogometu, miroljubivosti, Wailersima, Jamajka, sunce, palme, robovi, lanci, Afrika, album “Exodus” ooo da, to je krasan album, “Natural Mystic”, “Jamming”, “Three little birds”, može li bolje od toga?

Volim još puno toga, i Allman brotherse, i Floyde, i Haustor, i ZZ Top, i Electric Wizard, i R.L Burnsidea, i Black Flag, i Azru i da ne nabrajam dalje, jer svaka riječ u ovom tekstu je odraz trenutnog raspoloženja, već sutra tekst bi bio sasvim drugačiji ali jedna stvar ostaje ista – volim taj rokenrol, on je dio mene, oblikuje me, obara, razara, hrani, liječi, podiže, nadopunjuje, i zato ga volim kao brata, rođenog, i nedam ga nikome, ljubomorno čuvam, stiskam uza sebe, sve te melodije, svu buku, tišinu, sav krš i sav taj lom.

2 misli o “Volim rokenrol

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s