Kulturna revolucija

Polegnuta stara automobilska guma sa felgom, biti će da je 13 cola promjera, služi kao improvizirano težište za suncobran sa Ledo logotipom, ispod tog zaklona od sunca nalazi se jedna kućne izrade šamlica, četiri cigle tako da su po dvije na svakoj strani a fosna poput mosta ih spaja i čini klupicu, te onaj neizostavni bijeli plastični stolac iz seta vrtne garniture.

Toliko sam barem uspio zapaziti dok bih jurnuo u ulaz zgrade ispred koje je ta pa skoro umjetnička instalacija bila postavljena ljetnih mjeseci, a služila je kao mjesto okupljanja mojih dragih susjeda čergara.

Kada bi pala noć, domišljati susjed koji je živio kat ispod mene, bi provukao crni električarski produžni kabel sa nastavkom za žarulju te bi ga kao takvog, komadom žice pričvrstio za tijelo suncobrana, to je bio prizor za divljenje, scena kao da je izuzeta iz sadašnjeg vremena i prebačena u postapokalipsu gdje se rijetki preživjeli prilagođavaju novonastaloj situaciji, pokušavajući spojiti krhotine nastale razaranjem modernog društva i civilizacije kakvu smo poznavali.

Grk Zorba ga je stari zvao, susjeda tog ispod mene.

Osim Zorbe the Greeka, zaklon od sunca ispod te krasne instalacije pronalazila je njegova životna družica i još nekolicina susjeda mahom ženskog roda, premda su im se muževi znali katkada pridružiti, ipak je u nedostatku posla, hobija, bilo kakvog interesa osim cigareta i kave, prevladavao ženski rod.

Zgrada ispred čijeg se A ulaza nalazila ta čista umjetnička imaginacija i inspiracija snalažljivog Zorbe, nalazi se u strogom centru Dugog Sela, zaista bi bilo šteta da je drugačije, kulturni život naše varoši bi bio osakaćen i obezglavljen da sva ta silna masa ljudi koja se slijeva sa željezničkog kolodvora nije bila u prilici posvjedočiti toj kulturnoj revoluciji koja je naprosto buknula ispred haustora zgrade u kojoj se na četvrtom katu nalazio stan mojih roditelja.

Fond riječi kojima barata moja malenkost je nažalost isuviše limitiran i štur da bi vam uspio vjerno dočarati divljenje i nabujale emocije koje su me prožimale svaki put kada bi trebao sa nogostupa skrenuti prema ulazu zgrade, pogotovo nakon što se nedaleko od kulturološkog epicentra u zamahu umjetničke slobode i inspiracije pojavila ni manje ni više nego bijela WC školjka bez daske i kada.

Ta dva spomenuta eksponata su se dugo, dugo, dugo zadržala ispred zgrade na hrpici razbijenih pločica i šute, iako je ovo umjetničko djelo susjeda sa drugog kata bilo u (ironično) sjeni suncobrana i gume, zima je donijela drastičnu promjenu u rasporedu snaga, prve bijele pahulje su sasvim nenadano otkrile svu raskoš ove postave svojom bjelinom doslovce stopivši se sa okolinom, dok se suncobran kiselio u Zorbinoj garaži polako padajući u zaborav.

Barem do ljeta.

Dok sam bio klinac, nisam primjećivao svu tu raskoš i svu tu kulturnu raznolikost koju su njegovali moji dragi susjedi, tek kada sam malo porastao postao sam svjestan koliko sam zapravo sretan da živim u takvom poticajnom i kreativnom okruženju, od silne sreće nevješto sam skrivao ljubomorno poput zaljubljenog klinca, da živim upravo u toj zgradi, znao bi kada idem iz škole napraviti koji krug više ili se nekoliko puta poput tajnog agenta osvrnuti da se uvjerim kako nema baš puno poznatih ljudi iza mene, i onda skrenem poput sjene, neprimjetno u ulaz.

Negdje u to vrijeme, shvatio sam i značenje proklinjanja od strane pokojnog djeda Željka koji je živio u kući pokraj naše zgrade, u trenucima izrazitog bijesa i nervoze znao bi viknuti :

Gori ste od Srba!

Stari moj, 93′ godine, sve, ali sve mi reci, ali nemoj da sam gori od “njih“, znao sam se kao prištavi adolescent sjetiti te dedine kletve, ne znam koliko nacionalnost ima veze sa nepremostivim civilizacijskim preprekama za pojedince, ali da se u zgradi koja mi je 17 godina bila dom, skupilo poprilično šareno društvo sa svojim egzotičnim navikama, to je neoboriva činjenica.

Već neko vrijeme ne živim na toj adresi, ponekad sa sinom prolazim tom ulicom, krišom pogledam prema ulazu, ne toliko zbog sjete koliko želim izbjeći kontakt očima i more pitanja od bivših susjeda, zbog tog izraza asocijalnosti koji me prati od djetinjstva, jedno vrijeme sam kod ekipe ispod suncobrana slovio za čudaka, pa čak i božemioprosti pedera, i nisam se bunio, jer znate šta?

Lakše je bilo prešutno priznavati čudnu narav i eventualnu homoseksualnost, nego nekome tko 2 godine, puši, pije i karta ispod suncobrana i pokraj WC školjke, da to i nije najlijepši prizor i odraz kulture, sumnjam da bi primjedba u tom smjeru imala bilo kakav efekat bitno drugačiji od blijedih blagotelećih pogleda i pokoje masne psovke.


4 misli o “Kulturna revolucija

  1. Dobro, valjda se nesto promijenilo na bolje, valjda su se doticni “seljaci” naucili kulturi? No sto reci na cinjenicu da kakti urbani Zagrepcani i dan-danas zaobilaze pseca govna po pjesackim kolnicima u centru grada, a koja im kao uspomenu ostavljaju njihovi “kulturni” susjedi? Sto reci na cinjenicu da su pjesacki kolnici svih gradova Hrvatske puni “hracaka i masnjaka”, te zvakacih guma? Sto reci na cinjenicu da su nam gradovi poplavljeni grafitima koje kakvih balavaca i huligana sa sjevera? U Zagrebu nema zgrade koja nije pocascena grafitom, a posebno mi je bilo zgodno kako su stanari u strogom centru Zagreba obnovili staru zgradu, po uzoru na Bec ili München misle si ljudi. Da bi par dan kasnije na toj istoj zgradi osvanuo grafit; “badave si farbo”. Koliko god gledao, svakim danom sve manje kulture u ljudima, a teska srca priznajem da su u onoj hebnoj Jugoslaviji ljudi bili kulturniji ili su ipak institucije radile svoj posao, te provodile zakone.

    Sviđa mi se

  2. Nije ro učenje kulturi nego osnovni elementarni osjećaj za ukus i neukus, za pristojnost, mene nitko nije učio da je nakaradno ispred zgrade na bilo koji način instalirati suncobran, a u tu zgradu sam došao sa sela od 1700 stanovnika tako da sigurno nisam bio upoznat sa kulturom života u zgradama.

    Zakon se ne provodi? Da, u tome leži mnogo toga, isti taj Grk Zorba i dan danas 10 godina od pravomoćnog sudskog riješenja!!!???? nije uklonio bespravno napravljenu garažu!!?? ispred iste te zgrade na gradskom zemljištu!!!??? ne živim više tamo pa me iskreno ne tangira to previše osim u smislu ovog cirkusa od države koje nije u stanju ukluniti jebenu garažu a kako onda očekivati da će se upustiti u koštac sa Todorićem npr.

    A Juga? Ne znam, ljudi o kojima sam pisao su mahom u Jugi odrasli, a institucije su koliko ja znam slično aljkave bile, osim represivnih aparata (vojske i policije)…ne znam, to je moj subjektivni dojam.

    Sviđa mi se

  3. “Gori ste od Srba!” – glasno sam se nasmejala na ovo, jer teško da ima gore. 🙂 Ili ima, kod nas ispred zgrada založe smederevac (čitaj šporet), pa kolektivno peku paprike i prave ajvar, a u ulazima zgrada i na terasama instaliraju kace (čitaj burad) s kiselim kupusom. Nekad im zavidim na kolektivnosti i zajedništvu, al najčešće zapušim nos i prokomentarišem “puuusti kosovari” (misleći na Srbe s Kosova). Znači da, gore od Srba su Srbi s Kosova. Iliti svako ima svog Srbina,čak i Srbi. Al' kad god to pomislim, ušvonjam se i postidim svoje nekulture koja tako nešto može izgovoriti, pa onda, a tako ću i sada posle ovog komentara, odem i stavim kesu na glavu, biorazgradivu naravno, jer sam kulturna. 🙂
    I saundtrek http://www.youtube.com/watch?v=3OWSqbFr_4o

    Sviđa mi se

  4. Da, ma ta kletva je bila dijelom uvjetovana činjenicom da je ta zgrada prije 90-te bila zgrada oficira JNA 🙂

    Ma primitivizam i neukus su univerzalni, barem na ovim prostorima, osim možda Slovenaca koji su iz neke druge priče 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s