Duh Sabbatha u Tvornici

Kultni stoner/doom/metal bend Sleep nastupio je sinoć u Tvornici kulture, ali u onoj varijanti sa ceradom koja prepolovi prostor za publiku, i na žalost čak i tako sužen klub nije bio pun. Zašto je tome tako?

Valjalo bi ponajprije krenuti od cijene karte, koja je za moje poimanje glazbe, klubova, koncerata, bendova – pretjerana. 140/170 kn je ipak malo previše pa makar se radilo o Sleepu. Ipak ekipa koja štuje stoner/doom izričaj nije ista ona ekipa koja cucla koktele po Shamballi petkom i to je ostavilo traga na posjeti i, u konačnici, cjelokupnoj atmosferi koja nije ni približno uzavrela kako se može vidjeti na nekim dostupnim snimkama s ove turneje iz drugih gradova.

Ali dobro, i takav osrednje popunjen klub je dočekao oko 21h nastup predgrupe A Storm od Light, solidan nastup Josha Grahama i ekipe. Apokaliptične vizualizacije na platnu iza pozornice, post-metal/rock uz natruhe experimentala učinili su zanimljivim nastup ovog benda, premda na mene osobno nisu ostavili pretjeran dojam, ipak im se ne može osporiti trud i koncept kojeg se trude držati i ispričati priču. Ima nešto u tome što rade.

Sleep je svoj nastup otpočeo nakon desetominutnog dokumentarca koji je popunio „rupu“ između predgrupe i headlinera. Crno bijeli dokumentarac zanimljive satirično/psihodelične noir tematike prebačen u šesdesete godine prošloga stoljeća u SAD-u, alieni, atomski rat, big brother, zanimljivo.

Dakle, nešto prije 22h krenuo je “Dopesmoker“, možda i najintrigantnija pjesma u povijesti stoner/metal žanra, ponajprije zbog trajanja od 63 minute te problema koje je bend imao s izdavačkom kućom koja nije htjela izdati album koji sadrži samo jednu pjesmu, premda kruži priča kako je razmirica po tom pitanju bilo i među samim članovima benda. No nebitno, koncert je sinoć krenuo prvim hipnotizirajućim taktovima Matta Pikea na gitari, kojem se u narednih pola sata polako priključuju Al Cisneros na basu te Jason Roeder na bubnjevima. Iako sam očekivao da će u komadu odsvirati „Dopesmoker“, tome nije bilo tako jer su odradili „samo“ 30 minuta pjesme da bi, ako me sluh ne vara, koncert završio sa završnih 20 minuta iste te pjesme, tako da se negdje izgubilo 15-20 minuta, ali dobro, nećemo cjepidlačiti.

Između uvoda i izvoda, za koji je poslužio „Dopesmoker“, bend je odsvirao većinu svog „Sleep’s Holy Mountain“ albuma.Naravno očekivano, najžešća reakcija publike zbila se kod prvih zaraznih taktova pjesme „Dragonaut“ i „Holy Mountain“. U nekim trenucima tokom svirke imao sam osjećaj onog „odrađivanja“ gaže od strane Matta Pikea pogotovo, vjerojatno zbog mlake atmosfere u klubu koja je samo na mahove bivala užarenija, ali isto tako bi brzo splasnula, pa bi samo pojedini usamljeni jahači „headbangali“ među ukopanom ekipom.

Unatoč tome, nije mi žao što sam prisustvovao nastupu ovog benda, definitivno ovo je najglasniji koncert koji sam imao priliku slušati, u pojedinim trenucima vibracije i buka su do te mjere napinjale ušne bubnjiće da i dan nakon osjećam posljedice i bol u lijevom uhu. Ako nikada niste slušali Sleep, najlakša predodžba o glazbi koju sviraju bila bi Black Sabbath usporen desetak puta, znači usporenije, glasno i na trenutke kaotično, a sve prožeto duhom Sabbatha i Iommija kojem su se članovi benda u jednom trenutku poklonili kada je njegov lik osvanuo na platnu iza pozornice.

Ovo je definitivno najbliže što sam ikada bio Sabbathu, odlično prenesena atmosfera i uhvaćen duh ostavštine velikana metala, vjerojatno nitko drugi nije uspio u tome na takav specifičan način kao Cisneros i ekipa, tako da uza sve eventualne manjkavosti, sitne tehničke probleme, mlaku publiku, ipak je sinoć bilo dva sata odlične svirke u Tvornici, vjerujem da su svi štovatelji stoner/dooma došli na svoje, zabrana pušenja je strogo provođena od strane djelatnika kluba, što je pomalo paradoksalno s obzirom na bend čija glazba se između ostalog bazira na kultu štovanja zelene biljke, još kada su me na izlazu dočekali dični plavci koji su rastjerivali ljude oko Tvornice…

Jebiga, dobro je i prošlo s obzirom na kontrolirane uvjete nametnute od strane sistema koji tolerira kurve, kokain i pištolje po Pashama i Ludnicama dok kod ljudi koji zaista slušaju glazbu treniraju strogoću i provode pravila. U inat njima, sinoć smo dobro mahali glavama, uši nas bole, ali majko stara nije nam žao, slušali smo stoner/doom i bilo nam je jebeno dobro!


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s