Majka Zemlja

Volio bih da mogu prodrijeti u glavu čovjeka koji ima primitivizma, neukosti, bezobraštine u toj mjeri da je sposoban otpad iz vlastite jazbine u kojoj obitava, donijeti i istresti u šumu, zelenu, čistu, veselu, razigranu oazu svježine, spokoja, ljepote, zvukova koji dušu krijepe, volio bi da sjedim u kutu te kockaste glave i promatram način na koji takav mozak funkcionira, ili barem kako onaj iz vica konac što im uši drži na glavi titra dok istovara ili zakopava smeće u šumi bez imalo razuma, srama, obraza.

Na udaljenosti cca 200 metara od moje kuće koja se nalazi u ulici Zelengaj kućni broj 8, grad Dugo Selo na potezu sjever/sjevero-zapad pojasa park šume koja čini negdašnji perivoj grofa Draškovića, nalazi se ilegalno odlagalište otpada koje se uglavnom sastoji od potrošenog građevinskog materijala ili ti – šute, uz nekoliko plitko zakopanih plastičnih vreća sa za sada neidentificiranim sadržajem.

Naravno, apsurdno je uopće koristiti termin “ilegalno” jer naprosto je nevjerojatno da nekome padne na pamet u šumi istresti otpad i tako narušiti sklad, onečistiti životni prostor životinja i biljaka.

One table sa natpisima o zabrani odlaganja krupnog otpada u šumi, su sramota cjelokupne zajednice i dobar pokazatelj stupnja nerazvijenosti ovog primitivnog društva, jer ako ti treba tabla brate da ne kenjaš sam sebi u usta, onda smo stvarno stoka sitnog zuba (barem neki od nas).

Jedna takva rukom pisana oznaka nalazi se nekih stotinjak metara prije trenutnog ilegalnog odlagališta, stoji na mjestu gdje je nekada također bilo ilegalno odlagalište kod samog ruba šume koje je očišćeno ali samo na kratko jer je ubrzo u dubini šume osvanulo ovo novo.I ne samo to, ovo novo odlagalište je puno sofisticiranije jer kromanjonci do njega dolaze polukružnom također ilegalnom cestom čiji oblik potkove omogućava primitivcima da na jedan ulaz uđu u šumu, istresu otpad te potom izađu na drugom mjestu bez prevelikog manevriranja vozilom.

Kako ne bi sve ostalo na razini prdeža u vjetar, sve sam zabilježio slikovnim zapisom te isti uz pisano obrazloženje namjeravam poslati odgovornim institucijama na lokalnoj razini, ipak žal ostaje što nemam adekvatnih saznanja ili dokaza o eventualnim počiniteljima ovog nedjela, što ne znači da u budućnosti neću vrebati grbave spodobe u kožusima, sa toljagom o ramenu te ih rado slikati u trenutku iliegalnih rabota.

Rijetko šta me može u toj mjeri izbaciti iz takta kao što može neodgovorno ponašanje prema prirodi, a pogotovo šumama i rijekama, tim biserima majke Zemlje koju ne zaslužujemo.

Dok vodim sina kroz šumu i gledam njegovu nepatvorenu sreću, ozarenost na licu, ushićenje drvećem, pticama, lišćem koje nam šušti pod nogama, tada zapravo shvaćam koliko je ta Zemlja dio nas, dijete je čisto, ono upija i reagira instiktivno bez glume, predumišljaja i nema boljeg pokazatelja koliko nam priroda znači od sretnog lica djeteta kojem niti jedna plastična igračka ne može zamijeniti svo to zelenilo, šumove, taj titraj života, čistoće, ljubavi koji priroda pruža.

Zbog toga tako vam svega primitivčine bez roda, nacije, vjere, ako se itko od vas uspije spojiti na internet i pročita ovo, ja vas iz srca molim da prestanete sa tom groznom praksom onečišćavanja šuma i rijeka, jer one su izvor sveg života, pa tako i tog vašeg primitivnog i zakržljalog.

Ovu patetično/utopijsku litaniju, završio bi sa istim takvim stihom iz pjesme “Tri jutra Zemljepunk/rock grupacije iz Novog Sada imena Atheist Rap:

Kada posečeš poslednje drvo zatruješ poslednju ribu i reku shvatićeš da ipak ne možeš da ubiješ ovu Planetu.


Jedna misao o “Majka Zemlja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s