Parada

Jesu li gay pride parade, odnosno njihovo nesmetano održavanje, konačni izraz demokracije i vladavine jednakosti u nekom društvu? Je li parada ponosa kruna na glavi ljudskih prava?

Mislim, budimo realni pa priznajmo kako se katkada stvara takav dojam, pogotovo u takozvanim “civiliziranim” sredinama gdje se sasvim drugi oblici fašizma prešutno toleriraju a parade su tu da osvjetlaju obraz, dakle “pakiji“, “žumanjci“, “polutani” nam peru ceste i čiste govna ali smo zato izuzetno tolerantni spram dva muškarca koji se drže za ruke.

Ili recimo, čekamo cijelu noć u redu za novi iPad koji nastaje sistemskim izrabljivanjem niže vrste kako bi ova naša plava krv mogla u svakom trenutku biti “online“, ali pogledajte naše ulice, parkove, klubove u kojima, vlada apsolutna harmonija različitosti. Probajte dovesti u pitanje izvore našeg standarda i demokracije koji su u vašim zemljama, pa ćemo vam prosuti zube u ime jednakosti, mira i ljubavi.

Zapravo, ono što me još više zanima je to, da li se radi o proporcionalnom odnosu medijske/intelektualne pompe i istinske važnosti jednog takvog događaja za pojedino društvo, u ovom slučaju ovo naše Hrvatsko?

Zar je normalno da se u EU diplomatskim krugovima priča o ne(održavanju) parade u Beogradu dok istovremeno ti isti diplomati skrušeno sjede za stolom sa jednim Berlusconijem koji nateže djevojčice ispod 18 godina ili čestitaju četniku Nikoliću izbornu pobjedu?

Je li ovaj svijet izrazito licemjerno mjesto ako pogledamo koliko se energije, novca, truda ulaže kako bi se gay populacija prikazala “friendly” i poželjnom s obzirom na mali postotak koji ona predstavlja?

Da li je normalno to što se u bezbroj filmova i serija mainstream produkcije uopće bavi homoseksualnošću i to u pravilu iz pozitivnog kuta gledanja, dok se materijal sniman skrivenom kamerom o djeci u Vijetnamu koju izrabljuje Britanska tvrtka, rasparčava na razini pedofilskog sadržaja?

Ne pokušavam zamijeniti teze, niti vući paralele koje nije moguće povlačiti i stavljati u isti kontekst, mene zaista zanima koliko je bilo koje društvo na ovome svijetu uistinu osjetljivo na nepravdu, a koliko se zapravo radi o trendu i podilaženju raznoraznim lobijima koji naturaju “istinske vrijednosti“.

Pokojnik sam ako kažem “stop gay paradi” a pukovnik sam ako svom silom riječi podržim povorku, izbor i nije težak, samo je pitanje koliko je takav odabir produkt mog vlastitog promišljanja, mojih osjećaja a koliko svjesno igranje na sigurnu kartu i podilaženje trendu?

Meni osobno veću negativnu kemijsku reakciju u tijelu izaziva ona narukvica iz Međugorja na ruci nekog “Mandžukića“, nego dva brkata momka koji se vole, nije kriva narukvica, ali ona simbolizira puno više površnosti, laži, nakaradnosti nego što to čini dvoje ljudi sa urođenim poremećajem.

Mene izrazito iritiraju debeli rumeni obrazi vječnog uhljebljenika Zlatka Mateše ili pastira duha Bozanića dok čekajući potomstvo pogledom prelazim preko stropa rodilišta na Svetom Duhu, jedan i drugi su licemjerni šljam čiji oprečni stavovi o pitanju parade ne mijenjaju činjenicu da taj strop izgleda kao da će svakoga trenutka pasti, zašto bi ja bilo kojeg od te dvojice smatrao “tolerantnijim“, “civiliziranijim” i “pravednijim“?

Zbog odnosa spram parade ili stropa?

Ali ja na takav način razmišljam stoga što osjećam svu silu površnosti i pohlepe koja se krije iza religijskih drangulija, osjećam svu nemoć koju izaziva susret sa zatucanom lobotimiranom masom, vidim sav taj jad i bijedu ljudskog duha koji utjehu nalazi u materijalnim stvarima koje nemaju apsolutno nikakve veze sa onim likovima koji ih krase, što bi Isus (ako vjerujete u njega) rekao da vidi Međugorje?

Bi li to bio poraz njegovog nauka i ostavštine ili bi to bila spoznaja da dva bića istog spola prakticiraju seks a neki od njih se i vole?

Ta razina licemjerja gotovo je identična onoj koju sam spominjao u svjetlu zapadnih demokracija koje na pojedinim razinama iz interesa toleriraju fašizam dok se istovremeno spremno busaju o prsa jednakosti i ravnopravnosti.

Tako da, što se tiče ugroženosti i neravnopravnosti, ovaj svijet je jako loše mjesto za većinu ljudi bez obzira na seksualnu orjentaciju, ako pokušavate razmišljati, tražiti odgovore, ako pokušavate ne činiti drugima ono što ne biste željeli da drugi čine vama, e tek tada ste najebali, osuđeni na mantranja, ozlajođenost, weltschmerz.

Kamo sreće da je parada ponosa lijek za sve te rane, pa kada prođe da nam svima bude bolje, ali nije, ona je baš to kako joj ime govori “parada“, povorka iza čijeg šarenila i buke, svijet i dalje ostaje biti onakav kakav je – proklet, okrutan i zao.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s