Neil Young and Crazy Horse – "Americana"


Nakon albuma “Dodijalo pajdo” iz 1997. godine, koji odiše rezigniranošću, melankonijom i bluesom kakvog samo “pajde” mogu iz sebe izbaciti, Mate Bulić je 1998. godine izdao, kako piše “folk rock” album “Hrvatske narodne pjesme“, na kojem se između ostalog nalaze “Oj livado rosna travo” i “Moja mila Kato” kao bezvremenski folk napjevi.

Sa nekakvih 14 godina zakašnjenja, s druge strane Atlantika, stiže nam album Neila Younga i Crazy Horsea nazvan “Americana“, koji se bavi tradicionalnim folk (i ne samo folk) napjevima Sjeverne Amerike, počevši od 1800-ih pa sve do prve polovice dvadesetog stoljeća.

Iako mi nedamo našeg Matu za tamo nekakvog olinjalog rokera iz Kanade, za ovaj album Neila Younga i pratećeg benda Crazy Horse moramo ustvrditi kako već na prvo slušanje ostavlja dojam dobrog albuma, doduše s jednim velikim ALI, no o tome nešto docnije.

Nakon 2003 godine i albuma “Greendale” ovo je prva suradnja Neila sa svojim gotovo podjednako poznatim suborcima iz Crazy Horsea u tih devet godina, tu “rupu” Percival (kako ga je mama zvala) je popunio sa pet što više što manje pamtljivih izdanja, na mene osobno od svih tih albuma poslijednji “Le noise” ostavlja najbolji dojam.

Americana

Kada sam čuo najavni singl “Oh Susannah“, moram priznati da su mi se zaznojili dlanovi i tabani, a slina je krenula na usta, poput Homera Simpsona kada kaže: “mmmm beer“. Neil je sa Crazy Horseom uspio onu božemioprosti dosadnu melodiju iz 1800 i neke koju često sviraju igračke iz Kine pretvoriti u prljavu, distorziranu, nabrijanu punu safta rock pjesmu, onakvu kakvu samo sa Crazy Horseom može napraviti. To je to, Neil se vratio na ludom konju, bijaše prva misao.

Cijeli mp3 320 Album sam dočekao razgoračenih očiju u neko doba na dan izlaska, pojavio se na jednoj stranici zbog koje bi u aps da država funkcionira, što se tiče muzike, fala ti Bože na Eldoradu.

Nakon spomenute “Oh Susanne“, album nastavlja u još boljem, prljavijem, masnijem tonu, zvuči gotovo nemoguće da može bolje, ali “Clementine” i osmominutna “Tom Dula” predstavljaju sam vrhunac ovog albuma, dvije pjesme proizašle iz tragične i krvave Američke doseljeničke povijesti, vrlo lako ih se tematikom može svrstati uz odličan album Nicka Cavea iz 1996 “Murder Ballads“.

Kada spojite Neilove narativne sposobnosti, masni jam i zlosutne back vokale (u “Tom Dula“) Crazy Horsea, vješala, krv, banditi, zapečeni grah i nevine djeve se vrte pred očima, definitivno vrhunac albuma.

Na žalost, od te točke pa nadalje album gubi na intenzitetu, ponešto zbog izbora pjesama, a ponešto zbog jednostavno loše ideje.

Kada kažem loš izbor, ili barem meni osobno neshvatljiv izbor pjesama, tada prvenstveno mislim na “Get a Job“, doo-wop poskočicu Silhouettesa iz pedesetih godina prošloga stoljeća i završnu “God save the Queen“, za koju valjda samo Neil zna zašto ju je snimio. Prva spomenuta doo-wop poskočica socijalne tematike sjeda na albumu poput limunade nakon 3 pive, nikako brate, neuvjerljivo, dosadno, poput zajebancije pokraj roštilja. Druga, himna omraženih imperijalista mi ne drži vodu pogotovo, premda čak i ne toliko zbog političke dimenzije koliko je zapravo daleko od recimo Hendrixove “Star spangled banner“, a o Pistolsima i njihovoj verziji “God save the Queen” da i ne govorimo.

Loša ideja, ili neuvjerljiva izvedba se odnosi na klasik “Wayfarin stranger“, tu tugaljivu folk baladu je uistinu obradila masa izvođača i ako kreneš to raditi moraš imati cajones, Neil ih ovdje nije pokazao a znamo da ih ima, mlako, nedovoljno depresivno, nedovoljno moja osjetila osjećaju tugu, bijedu, samoću, jad, jednostavno nije to TO. Valja poslušati verziju Davida Eugenea sa 16 Horsepower e to je onda to brate. U ovu grupu loših ideja, mogu svrstati i “This land is your landWoody Guthriea, zvuči nategnuto i bez onog zanosa, osjećaja slobode, vjetra u kosi, svježine planinskih vrhova, spokoja zelenih pašnjaka, Neil oprosti, ali zajeb.

Eto, nakon što sam pošteno istresao žuč koju samo ponizni štovatelj može istresti prema nekome kao što je Neil Young čiji “Harvest” svakog 14.2 nosim kao popovi krv u bočici, procesijom niz ulicu, završiti možemo u pomirljivom tonu.

High flyin’ bird” i “Jesus’ Chariot” ili ti “She’ll Be Coming Round the Mountain” nas vraćaju u kolosjek i izvlače drugi dio albuma iz ponora u koji nepotrebnim eskapadama upada, Neil, ovako Vi zvučite, to ste Vi, to je onaj lik koji je uz krik i distorziju ejakulirao grunge scenu, zbog toga te volim.

Na koncu, emotivno sam se ispraznio, možda previše k srcu uzimam ove stvari, nekada je to bio nogomet Šuker, Boban i to, sada je muzika, jednu pjesmu nisam spomenuo, neka ostane tako, ne znam šta bi o toj country- pop pjesmi rekao, a ne bi volio da prevagne album prema osrednjosti, ovako ipak jezičak na vagi baca u plus.

Poslušajte “Americana” album, unatoč  svim navedenim boljkama, on donosi nekoliko fantastičnih obrada folk klasika koji će se od sada gledati na sasvim drugačiji način, Neil im je uspio ukrasti dušu i udahnuti im novi život na način kako samo on zna.

Disclaimer: Originalno objavljeno na SoundGuardian


4 misli o “Neil Young and Crazy Horse – "Americana"

  1. Kad sam prvi put čuo B-A-N-J-O, odnosno Sussanah, nisam znao jel nas ovaj Neil zajebava ili koji k. Ali nakon trećeg slušanja nije bilo dileme. To je u biti odlično.
    Dosta si oštro krenuo na album samim time što si preskočio Gallows Pole u strahu da se konačna ocjena albuma ne smanji. Možda nije onako dobra kao dok su je Zeppelini prašili, ali meni je totalno neloša i ide na onu bolju stranu albuma.
    Get a job je možda poskočica kako kažeš, ali zašto ne? Pa ne treba sve biti na rubu suicida. Ne pjeva ni Balaš samo balade. Na svakom koncertu zasvijetli i zlatni zub uz zvuk violine.
    Kaj se tiče 10 Wayfarin' Strangera, apsolutno se slažem. Zvuči uškopljeno i nemoćno. Kao da ju Dylan pjeva 🙂 Ovo je dovoljno moćno otpjevao jedino Johnny, a odlično je legla i Jacku Whiteu. Tako da je ovo Neilu bila nepotrebna avantura.
    This Land Is Your Land je isto malo mlako, ali tu pjesmu nikad nisam ni čuo u nekoj dobroj izvedbi. Jednostavno mi zvuči kao ona „Lijepa naša Hrvatska, s više cvijeća manje smeća“.
    God save the Queen je tolko bolesno da ne želim ni komentirat.
    Sve ostale pjesmu su mi za palac gore. Neka čak i za palčinu gore i vjerujem da će mi ovo biti među top 3 albuma ove godine.

    Sviđa mi se

  2. khm khm, daklem just for the record, Travel on a ne Gallows pole…a Get a Job…pa šta ja znam, Americana..doo wop jest dio američanske povijesti ali mi se ne uklapa u country/blues/rock štih koji dominira kako albumom tako i nekim prijašnjim Youngovim albumima..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s