Zvonimir Varga – "Tajne"

Produktivan mladić ovaj Varga, naime još mi se uši nisu zasitile albuma “Ispod kože” koji je izašao koncem prošle godine, a već imam priliku uživati u novih 10 numera ovog mladog zagrebačkog kantautora.

Da se ne lažemo, ono što mene osobno fascinira kod Zvonimira Varge kao umjetnika je moć kreiranja stiha i lakoća interpretacije istog. Kada netko posjeduje ove dvije vrline, nekome tko ga gleda sa strane se čini kako je lako biti pjesnik trubadur, a nije braćo i sestre, nije. Pitajte mene kojeg još prsti bole i jagodice se žare od F akorda, a pjevati i svirati osim “Bratec Martin” još samo “Balkan” Azrin znam, i to onako, ofrlje bez ritma pravog.

Lirički na albumu “Tajne” Varga balansira između suptilne kritike društva oko sebe i vlastitog teškog ukalupljivanja u to isto društvo što predstavlja klasični mladenački weltschmerzsindrom, pa sve do dubokih propitkivanja vlastite nutrine, emocija i ljubavi kao neiscrpnog vrela sa kojeg se ovaj trubadur napaja.

Instrumentalno album donosi nešto širu lepezu zvukova nego na prošlom albumu, osim akustare i klavira, sad je tu i synth koji se sasvim fino uklapa i pridonosi atmosferi sjete, tužnog pajaca, burleske kao u uvodnoj “Umjesto da plačem smijem se“. Premda se ne mogu oteti dojmu da bi pjesma zvučala još moćnije kada bi pozadinska synth melodija tokom refrena bila odsvirana na harmonici, kao što to radi Olovni Ples u fantastičnoj numeri “Noć“.

U ovom šupku svijeta, gdje Jaques Houdek predstavlja zadnju branu, Maginotovu liniju pred navalom istočnjačkog melosa, nije za očekivati kako će istančani sluh naših dičnih diskografa prepoznati autentičnost i kvalitetu kod autora kao što je Zvonimir Varga, to je ono s čime se mladi glazbenici kod nas moraju pomiriti i nastaviti put kroz DIY free downloadtrnje i žaoke“. Pa tako Varga zgodno kaže onu staru “bacao sam bisere pred svinje uzalud” u dinamičnoj “Što da radim“.

Usamljeni (Fur dich)” i “Svjedok” predstavljaju suštinu onoga što Vargu izdiže iznad nekog prosjeka sa kojim nas bombardira učmala estrada, prva je sjetna klavirska balada koju Huljić&Co ne mogu stvoriti ni da imaju “klavir s četri’ noge” rekao bi Balašević, dok druga predstavlja običnu ljubavnu pjesmu u čijoj jednostavnosti leži svo umijeće ovog autora da neke već odavno ispričane priče i odsvirane melodije interpretira na sebi svojstven način.

Treba znati kada stati i dok je red, treba imati mjeru, baš kao i album ovaj sa deset romantičnih, buntovnih, sjetnih, elegičnih glazbenih brojeva. Tako ću i ja stati te ostaviti vama eventualnim slušateljima na volju da date priliku ovom čovjeku.

Poslušajte “Tajne” koje vam autor ima za reći i sami se uvjerite kako kvaliteta ne ovisi o šarenom pakiranju, scenskoj opremi, egzotičnom imenu kao Jaques recimo ili agresivnoj promociji, već upravo suprotno ona visi o tankoj niti iskrenosti i emocije, niti koja u ovom plastičnom svijetu predstavlja uže za spašavanje svima nama koji se osjećamo poput davljenika u olujnom moru mediokriteta.

Disclaimer: Besplatno skidanje OVDJE!

Jedna misao o “Zvonimir Varga – "Tajne"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s