Fudbaler iz sokaka mog

Brat bratu, i nije bio neki fudbaler, doduše izgledao je kao jedan od onih sa naslovnica kakvog sportskog magazina, dres par brojeva manji oslikavao je isklesani torzo a visoko podignuta kragna dopirala je do samih završetaka nauljene i pedantno na razdjeljak počešljane plave kosice.Dvije od bijelog zlata sitne naušnice u svakom uhu po jedna, otkrivale su onaj faktor mangupa u njemu koji je u protivnom bio poprilično diskutabilan zbog dječijih rumenih nježnih obraščića kojima je brada bila daleki san, usprkos nepunih 27 godina života.

Na nogama štucne visoko gore skroz do koljena navučene a stopala kopačke krase, markirane i u nekoj kričavoj boji koja inače služi za one dječije gumene drangulije iz Kine što po štandovima na Jakuševcu vise.

Dok ga tako gledaš iz daljine, ne znaš je li Fernando Torres ili on, sve dok ne počne utakmica, onda vidiš da je on.

Nego, prekinuo je karijeru naprasno na pragu već pomenute 27 godine života svog, shvatio da u lopti nema kruha, samo zrak. Zaposlio se na ime fudbalerskih zasluga u gradskom komunalnom poduzeću kao referent nečega, ne zna ni on točno čega ali dok plaća ide nije ga ni briga. Nabacio lagani trbuščić, oženio jednu iz hrpe onih što su uzdisale za njim dok bi svoj spušteni plavi Golf V parkirao ispred terase bircuza i sjedao za jedan od onih visokih Red Bull stolova na ulazu, nehajno bacajući ključeve i kutiju crvenog Marlbora na okrugli stol.

Long Village fucker.

Nervira ga ono “A” po zidovima“, ne voli hipije, punkere, metalce i ini narkomanski ološ, pije pivu ali samo onu sa petokrakom naprijed, ne iz uvjerenja, već zbog okusa, u kladionicu ulazi uvijek prvo lijevom nogom – jer to mu nosi sreću – Milan dvojka, Bayern iks, Real uvijek u fiks, ženu voli premda mu ni klinke sa fejsa nisu mrske, konobarici dobacuje rijetko, kaže nije to njegov nivo – premda bi je maznuo kada pretjera s pivom.

Izlazi rijeđe od kada se oženio, ali kada izađe, to je lom. Sova, Insomnia, Ludnica,Nec, poker aseva, minice, ekstenzije, Jackie sa puno leda, Jelena, Seka, Dara a za lom Fazlija – “malo viski malo cola“, kući se vraća rano izjutra, dok dan još sviće, obično ga iz auta vrbuju na barem još jedno piće – on odmahne rukom i zalupi vrata, legne u boravak na kauč i slatko spava. Budi se oko podne, žena ga mrko ispod oka gleda, on ne haje, diže se pa na kavu i Colu sa puno leda.

Zovu ga Stanley (Stenli) – ne sjeća se točno zašto, biti će da je lik iz nekog crtića ili filma što ga je gledao sa prijateljima još dok su bili djeca. Sada više ne gleda fimove, ponekad pogleda neki stari Srpski, oni su mu smiješni, ponavlja fore danima nakon toga:

Pantiću znaš kad ćeš dobiti povišicu?

Kada budem kapetan na bela lađa..

Ta mu je najbolja, i bijeli iPhone mu tako zvoni, ne javlja se dok ne čuje foru do kraja, pa se smije i maše glavom dok govori “Alo” i odmiče palcem gaće od jaja. Volio bi imati djecu, danas/sutra, premda mu se ne žuri, sredio je potkrovlje sebi po mjeri, bijela kožna garnitura, šank i barski stolac, bez ormara, vitrina, polica za knjige i ostalih sranja – minimalizam, oštre konture, moderan stav, bio je jednom kod Drpića doma i ostao – paf.

Ne misli da mu je život isprazan, on ima svoj san, obitelj, pas, auto, kuća na moru i Sportske da ubije dan, ponekad pomisli da je mogao više, dok gleda Ligu prvaka, Playstation, Amstel, MasterCard – brzo ga prođe, par uzdaha čežnje, koje pivo i opet je kralj.Živi par kuća dalje od mene, nikada se zapravo sreli nismo, nije nas htjelo valjda, svaki uvijek ima nekog posla svog a i ja često iz nekog razloga gledam u pod, biti će da sam čudak, punker, namćor, pizda, skot – a možda, možda sam samo ljubomoran na fudbalera iz sokaka mog.

PS Svaka sličnost sa stvarnim osobama je tu da popravi dan.


6 misli o “Fudbaler iz sokaka mog

  1. Izvrtio sam pola sela svog kroz ovu priču.
    Imao poput onog iz fallouta, na leđima onaj plamenik, i njime čistio neočistivo.
    I tako sam noću tražio okukaše , tražio sam znakove : GOLF TD / KLADA / FUCA / BURAZ /
    Sjećam se ,jednoč prije 15 godina , tamo kod parka u D. Selu, bješe puno GOLF TROJKI, i bi mi to sumnjivo i kad sam uletio u leglo njihovo, imao sam što vidit ; vlaga po zidovima, koža je šuštila, sluz na stropu, jajašca žuto zelenih boja,jecaj ženki, škvracaj organa.Dugo sam promatrao orgije, gotovo da sam poželio biti dio kolektiva, i taj trenutak malodušnosti me prestravi te odbacih plamenik sa leđa i nogama dadoh naredbu za bijeg , u mrklu noć.

    Od tada pa do danas puno se jajašca izleglo …

    mkk

    Sviđa mi se

  2. Ovo nisam nikom pričao, ali 2001 vozio sam dizl tricu, od Lonje do Brcka pa nazad do Dulepske.
    Neznam kako opisati taj osjećaj, onaj dim iz auspuha što signale baca, onaj miris lože što duhove tjera, spojler koji asfalt ljubi, i taj ritam života, ritam sabvufera, taj beat koji traži od moje lijeve ruke znak za prijelaz na refren. I glava koja se klatari ko ona igračka na zadnjoj šajbi.
    bio sam kralj ceste tih 20 minuta.
    bio sam poželjan i odbojan u isto vrijeme.
    dio mase a opet izdvojen, poseban.

    I kažem,
    sijećam se kao jutrošnje zore,
    da sam stao na okretištu u štakorovcu,
    nagno sam svoje muharke da očima proberem žene i djevojke po stanici,
    da koju od njih usrećim,
    da joj razlog za život dam,
    otvorio sam vrata golfa ;
    prvo su izletile moje bijele patike,
    pa moje široke hlače ,
    pa onda moje ruke pečačene prstenjem,
    pa taj moj dugački torzo koji mora da svjedoči o velikom i dubokom korjenu,
    korjen koji može dugo i koje nepita s koje strane da priđe.
    Moj gornji dio trenirke skoro pa da nije ispao iz hlača.

    Kad sam se naslonio na haubu prekriživši ruke,
    zblajhani čuperak na glavi prestrašio i posljednjeg mužjaka u krdu,
    počešao sam se po unutrašnjosti nosa desnim palcem,
    i procijedih kroz zube zeleni hračak ;
    Pomislio sam “prije nego što gravitacija odvuče hračak do prve krute prepreke, kokošinjac će se oglasiti”
    Tako i bude ;

    Prvo su se oglasile mlade djevojke, koja vriskom ,a koja stiskom oko mojih nogu.
    One nešto starije su me zavodile obilizujući usne i pokazivanjem koljena,
    a mužjaci su njuškali čelične u žuto obojano felge, te se divili potrošnji od 6,7 litri na 100 km,
    i dok sam ih rajco svojom pojavom i pojavom svog 20 min golfa ,
    ničim izazvan pretuko sam nekog klinca te mu izvuko pernicu iz školske torbe, nebi li našao kakvu olovku da zube pročačkam,
    da bih upotupnio dojam, savio sam autobusni znak preko njegovih odvratnih tinejrđerskih leđa,
    Bacio sam oko na neku babu do koje nije dopirao moj mojo,
    zvekno sam joj pljusku i skinuo cipele sa niskom petom, grizuči potpetice održao sam joj životnu lekciju ;
    “Babetino jedna, jebem ti mater ,kako si sva smežuren i stara, raspala bi se da te dotaknem korjenom svojim, marš na groblje”

    Stvari su odmakle kontroli do te mjere da sam se u tili čas našao na podu valjajući se i uz dreku šakama kopao tunel do Lakteca.
    Ljudi , koji su moj dolazak prvo blagoslovili, sada su se u strahu pomicali, prvo od mene a zatim i od golfa.
    Mom biću nije bilo suđeno da živim turbo-dance-folk-golf-dizl-fuca-buraz kulturu. Pun pijeska i prašnjavog lica, balav do vrata, tražio sam milost i pomoć, te se suznih očiju i posramljen bacijo u bijeg preko njive ostavivši za sobom glofa u leru da radi, otvorenih vrata iz kojih je dopirao ritam, ritam života

    Možda još i danas,
    na okretištu štakorovačkom,
    čeka vas golf koji vam život može promjeniti …

    TDI

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s