Pogled z drugog lokvanja

Jednoč, bijahu sedam bandi u Dugom Selu..

Gube” iz Rugvičke. “Bosanci” iz Bosne. “Pičke” sa novog naselja. “Kuruze” iz Kopčevca.

Prigoreni” – prigoreni su bili autohtoni stanovnici i kao takvi nisu imali svoju stalnu bazu.

Mutavci” – Družba od Panja – zvali su vas mutavcima jer ste uvijek nešto mutili, a isto tako, mislim da sam prvi put čuo da je netko od vaših progovorio kada sam žureći na vlak uputio pozdrav prema panju, a mrke glave okopanjske su odgovorile nešto u stilu “popuši mi panj” ili “popanjaj mi ga“.

Bilo kako bilo , moja matična banda “Koze” (sa Konzinšćaka ) bila je neurotično-plaha skupina dječaka željna dokazivanja.Svi znaju za onaj slučaj iz 96′ kada su “Koze” u svom silnom kozinskom ludilu bacili mrtvu kozu sa dugoselskog silosa. I dan danas 16. srpanj se obilježava kao “Kozački Pogled“, kao pogled mrtve koze sa najviše prigorske točke. Ja, osobno, gajio sam velike ambicije da postanem važan faktor rogato buljavih vojnika. Put do inauguracije bio slijedeći :

1. Istetovirati kozu na obroncima martin brega ( tzv. martinska koza )

2. Pustiti tada vrlo popularnu tinejđersku koziju bradicu ( vidi model ; Shaggy iz Scooby doo-a )

3. Narugati se jednoj od lokalnih bandi.

Za stavku 3. ( riječju tri ) odlučio sam se na slijedeći korak : Obzirom na neugodno iskustvo sa “Mutavcima” ( družba od panja ) plan mi bude totalno diabiločan, vođen derivatom najluđe tekućine što mozak u svom kemijskom procesu može izlučiti na kožu mladog sisavca. Daklen, popišat ću se na panj legendarnih “Mutavaca“. Tako i bude. Jednu noć odšetah nervoznim koracima u pratnji “Koza” do mutavog panja.

The Panja.

Prilazeći ostacima nekad krasnog stabla hvatao sam se za šlic pa za remen pa za gumbe hlača i taman negdje na pola puta primjetio sam glavu u mraku što čući iza panja.

Netko me je cinko” – malodušno posumjah u svoje kozije bratstvo.

Šta sad ?” – raširenih nogu tražio sam odgovor.

Znao sam de je to biti ili ne biti moje banditske karijere, stisnuo sam lijevu ruku i uz poklik “Kozinšćak !!!” usmjerio sam desnom rukom mlaz prema panju. Iako je panj bio udaljen i desetak metara, oprao sam svaku poru negdašnjeg drveta, natopio sam godove za svaki promjer njihovog postojanja, svaka ćuška, šamar , pljuska , isprana je mokraćom slobode. Otkopčanih hlača uz majmunski hihot otrčao sam prema istoku tražeći zaklon u krilu socijalističkih haustora.

Mnogo godina kasnije, ova priča, ova seoska legenda je isparila, pa se iskrivila pa savila sve dok na kraju nije nestala ….

Sada već kultni gost autor MKK sa još jednom u nizu diabolično manijakalnih pogleda na istu žabokrečinu sa drugog lokvanja.


6 misli o “Pogled z drugog lokvanja

  1. Tek sad čitajući ovo tvoje djelo zapravo vidim kako uopće ne razumijem pripadanje društvu u smislu klika ili bandi. Tijekom odrastanja, ma i sada zapravo kad sam “već velika”, ulazim i izlazim, promatram i sudjelujem zaista nikad se ne uključujući. Sva moja lojalnost rezervirana je isključivo za pojedince, odabrane pojedince, ne stečene – isključivo u 1:1 odnosima. Čudan je to osjećaj, odjednom moći ovo vidjeti kao što jest, kao što je oduvijek bilo. Nekako u isto vrijeme posramljujuće i izvor ponosa.

    Sviđa mi se

  2. Pa zapravo, ova priča i nije moje djelo – to je naime reakcija mog sugrađanina na moju priču “Trojanac”, autor djeluje pod sinoninom Mor Krom Kinski III (MKK III) – primarno se bavi glazbom a na blogu gostuje u rubrici “Priče drugih autora” (gostuje prisilno, nisam tražio dozvolu, zapravo on je svojevrsni taoc kulta BBA).

    Sirija:

    http://www.youtube.com/watch?v=moyUQzQkCfo

    …inače posjeduje tu neku kako reče “diaboličnu” notu, nešto što funkcionira poput paralelnog svemira u mojim pričama, poput iskrivljenog odraza u zrcalu onoga o čemu pišem..

    Nego, nisam ni ja nikada funkcionirao u svojstvu klike ili bande na onaj način koji bi članstvo u bandi podmnijevalo, zapravo kada malo bolje razmislim i sagledam stvari osim geografske uvjetovanosti odnosno iste ulice, kvarta – ništa me bitno nije vezalo niti me veže za ljude sa kojima sam odrastao. Govorim to bez neke prepotencije, čisto kao realna konstatacija. Ne mislim da sam bolji, a niti lošiji, čisto različitiji.

    Sviđa mi se

  3. A, sad mi je jasnije 🙂

    BTW, poslušah youtube pjesmu. Nit glazbe takovoga tipa provlači se već nekako dugo kroz ovo naše internet poznanstvo. Nije loša, no nekako je uvijek pregorka – slušati je stvara osjećaj kao da sjedim negdje pored ceste u onom pijanstvu kad štogod da popiješ više se “ne prima” i promatram kako kiša polako ispire krv nekog tko mi je bio drag, a do maločas je ležao tu predamnom na asfaltu, mrtav. Nešto kao acquired taste za koji samo tupo želiš da ga nikad nisi acquirao.

    Sviđa mi se

  4. “…na zadnjoj stanici da sjednem na tlo, umoran iz džepa izvučem muzičku kutiju sa kraja 19 stoljeća, prašnjavu od godina, umornu od sviranja, ovaj bi ritam zrakom odzvanjao..”

    nešto ovako, da..napisah još to na jednoj prijašnjoj recenziji jednog albuma slične tematike..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s