Gužva u 16-ercu – "Je ne regrette rien"

Za “Gužvu” sam čuo davnih dana u vrijeme svojih gotovo prvih rokerskih koračića, bijaše to u doba njihovog diskografskog prvijenca “Čir na 12-ercu” kojeg su snimili za Croatia Records. Iste te 1999 godine osvojiše momci iz Osijeka i  “crnog mačića” (na tada prestižnom “Crnom mačku” – svojevrsna rock alternativa porinu) u kategoriji najboljeg novog benda, budućnost svijetla bila je pred njima, barem se činilo tako.
Trinaest godina kasnije, na stolu mi je njihov novi, treći službeni album znakovitog naziva “Je ne regrette reien“. U međuvremenu su 2006 godine izdali album “Punk Urac” za Dirty Old Label. Dakle, tri albuma u službeno (negdje pročitah 1993) 19 godina glazbenog djelovanja, premalo?
Ne znam, bitna je kvaliteta a ne kvantiteta reći će mnogi.
Ono što znam je to, da je “Gužva” zasigurno kvalitetan bend, pogotovo u segmentu živih svirki, no ostade nešto visiti u zraku, “ja ne žalim za ničim” pjevaju u najavnom singlu “Mene više nema” – zbore li istinu, to ne zna nitko doli oni sami. Spomenuti najavni singl predstavlja jednu od rijetkih uzdanica novog albuma, melodični punk/rock u sasvim solidnom izdanju.
Ostalih devet numera, realno nije na toj više nego solidnoj razini, red melankonije i nostalgije, red društvene kritike, red zajebancije u relativno jednoličnoj formi (izuzev “Misli lake, a riječi teške”) ne ostavljaju bogznakakav dojam na mene kao slušatelja, ovaj album kao i čitava priča oko benda pati od neke vrste nedorečenosti. Znate ono, mali je obećavao, predviđali mu menadžeri Manchester ili Juve’ bar, na koncu Marsonia, Cibalia i livade HNL-a.
Tekstovi su zgodni (“Zapad”), na trenutke lucidni (“Sebe vidim samo u raju”), no ponekad i infantilni (Čiča”, “Moja jutra”), a ruku na srce ako nećeš tekstom, sigurno nećeš već hiljadu puta odsviranim punk/rock rifovima namamiti osmijeh slušaocu na lice, i ta činjenica u konačnici ostavlja polovičan dojam nakon preslušavanja albuma.

Od nekoga sa gotovo 20 godina staža, očekujem više, ma koliko se ovaj bend trsi i napominje svoju beskompromisnost koja je (možda) kumovala margini na kojoj tavore, ali istodobno ta margina ti daje legitimitet da kažeš: “bio sam svoj i ne žalim za ničim“, ma koliko u tome bilo istine, “Gužva” nije ništa više od prosječnog punk/rock benda uz čiji live nastup se isplati popiti pivo.

Hladno pivo se prodalo?
Je, naguzili su se poput Jenne Jameson u najboljim danima, ali njihov “Džinovski” ili “G.A.D” i dalje predstavljaju punk/rock Bibliju kojoj (nažalost) bend poput Gužve u 16-ercu, ne može parirati ni gotovo dvadeset godina nakon izdavanja.
Nakon svega, dolazimo do onog neminovnog pitanja koje se samo nameće, a to je pitanje poante, koja je poanta sa trideset i kusur svirati nešto što si radio i sa šesnaest i kusur?
Zajebancija? Da. Svoj gušt?. Da. Jebe vam se za nadri kritičare poput mene. Da.
Super, nemam problem s tim, radite ono što volite i nitko vam to uzeti ne može, poštujem. Premda okus osrednjosti ostaje, vječita gužva u 16-ercu nakon koje se unatoč uzdasima publike, nikada ne dogodi ništa.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s