Prkos Drumski – "Alhemija"


Kaže svemrežje kako je “Alhemija” treći album muzičke družine/bande prikladnog imena Prkos Drumski, formalno su iz Novog Sada premda što stalnih a što gostujućih članova ima iz raznih gradova regije. Godina prvih prkosno drumskih koraka spominje se 2002 -a, a ime “prvog među jednakima” glasi Miloš Zubac. “Vreme ispred nas” (2009) i “Jesenje lišće” (2010) su prva  dva službena izdanja benda koja su prethodila albumu “Alhemija” na kojem se kako negdje pročitah nalazi svojevrsni dnevnik „trogodišnjeg putovanja, prisnog drugovanja i stvaralačke interakcije u najkreativnijem periodu postojanja ove družine“.
Ono što se odmah može primjetiti pri prvom kontaktu (kao što je kod mene slučaj) sa materijalima ovog benda je duh putujuće muzičke družine, inzistiranje na nekoj vrsti kreativnog kaosa koji će iz svakog pojedinca izvući ono najbolje što nosi u sebi.  Kao pojedinac  – bitan si, ali  opet sa druge strane ne toliko bitan da će bez tebe  kotač stati. Jedan padne, drugi ustane, banda ne staje.
Osim gorespomenutog Miloša tu su Sonja Šešlija, Miloš Drobnjaković (poznato mi je ovo ime zbog raznih produkcijskih suradnji sa Olovnim Plesom i Nevjernim Tomom) , Sanja Marković te Vanja Srdić i barem još desetak prijatelja i suradnika koji su dali svoj obol albumu “Alhemija“, od meni poznatih ljudi, između ostalog primjećujem imena finih i kulturnih momaka  iz Olovnog Plesa. Ono što takva brojnost i šarolikost donosi je fantastični instrumentalni raspon od akustičnih gitara, preko laute, saksofona, syntha, električne mandoline pa do  perkusija i dipli, te gotovo čitavog zbora na back vokalima.
Vokalno se album oslanja na zavodljivi, pomalo mistični vokal Sonje Šešlije koji priziva neka davna vremena,  slike u glavi upućuju  na dugokose vile svježom travom ovjenčane, logorske vatre, mlade djeve koje pjesmom ispraćaju hrabre momke u konačni boj – „Pesama poj“, tu je i glas sirene koji izvire iz tamne dubine zvučne kulise na numeri “Vilindar“. Sa druge strane rijeke je “Šaman“, prva pjesma na albumu koja  predstavlja Miloša Zubca u ulozi vodećeg vokala, nešto brži ritam uz zborno “heja heja hoka hej” stvara atmosferu iskonskih obreda indijanskih plemena, meni osobno prvi favorit čitavog albuma pogotovo nakon što sam pogledao video zapis live izvedbe. Moj naklon.
Izbor instrumenata kao što je lauta te mandolina uz dodatak perkusija, uspijevaju stvoriti atmosferu koja vas uistinu vraća na stranice nekih davno pročitanih knjiga, i to je ono što me najviše fascinira u muzici Prkosa, spoj orijenta, bizanta i tradicije sjevernoameričkih tradicionalni napjeva – zvuči nemoguće? Pomalo da, dok ne čujete album „Alhemija“.
Na dan kada ovo pišem (21.9) rođen je Milan Mladenović, iz nekog razloga pjesma „Dolazi vreme“, pogotovo muzički uvod i prvi stihovi koje pjeva Zubac, me strašno podsjećaju na Milana, na EKV, iako „Šaman“ i dalje ne izlazi iz uha, ova osmominutna stvar je u nogometnom žargonu kapetan ovog albuma koji simbolično ima 11 numera na kontu, stihovi pokojnog pjesnika Nikite Staneskog uz zaista bogatu instrumentalnu podlogu koja se u osam minuta razvija poput nakićenog perzijskog ćilima – zvuče – ma znate kako zvuče? Tako da ih želite slušati još, još, još…
Nakon uistini dojmljive „Dolazi vreme“ koja je šesta numera po redu, album na preostalih pet pjesama prelazi u nešto mirnije, akustičarske, šansonjerske vode koje otvara lagana stvar „Srebrne ribe“ u kojoj se Sonji kao vokal pridružuje Sanja Marković. A onda – „Avalon“ – balada, Miloš pjeva, akustara dominira, stihovi prožeti sjetom, nostalgijom, nekom melankonijom, da ne kažem tugom:
                       „Toliko me danas, tuga lomi, toliko me, danas tuga….moja voljena…
Uglavnom ne preporuča se konzumacija nakon (ne svojom voljom) friških prekida ljubavnih veza, u blizini rakije i provalije.
Završna trojka albuma počinje sa uglazbljenim stihovima (u odmetničkim krugovima neizostavnog) Miroslava Mike Antića „Kap po kap“ u režiji Sonje Šešlije, na koju se nastavlja naslovna pjesma albuma „Alhemija“, gotovo osmominutna sanjiva balada kroz koju vas vodi Miloš potpomognut back vokalima, a sve završava sa lijepom, laganom pop rock numerom „Kad noću budiš se“ u kojoj Sonja još jednom pokazuje svu raskoš svojih vokalnih preobrazbi i mogućnosti da se uvuče pod kožu stihu i melodiji.
Sve u svemu „Alhemija“ nije album za svaki dan i za svakoga, ukoliko se opustite, prepustite i dozvolite da vas muzika obuzme, krenuti će te na divno putovanje praćeni umiješnim muzičarima koji će vas voditi bajkovitim krajolicima s onu stranu stvarnosti gdje vrijede sasvim druga pravila, gdje su emocije svilene niti vodilje koje samo trebate pratiti, puna srca i otvorene duše. 
Disclaimer: Preslušajte album OVDJE

Jedna misao o “Prkos Drumski – "Alhemija"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s