Vesme Dreamchatcher Kiong – "Sinful son"


Album proklete ceste. Puta. Druma. Album lutanja. Skitanja. Prebiranja tavankutima podsvijesti. Blues u ime svih lažnih nadanja i snatrenja o tom prokletom famoznom – “povratku“. Gdje se vraćamo u pustim stihovima, notama, crtežima o “povratku“? Nigdje. Baš nigdje braćo i sestre. “Povratak” je metafora kojom izgubljeni daju lutanjima svojim  – smisao. To su prve impresije, prve asocijacije koje mi poput krupnih hladnih kapi kiše po tjemenu tapkaju, kao da kucaju: “Ima li koga?“, dok prostorijom odzvanja “your sinful son is coming back, ooo mother forgive your son“, jeka nošena onim teškim, oporim glasom Roberta Vodanovića – Čopora.

Roberto kada nije Čopor postaje Vesme Dreamchatcher Kiong, lik iz nekog sasvim drugog svijeta, zatvorenog, zakračunatog, toplog, intimnog, ranjivog – iz svijeta u koji kroz album ovaj kao kroz prozor zaviriti možemo. Kako ne bi odmah na početku pretjerano zalutali u lirička bespuća i olujno more stilskih  figura, red je reći kako je album “Sinful  son” Čoporev  projekt za inozemno tržište koje izlazi pod etiketom kuće Los Emes Del Oso iz Bordeauxa, Francuska.

Na albumu se nalazi osam teških olovnih numera, od kojih smo neke već imali prilike čuti na Hrvatskom  jeziku u nekim ranijim projektima Čopora – „Sinful son blues“, „Nocturno“, „Damned road“ te „Birds“, ostale četiri su napisane i snimljene prvi puta, isključivo za ovaj album.

E sada…

Jedan Robertov prijatelj, mi reče jednom prilikom u nekom neobaveznom razgovoru o glazbi:

Čopora moraš vidjeti uživo, da bi shvatio to što on radi.

I tako, ponukan tim savjetom, ja vidjeh Čopora uživo, i to nekoliko puta. Ironično, nisam shvatio ništa, sve dok nisam čuo ovaj album. Dok preslušavate „Sinful son“, primjetiti će te u pozadini gotovo neprestanu buku, žamor, trube automobila, lavež psa, šum mora, grmljavinu. Tada se počinju vraćati slike u glavi, vrte se kao konjići šareni na kirvajskom ringišpilu, slike tih Robertovih nastupa uživo, tih često nezainteresiranih ljudi koji vazda nešto drobe, pričaju, mrmljaju, automobili koji prolaze, trube, lupaju vratima, psi laju i tamo negdje u polumraku pozornice imate lika sa akustičnom gitarom i mikrofonom na stalku, čiji se stihovi i akordi samo na momente probijaju do vas. Stihovi..

Nocturno“, druga pjesma na ovom albumu „I’m damned if I give up, I’m dead if I become one of them…“…teška lirika.. „the first thing I remember about my childhood my father drinkin’, my mother cryin, I’m sad man, happier than a world I live in…“…uz „umornu“ pratnju jednoličnih ponavljajući akorda koji poput limene glazbe duž duge mračne ceste prate mjesečevu sjenu umornu od lutanja, mantranja, sjećanja, ponavljanja – povratka.

Pitam se: „Je li ovo „mračan“ album?“ 

Dok ćutim neku vrstu gotovo nelagode, jer cijelo vrijeme me prožima osjećaj da prevrćem stranice tuđeg dnevnika, i to onog sasvim intimnog, oslobađajućeg, terapeutskog, kojeg autor piše jer na neki način mora a ne iz razloga što želi. U tom pogledu ovaj album nosi određeni teret, kojeg morate biti spremni preuzeti ukoliko želite proniknuti u samu srž onoga što Vesme Kiong kroz svoje stihove govori. Riječ „teret“ možda teško zvuči, ali nije ovo album koji će vas učiniti veselijim, koji će vam razbiti i rastjerati tmurne kišne oblake iznad glave „here comes the rain again, here comes the sun again…there are no rainbow…“ pjeva Vesme u melankoničnoj, sjetnoj „Black love“, jednoj od upečatljivijih pjesama albuma.

Logično, svaki eventualni slušatelj, zapitati će se: „Pa što to meni uopće treba?

Ne treba braćo, ako od glazbe očekujete refren koji će te zagrljeni sa prijateljima, omamljeni lošim crnim vinom urlati u noć, i to treba znati prije preslušavanja ovoga albuma, koji je ispovjest, zbirka poezije sa šturom glazbenom podlogom, pripovjedač je uvjerljiv, uspijeva dati do znanja da je njegov taj stih koji pripovjeda, uspijeva stihu udahnuti krik, urlik, bol – učiniti ga živim, baš kao u bolnoj „Damned road“ koja podsjeća na vapaj bolesnika u postelji.

Eto, na koncu sasvim slučajno, neočekivano, kako to obično i biva u životu, morao sam dočekati album na engleskom jeziku da bi razumio stihove Čopora koji već godinama neumorno u polumraku raznih izbi, kutaka, budžaka propovjeda svoj stih, i toliko živi to što pjeva i toliko vjeruje u svoje poslanje, da žamor ljudi, buka, psi koji laju, postaju sastavni dio njegovih pjesama, sastavni dio tog putovanja koje nikada povratkom završiti neće, lutanje će ostati, prebiranje nepreglednim nizom požutjelih hartija vlastite podsvijesti koja tjera te riječi van, na papir, kroz akorde i glas – prema nama, slučajnim namjernicima.

Bilo kako bilo, svidjelo vam se ili ne ono što i kako Vesme Dreamchatcher Kiong na ovom albumu donosi, nesumjivo je riječ o iskrenom i bolnom svjedočanstvu uobličenom u osam glazbenih brojeva, sa naglaskom na osebujnu emotivnu liriku pjesnika Roberta Vodanovića – Čopora, sasvim jednostavnog lika punog iznenađenja, što se kao višnja na šlag uklapa u čitavu „priču o dobrom ludilu“ kojoj svjedočimo svih ovih godina.

Besplatno skidanje albuma “Sinful son” –  OVDJE!

Jedna misao o “Vesme Dreamchatcher Kiong – "Sinful son"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s