Prilivoda

Da se mijenjam govore mi mnogi. Od onih koji ženi, braku, djetetu tu mijenu pripisuju, pa do onih koji me prevrtljivcem nazivaju.

Za prevrtljivcem biti motiva nemam, od “prilivode” kako kažu moji Hercegovci je valjda za očekivati da koristi ima od stalnih mijena. Koristi ja nemam niti je želim, ako ćemo iskreno od svojih “što na umu to na drumu” principa uglavnom sam štetu imao. Jer ljudi ogrezli u samohvalu često sebi pripisuju taj princip, a u stvarnosti zaziru od njega i kude vas sa “ne možeš glavom kroz zid” te “džaba ti se sa rogatima bosti” ili nekom sličnom uzrečicom/zaklonom/odmakom od “uma i druma“.

Žena da me mijenja, teško može biti slučaj, slabo nju zanimaju “borbe sa senkama u glavi” koje vodim, jučer baš mi u naletu srdžbe kaže:

Samo pišeš i svađaš se, od toga vajde nema, a i Srbi su ti uvijek nešto krivi!

Toliko o tome. Srbi su odavno prestali biti krivi, premda su dobro poslužili a mnogi i zaslužili da budu melem ranama mojim.

Razočaran sam jer uistinu vjerovah, bio sam ustrajan u vjeri i nadi da su to sve postporođajne muke, i krv, i rat, i cigle, i crijep, i granate. Vjerovao sam da iznad svega lebdi dobri duh zajedništva jednog naroda, vjerovao sam da i drugi vjeruju baš kao i ja sam.

Međutim, naivac ne bi naivac bio da na vrijeme naivnost svoju prepozna. Ovako se kao iz sna prene, iz bunila trzne, iskolači oči kao da avet vidi i volio bi da ne vjeruje onome što vidi.

A šta to gleda?

Gleda proračunati šljam, kopilad i skotove, egoističnu sebeljubnu bulumentu koja poput zrna kukuruza kokošima ideje domoljublja prosipa, pa dok se kokice za zrna glože oni maste brkove, nazdravljaju, cerekaju se i zastavom njušku brišu, jer šta je zastava osim paravana za orgije i gozbu?

I teška je ta spoznaja, mukotrpan i dugotrajan proces u kojem svako malo pokušavaš barem još jednom zabaciti glavu u jastuk i nastaviti vjerovati, ali ne ide, otrijeznio si se a opijuma više nema, barem ne za mene, mnoge druge kokoši još u brlji niskih strasti, zadojenosti i neukosti nalaze svoj mir.

Za njih si prilivoda, kao i za one što sasvim dobro im je na pedalj od gazdinog paravana i stola, pa osim zrna kapne i kakva žličica masti, mesa, čorbe da se omasti brk.

Jučer sam sreo ženu koja je nakon 30 godina radnog staža u tvornici dobila otkaz i sada čisti ulaze od stambene zgrade jer od (prijevremene) mirovine preživjeti ne može, dok u isto vrijeme mladi menadžer od ove države dobija enormnu otpremninu za svoje silne menadžerske zasluge u poduzeću čiji je sama ta država većinski vlasnik.

Ako to nije jedan od milijun razloga da svaki Hrvat nađe sebi drugog Hrvata po mjeri, te se međusobno išamaramo do smrti od sramote, jada, bijede, onda ja ništa drugo doli “prilivode” ne mogu biti, jer svaki drugi oblik ustrajnosti, vjere, nade u ovaj narod i ove ljude oko mene je napuštanje zdravog razuma u korist ludila koje nas poput sidra vuče na dno.

Stoga, jedino vjerujem još naivno u onu Preradovićevu kako “stalna na tom svijetu samo mijena jest“, jer osim mijene nama ništa pomoći neće, o hridi ustrajnosti mnogi od nas već razbili su nos.

Na koncu, priznajem, ovo je pomalo patetični i populistički proglas/tekst, koji promijeniti neće ništa, ali je iskren, iz srca i duše – ta dva izvora na kojima se naivci krijepe u društvu gdje egoizam jedini zakon opstanka jest.


Jedna misao o “Prilivoda

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s