The Chweger – "Mir"

Pulski bend The Chweger postoji od 1997 godine, istoimeni album prvijenac izdali su 2007 godine a predmet ove recenzije je njihov drugi studijski uradak, nedavno objavljeni album “Mir“.

Osobno, moja malenkost je za The Chweger čula preko Goribora, odnosno Zorana Angelskog – Šize basiste benda koji je gostovao na nekoliko projekata St-a i ekipe. Osim toga, ova dva benda veže i ime producenta Edija Cukerića te studija Partyzan u kojem je i album “Mir” sniman.

Muzički, The Chweger balansira na liniji pop/ambient electro/rock, a ako renomiranom Cukeriću (Goribor, Hladno Pivo, The Bambi Molesters..) pridodamo Streaky Gee -a  iz Streaky Masteringa, London (Moby, Death in Vegas, Groove Armada, Depeche Mode, Fatboy Slim..) koji je radio mastering albuma, tada sve osim perfekcionizma i inzistiranja na detaljima, ne dolazi u obzir.

Taj produkcijski i post produkcijski segment je najjači adut ovog albuma, jer riječ je o specifičnih deset glazbenih brojeva sa filigranski istančanim muzičkim rukopisom u kojem svaki ton predstavlja zasebni entitet. Dakako, ova činjenica će u mnogočemu odrediti publiku i alternativni status benda, “Mir” nije album za svako raspoloženje, doba dana, godine i za svakoga.

Uvodna “Mon Garcon” je electro/pop sa uhu ugodnom ali  meni nerazumljivom lirikom na francuskom jeziku, pa valja napomenuti kako je album multi jezičan, osim spomenutog francuskog tu je njemački, engleski i hrvatski, još jedan prilog autentičnosti kojoj svakako moram pridodati podatak kako na numeri “Fućkam (The whistler)” fućka ni manje ni više nego Alessandro Alessandroni poznat po svom fućkačkom zanatu iz filmova Sergia Leonea. Meni osobno “The whistler” predstavlja pravi mali dragulj na ovom albumu.

Još jedan vrhunac albuma krije se u pjesmi “Mali čovjek” koja počinje u Detour (Yammat) electro pop stilu i krasnim vokalom Maje Griparić, a završava zbornim pjevanjem uz pomoć zbora Rondo Histriae, nadalje snena numera “Ona spava” otkriva svu punoću i zavodljivu boju glasa ove izvrsne vokalistice benda. Već naredna “Alone” je jedna od bržih pjesama na albumu gdje se sneni vokal iz prethodne numere transformira u praktički disco/funk koji zaista odlično zvuči i funkcionira, čak i kao plesna stvar.

Od ostatka albuma izdvojio bi “Dijete” čisto zbog impresivne instrumentalne podloge, šarene palete tonova, kažu članovi benda da je čak i iPhone sudjelovao u stvaranju zvukova, te završnu naslovnu “Mir” koja na neki  ačin zaokružuje čitavu ambijentalno/electro/pop cjelinu svojim umirujućim izvodom iz albuma uz nešto što zvuči poput cvrčanja cvrčaka u toploj ljetnoj noći, spokoj, smiraj, mir – the end.

Za mene osobno, jako lijepo otkriće predstavlja album “Mir” pulskog benda The Chweger, zasigurno ga neću slušati svakodnevno i u svakoj prigodi, niti će mi se dogoditi da ga pustim sasvim slučajno, jer ovo je jedan od onih albuma za kojim kada posegnete točno znate zašto ste posegnuli, stanje uma i duha diktira zov.

Originalno na SoundGuardianu.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s