Olovni Ples – "Živog sina tvoga"


Koja je poanta pisanja muzičkih recenzija? Jesu li one putokazi kupcima albuma u kojem smjeru poći? Možda ponegdje i ponekada jesu, ali ovdje kod nas između Vardara i Triglava, u pravilu – nisu. Albume i onako rijetki kupuju, a većina albuma o kojima ja piskaram je besplatna, tako da recenzije služe kao mali džepni motivatori koje muzičari u polupraznim izbama vade kao svojevrsni dokaz kako manjak publike nije  odraz loše svirke, lošeg albuma – nego scene, društva gnjilog, trulog, pornografskog. I u pravu su, barem djelomično je tome tako.
Nego, dugoselski Olovni Ples ima novi (šesti službeno) studijsko/kućni uradak, poetska folk/rock blues četvorka finih momaka i još finijih manira odlučila se na albumu “Živog sina tvoga” napraviti svojevrsni zaokret u odnosu na dosadašnje albume. Kada kažem “zaokret” ne mislim toliko na segment muzičkih pravaca u kojima se kreću sve ove albume i godine, glavna mijena se odnosi ponajprije na – liriku.  Točnije, momci su dosadašnju praksu uglazbljivanja stihova pjesničkih veličina i pokoji autorski tekst, okrenuli u suprotnom smjeru, ovaj album tvori dvanaest  autorskih tekstova momaka iz benda i četiri teksta drugih autora.
Osim toga album je u cijelosti označen, prožet, posvećen jednom čovjeku, namjesto da sam izvlačim isprazne frazetine ili patetične govorancije, evo šta momci kažu o tome:
Teška i olovna bila je prigoda za snimanje ovog albuma, jer naš dragi prijatelj ,brat ,čovjek koji je vodio Olovni Ples do mnogih pobjeda, naš Ivica Stanković, umro je ovog ljeta. Ivica Stanković je bio začetnik neformalne glazbene družine pod imenom “Novi Odmetnici”. Nekako je bilo prigodno da album objavimo 1. studenog.
I da, sve pjesme otpjevao je Stipe Periša glavom i bradom, u maniri haklerskoj čija je lopta taj igra, čija je kuća taj pjeva. Stipicin dom je bio studio  Živog sina tvoga“. Sve ostalo je povijest.
Nakon ovog pružanja osnovnih informacija o albumu, vratio bih se na uvod u tekst, na ono moje naklapanje o smislu i besmislu pisanija o muzici, daklem, ovo neće biti još  jedna recenzija koja će  pokušati objasniti nešto što nikoga ne zanima ili odgovoriti na pitanja koja nitko ne postavlja. Ovo je priča o albumu “Živog sina tvoga“, priča o volji, ljubavi, sreći, tuzi, prijateljstvu, poeziji i glazbi kao sponi, vezivnom tkivu koje spaja slične sudbine i ukrštava puteve zanesenim lutalicama, osobenjacima.
Priča prva: “Živog sina tvoga
Jure Kaštelan je divne stihove ove napisao u pjesmi svojoj koja “Bezimena” se zove. Baš ničim izazvan u pauzi prebiranja po basu, Vjeran stade prebirati žice akustare i nizati harme krasne. Pjesma, agnostički prigrljena postade napjev religijsko duhovnog karaktera. Reverend Stipica, sasvim dojmljivo, uvjerljivo, emotivno zaziva: 
Slobodna zemlja živi je lik, živog sina tvoga.
Priča druga: “Nulti dan
Stipe Periša, enfant terrible palanke dugoselske, prva zakovica, irokez i prvi punk bitnik našeg seoceta pjeva o nultome danu stihove autorske svoje u pratnji bogate zvučne podloge koja vodi ka Prkosu drumskom, ka numeri “Vilindar“. Što je taj “nulti dan” Stipice? “Ha, reset, krštenje, nemam pojma..“, sliježe ramenima dok ganc novu ploču Dirty Beachesa prinosi gramofonu od 250kn, Kaufland d.d.
Priča treća: “Daj mi malo vjere
I tako nekada, prospem ko iz šerpe..
Koga?
Stihove, uz glazbu  sva rđa otpada i postajem Sudeta. Rockabilly Sudeta.” – uzvrati Stipica na moje priprosto pitanje odakle mu stih za pjesmu ovu. Akustični u open E duru blues/rock, o putu, planinama, drumskim cvjetovima, vjeri. Pjesma kojoj bi kao melem na ranu  došao zbor (crkveni) grlatih crnkinja sa američkog juga, da se zaori:
Daj mi malo vjere, heeej..
Hallelujah.
Priča četvrta: “Svi spavaju
Bojan Rađenović potpisuje tekst. To je onaj mali za bubnjevima, udaraljkama, zvečkama, drugi punker dugoselski što je za Stipicom lunjao i  devedesetih punk revitalizirao kroz  Dangube bend. U međuvremenu se uljudio, upristojio pa čak i Oasis slušao što mu nikada nisam oprostio. Ali dobro. Sada piše pjesme, sklada i potpisuje ovaj potencijalni hit single albuma. Kikinda zna zašto, iako je na k….nabijaju.
Priča peta: “Moja ljubavi
Big Joe Williams susreće Buddy Guya na gramofonu iz Kauflanda, Stipica mrmlja “Baby Please dont go” na svom pigeon engleskom “bejbi plis tana..” uz minimalističku glazbenu podlogu, sve dok mu se ne ukaže stih  jasan kao zora: ” Oprosti mi za svaki  poljubac moja ljubavi..stvarno odlazim, stvarno zauvjek moja ljubavi..“. Volim ovu pjesmu.
Priča šesta: “Iz tamnice
Opijen hašišem i opijumom, Paul Verlaine pisao je stihove ove. Vjeran ih je uglazbio, sve osim “paigovske” solaže na električnoj gitari potpisuje. Solažu svira Stipica. Njegova kuća, gitara i njegova pravila. I pjeva rekoh već, sa eho efektom stihove Verlainove. Miriše na devetnaesti vijek pjesma ova, džepni satovi, monokla, cilindri.
Priča sedma: “Ti divna si
Zarazni “tananana na nanagarage/blues Detroit beat, uz sladostrastno, požudom presvučeno Stipicino dahtanje “noćas dršću cvijetovi…ti divna si“, dok jezikom ispucane usne vlaži. Trebala je biti ljubavna, a ispala prljava, pokvarena, šminkom razmazana – oda penetraciji. Kao sa albuma “Ludilo” da ispala je.
Priča osma: “Gasnu
A.B.Šimić, uz Matoša najčešći gost u pjesmarici Olovnog plesa. Vjeran potpisuje glazbu, akustara, bass, a solažu krasnu Nevjerni Tomo odapinje svojom filigranskom preciznošću prepoznatljivom.
Priča deveta: “Koljena
Mali čovjek, sitne građe, s leđa dječak…a nismo ti, nismo ti ni do koljena..
Stipicin blues drugu Ivici.
Priča deseta: “Ugašena svijeća
Dan. Možda dva. Nakon sprovoda. Filozofska misao. Blues na akustari. Biti će za moj ukus lirički najdomljiviji djelić albuma ovog. Stipica je pjesnik. Samo još to ne zna. Ili zna, ali neće da prizna.
Priča jedanaesta: “Mora
Šestog, poslijednjeg dana  snimanja albuma, Bojan donese tekst. Gitaru kao da je štimao Angus Young. Treble do kraja. Vokal, Stipica, whiskey, šapat,  Waits, confetti in my hair. Nakon 7 preslušavanja, shvatim da “Mora” nisu ona olujna, plava, galebovi  i ta klapska sranja. Mora – kao  ružan san.
Priča dvanaesta: “Jači za svoju smrt
Jure Kaštelan po drugi put gostuje stihom na albumu “Živog sina tvoga“. Balada nade i besmrtnosti. U čisto akustičnom aranžmanu, gola, mršava, poduprta back vokalom, ali ipak fali, bubanj, masni rif, urlik. Barem meni.
Priča trinaesta: “Vidimo se druže
Kao da slušam “Going to California” ili “Thank you“, Zeppelini neki uglavnom, E štim raštiman. Pokošeno sijeno, polja, sunce, odlazak. I pozdrav. Zbogom. Ali ne zuvijek.
Priča četrnaesta: “Nije kraj
Ovo je trebala biti Ramble on đir od Zeppelina, ali nije, nisam znao kako..“. Iskren je taj Stipica, kao i pjesma ova. Topli, prijateljski poslijednji  pozdrav. Iznenadila me kada sam je prvi put čuo, negdje na youtubeu. Slučajno ili namjerno tragajući za Zeppelinima, uhvatio je nešto sasvim drugo, ima ova  pjesma dušu, ima slojevitost, težinu, dubinu, sve ono  što pjesnik uhvati i ako ne zabilježi to brzo ispari i nikada se ne vrati. Ovakvu pjesmu napišeš i otpjevaš jedanput, možda dva puta u životu. I  budi sretan pjesniče, iako povod nije takav.
Priča petnaesta: “Zauvijek
Ima nekog Mississipija u električnoj gitari na ovoj stvari. I ono tapkanje, lupkanje, kao ritam, kao užareni dlanovi. Kao blues naš svagdašnji.
Zora evo sviće, a nisi sam, sad si svijetlo dio sunca – zauvijek.
Priča šesnaesta: “Siva
Posljednja priča “Živog sina tvoga“. Kažu, momci kažu, da Ivica Stanković peti član benda je bio. Često više  unutra” u bendu nego oni. Motor, motivator, sivi soko. Siva.
To bi bilo to, vi rijetki dobri ljudi koji ste pročitali priču o albumu “Živog sina tvog“. Od tehnikalija, ispustio sam spomenuti kako klasičnih bubnjeva nema, tu su tapkanja, lupkanja, perkusije i  sličan zveket. Mastering i produkciju albuma je odradio u skromnim uvijetima Tomislav Zorić alias Nevjerni Tomo. Na koncu, ako nekoga zanima, neka zna  da najveća vrijednost  ovoga albuma je ta što je nastao iz potrebe, one nutarnje, da ne kažem iz srca. I to se vidi, osjeća i ćuti. A iz mog, mišjeg, knjiškog kuta gledanja – cijeni.
Naravno, besplatno skidanje KLIK!

2 misli o “Olovni Ples – "Živog sina tvoga"

  1. Dobar je text, malo i insider informacija,o pjesmama i autorima, pisano sa pozitivom…
    Ja nisam objektivan, volim OLovnjake, treba se više čuti o njima i podržati ih…
    Moji omiljeni -Jači Za Svoju Smrt i Vidimo Se Druže
    Robi,Čk

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s