Petnaest albuma u kojima su moje klempave uši najviše guštale tokom 2012 godine

U svjetlu i tami sveopćih izbora, top lista, prebiranja, pabirčenja po vremenu iza nas koje 2012 godinom zovemo. Mali Mujo BBA, kao i obično – nizvodno. Kratak kronološki pregled ili ti lista najdojmljivijih albuma kojima su se moje klempave uši i zajedljivi um bavili u godini na izmaku:

DAMIR AVDIĆ – “MEIN KAPITAL”

U 12 pjesama na albumu Damir je sebi svojstvenim poetskim izričajem uz pratnju “suhog riffa” prošao od apokaliptične 2012. godine (koja to neće biti) u uvodnoj “2012”, pa preko neoliberalizma, internet revolucionara, zaboravljenih mislioca anarhije koje je sjebao Marx u odličnoj “Bakunjine”, osvrnuo se i na kritičare njegovog “jebo vam paket aranžman majku” stiha s prošlog albuma kojima poručuje kako ih samo kara u simboličnoj poemi “Karam te”. To je Damir, da je drugačiji ne bi bio to što je. 

GORIBOR – “EVO JE BANJA”

Od početnog instrumentala “Vožnjica” kojeg smo imali priliku čuti na nekim ranijim kompilacijama, pa sve do zaključne “odjeb je lansiran” teme “Ne računajte na nas“, ovaj album nema slabu točku, postoje samo razna stanja svijesti koja lutaju od euforičnih “Uzalud se budiš” i “Moje misli” pa sve do “spuštajućih” i hipnotizirajućih pomalo melankoničnih, ravnodušnih, intimnih ispovjesti “Kiša“, “Grad“, “Ti i ja (stoner)“, “Ljubavi moja“.

ST!LLNESS – “ST!LLNESS”

Muzika na albumu prati liričku rezigniranost. Raniji Rage Against the Machine/Manu Chao stav, susreće Fat Freddy’s drop reggae/chill/dub ritmove uz natruhe afro beata, što je zapravo evolucijski logičan napredak u zvuku benda i dokaz sazrijevanja. U ovom trenutku i za ovo stanje svijesti, ovaj album je pogodak u centar, vrijeme buđenja iz raznoraznih iluzija i shvaćanje da “svaki izam je idiotizam“, uz nezaobilaznu dozu elegičnosti, patetike, nostalgije koja se provlači u završnoj “Samo još  jedan blues” čiji dub/dalmatinski štih čini savršeni “izvod” iz albuma koji započinje slavnim Youtube upitom: “Šta reći? Koju posluku porati?” i pjesmom “Strah“.

ZVONIMIR VARGA – “ISPOD KOŽE”  (izašao na samom koncu 2011-e pa upao na listu)

Album sadrži 8 skladbi i traje nešto više od 20 minuta, možda zvuči prekratko, ali ako preslušate album uvidjeti će te da je taman koliko treba, kompaktan, sadržajan, bez praznog hoda i pjesama koje su tu samo da album ne bi prekratak bio, kao što mnogi bendovi/autori katkada čine. Ima neke nostalgije u Varginom zvuku i lirici, mirišljava pisma, mahanja sa perona, bacanje kamenčića u prozor, pozivanja pa spuštanja slušalice kada čuješ poznati glas. Ima tog “balaševićizma” u pozitivnom smislu, fali ovom usranom svijetu plastike i chata malo tih ljepljivih, slatkih momenata kao u otvarajućoj numeri “Zvukovi” koja lagano klizi fingerpick stilom po akustari ili u snenoj i prekrasnoj “Ti i ja, i moj san” koju prati prebiranje po klaviru.

NEIL YOUNG AND CRAZY HORSE – “AMERICANA” 

Nakon albuma “Dodijalo pajdo” iz 1997. godine, koji odiše rezigniranošću, melankonijom i bluesom kakvog samo “pajde” mogu iz sebe izbaciti, Mate Bulić je 1998. godine izdao, kako piše “folk rock” album “Hrvatske narodne pjesme”, na kojem se između ostalog nalaze “Oj livado rosna travo” i “Moja mila Kato” kao bezvremenski folk napjevi.  Sa nekakvih 14 godina zakašnjenja, s druge strane Atlantika, stiže nam album Neila Younga i Crazy Horsea nazvan “Americana“, koji se bavi tradicionalnim folk (i ne samo folk) napjevima Sjeverne Amerike, počevši od 1800-ih pa sve do prve polovice dvadesetog stoljeća. Iako mi nedamo našeg Matu za tamo nekakvog olinjalog rokera iz Kanade, za ovaj album Neila Younga i pratećeg benda Crazy Horse moramo ustvrditi kako već na prvo slušanje ostavlja dojam dobrog albuma, doduše s jednim velikim ALI, no o tome nešto docnije.

ZVONIMIR VARGA – “TAJNE”

Poslušajte “Tajne” koje vam autor ima za reći i sami se uvjerite kako kvaliteta ne ovisi o šarenom pakiranju, scenskoj opremi, egzotičnom imenu kao Jaques recimo ili agresivnoj promociji, već upravo suprotno ona visi o tankoj niti iskrenosti i emocije, niti koja u ovom plastičnom svijetu predstavlja uže za spašavanje svima nama koji se osjećamo poput davljenika u olujnom moru mediokriteta.


Ne znam, čudni su putevi boema, pjesnika, troubadura koji se u svojim kariranim košuljama i izlizanim hlačama od samta šuljaju uokolo sa gitarom o ramenu i usnom harmonikom u džepu, pa se ponegdje katkada zaustave, zasviraju koju notu, koji stih – i odu dalje, bez riječi, bez – zdravo. Dobro, nije sad baš to sve tako filmski kako zvuči, ali ima neke romantike, paučine, žutih hartija papira, ima onaj tanki fini sloj prašine na čitavoj ovoj priči, sloj koji čini razliku imeđu “umjetnika” i umjetnika.

Vokalno se album oslanja na zavodljivi, pomalo mistični vokal Sonje Šešlije koji priziva neka davna vremena,  slike u glavi upućuju  na dugokose vile svježom travom ovjenčane, logorske vatre, mlade djeve koje pjesmom ispraćaju hrabre momke u konačni boj – „Pesama poj“, tu je i glas sirene koji izvire iz tamne dubine zvučne kulise na numeri “Vilindar”. Sa druge strane rijeke je “Šaman”, prva pjesma na albumu koja  predstavlja Miloša Zubca u ulozi vodećeg vokala, nešto brži ritam uz zborno “heja heja hoka hej” stvara atmosferu iskonskih obreda indijanskih plemena, meni osobno prvi favorit čitavog albuma pogotovo nakon što sam pogledao video zapis live izvedbe. Moj naklon.

Album proklete ceste. Puta. Druma. Album lutanja. Skitanja. Prebiranja tavankutima podsvijesti. Blues u ime svih lažnih nadanja i snatrenja o tom prokletom famoznom – “povratku”. Gdje se vraćamo u pustim stihovima, notama, crtežima o “povratku”? Nigdje. Baš nigdje braćo i sestre. “Povratak” je metafora kojom izgubljeni daju lutanjima svojim  – smisao. To su prve impresije, prve asocijacije koje mi poput krupnih hladnih kapi kiše po tjemenu tapkaju, kao da kucaju: “Ima li koga?”, dok prostorijom odzvanja “your sinful son is coming back, ooo mother forgive your son”, jeka nošena onim teškim, oporim glasom Roberta Vodanovića – Čopora. Roberto kada nije Čopor postaje Vesme Dreamchatcher Kiong, lik iz nekog sasvim drugog svijeta, zatvorenog, zakračunatog, toplog, intimnog, ranjivog – iz svijeta u koji kroz album ovaj kao kroz prozor zaviriti možemo. Kako ne bi odmah na početku pretjerano zalutali u lirička bespuća i olujno more stilskih  figura, red je reći kako je album “Sinful  son” Čoporev  projekt za inozemno tržište koje izlazi pod etiketom kuće Los Emes Del Oso iz Bordeauxa, Francuska.

Lakoća kojom Zvonka prebire po vlastitoj bogatoj pjesmarici je nešto što je jako teško simulirati ili glumiti, nema tu laži i mimikrije, unatoč već tisuću puta istim obrađenim temama (npr. ljubav) u istoj klišejiziranoj rock formi kao u pjesmi “Ne pitam te za istinu”, Zvonka  uspijeva ukrasti “show” i privući pažnju slušatelja sa još jednom (ne)običnom  ljubavnom pjesmom, a priznati će te  da to danas u poplavi pop (ne)kulture nimalo nije lako. U  vijeku kada svaka  šmizla/šuša misli, piše i svira, pravo je osvježenje čuti da netko o ljubavi zbori bez izlišnog prenemaganja i stilskih konstrukcija koje u konačnici ubiju svaku emociju vrijednu spomena i pažnje.
Muzički, The Chweger balansira na liniji pop/ambient electro/rock, a ako renomiranom Cukeriću (Goribor, Hladno Pivo, The Bambi Molesters..) pridodamo Streaky Gee -a  iz Streaky Masteringa, London (Moby, Death in Vegas, Groove Armada, Depeche Mode, Fatboy Slim..) koji je radio mastering albuma, tada sve osim perfekcionizma i inzistiranja na detaljima, ne dolazi u obzir. Taj produkcijski i post produkcijski segment je najjači adut ovog albuma, jer riječ je o specifičnih deset glazbenih brojeva sa filigranski istančanim muzičkim rukopisom u kojem svaki ton predstavlja zasebni entitet. Dakako, ova činjenica će u mnogočemu odrediti publiku i alternativni status benda, “Mir” nije album za svako raspoloženje, doba dana, godine i za svakoga.

SOUNDGARDEN – “KING ANIMAL”

King Animal“, šesti album Soungardena otvara single „Been Away too Long“, više nego znakovit naslov otvarajuće pjesme, i rekli bi Zagorci „odma’ drito v glavu“, Matt bubnja poput topota krda divljih konja, Thayil isporučuje riff masniji od pljeskavice „Kod Srbina“, od Shepherdovog bassa vam se tresu prozori na kući a Cornell se iz petnih žila napreže i daje sve od sebe, svom žestinom pokazuje da je i dalje jedan od ponajboljih vokala u rokenrolu, bez obzira na salto mortalezvani „suradnja sa Timbalandom“. Ovo je rokenrol! Ova pjesma sadrži sve ono što rokenrol znači, predstavlja, može!

OLOVNI PLES – “ŽIVOG SINA TVOGA”

Nego, dugoselski Olovni Ples ima novi (šesti službeno) studijsko/kućni uradak, poetska folk/rock blues četvorka finih momaka i još finijih manira odlučila se na albumu “Živog sina tvoga” napraviti svojevrsni zaokret u odnosu na dosadašnje albume. Kada kažem “zaokret” ne mislim toliko na segment muzičkih pravaca u kojima se kreću sve ove albume i godine, glavna mijena se odnosi ponajprije na – liriku.  Točnije, momci su dosadašnju praksu uglazbljivanja stihova pjesničkih veličina i pokoji autorski tekst, okrenuli u suprotnom smjeru, ovaj album tvori dvanaest  autorskih tekstova momaka iz benda i četiri teksta drugih autora.

REBEL STAR – “REBEL STAR” 

Dakle, Milan Glavaški (ex Eva Braun, Popcycle) je glavni i odgovorni krivac za zbirku snenih, ljepljivih, melankoničnih, vedrih, na trenutke euforičnih, zavodljivih melodija i istih takvih tekstova, čiju upečatljivost uvelike podebljava specifična boja glasa, koji je poput “girl next door” sekcije na XXX stranicama. Običan, ali opet s druge strane ima “ono nešto” u sebi privlačno, intrigantno. Upravo ta „običnost“ daje poseban šarm pjesmama Rebel Stara

IVANA PICEK – “OČI TI BJEŽE”

Mladenačka neopterećenost, sloboda, humor, pomaknuti pogled kroz šarene leće na svijet oko sebe, zvuče izuzetno simpatično provučeni kroz žice akustičnog rock/freak/folka, dok specifični vokal zaokružuje čitavu priču na najbolji mogući način. Čitavo vrijeme preslušavanja albuma, prožima me osjećaj, želja, da autoricu onako od dragosti pogladim po kosi, zagrlim, okačim umjesto CD-a o retrovizor, ušuškam kao hrčka u piljevinu, ili nešto slično. Ivana je SVE samo ne “još jedan kantautor” na sceni.

Disclaimer: Varijacije fontova slova u ovom pregledu produkt su ne konzistentnosti BBA-a kada su u pitanju računala, mobiteli, tableti, digitroni na kojima tipka, kucka i lupka svoje umne proljeve i mudroserije.


5 misli o “Petnaest albuma u kojima su moje klempave uši najviše guštale tokom 2012 godine

  1. Gledam ja sada navalilo bogati na blog, najviše posjeta u jednom danu ikada i svi čitaju listu albuma, čak je i Goribor dijeli na svom FB računu. A jebote toliko sam im hvalospjeva spjevao do sada i ni žic. Eto šta ti je lista, od danas samo liste pišem!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s