Mor Krom Kinski III – "Ljubičini soneti"


Mor Krom Kinski III je u najmanju ruku čudnovata prispodoba u moru sličnih, ali opet potuno različitih spodoba koje svoje musave njuške iz Brlog Recordsa svako malo promole. Na danjem svjetlu, Mor Krom je Stipe Periša, sasvim pristojan, da ne kažem uštogljen mladić, sa svim onim finim manirima iz vremena cilindara, monokla i džepnih bonton priručnika iza kojih češalj se skriva. Poznat je po svom radu u nizu bendova od kojih ću nabrojati samo one bitnije: Dangube (prvi autohtoni dugoselski punk bend), The Buzzers (prvi dugoselski psych/punk/rockabilly bend), te trenutno mjesto staništa Olovni Ples (prvi, pa rekao bi i Hrvatski poetski/folk/rock/blues bend). 
Dakle, očito je da momak ima u sebi odlike koje krase vođe čopora, lučonoše, kapetane reprezentacije, narod bi rekao kako ima – karizmu.
Prvi spomen pseudonima Mor Krom Kinski (čije je loze Stipe treća generacija), nalazi se na omotu albuma „Rovovska akustika“ iz 2010 godine. Doduše ovaj album potpisuje Olovni Ples, ali svaki bolji poznavatelj (navodno nas ima dvojica, ali se ne poznajemo međusobno tako da…možda i lažu momci) njihovog dotadašnjeg opusa brzo primjećuje kako „Rovovska akustika“ malo toga zajedničkog sa Olovnim Plesom ima. Naivan kakav jesam, sjećam se da sam pohitao „guglati“ o Mor Krom Kinskom. Očekivao sam brkatog i gordog oficira, Poljaka, Ukrajinca, Estonca kojeg je Stipe iz neke stare prašnjave raspale knjige iskopao. Kad ono – muk, a google je rijetko kada bez riječi.
I sada. Evo nas na samom kraju 2012 godine, Mor Krom Kinski III je prije nekoliko dana izbacio još jedan album (prigodni) naslovljen kao  „Mor Krom pjeva božićne pjesme“,  kako mu ime govori riječ je o deset tradicionalnih božićnih pjesama u izvedbi Mor Krom Kinskog. Koliko me matematika služi to je sedmi album u diskografiji ovog izvođača, a među tih sedam ubrajam i kompilaciju „Ljubičini soneti“ kojom se namjeravam baviti u ovom osvrtu. Zašto baš „Ljubičini soneti“? Zašto ne „Fonometar“ ili „Blok kolovoz“ sigurno se pitate?
Razloga ima pregršt, međutim onaj ključni leži u činjenici da su „Ljubičini soneti“ vrlo vjerojatno najbolji materijal za početnike prilikom ulaska u tamni vilajet Mor Kromovog nutarnjeg nemira, kojeg smiješak izvana nevješto zaklanja kao smokvin list muda Adamova. „Rovovska akustika“ ili „Fonometar“ vrlo vjerojatno bi kod većine „novajlija“ izazvali grimasu čedne katolkinje iz HDZ-ovske obitelji ispred plakata za turneju Canibal Corpsea. Lo fi/eksperimentalno/post/industrial/svašta/neštonije za svačije uši. 
Stoga braćo i sestre, rodijaci i rodice predstavljam vam „Ljubičine sonete“.
Sam Mor Krom o albumu zbori:
To je komplicaijski album,
rađen za moju Andreu, koju od milja zovem Ljubica.
Ja nju volim, i mi se jako volimo,
 a poslije ovog albuma,
mislim ,
da ću je pozvati na ples …
Na albumu se nalazi 17 (slovima – sedamnaest, jedna je skrivena traka pa je nema na coveru albuma)  glazbenih brojeva. Oni koji prate Olovni ples zamijetiti će nekoliko poznatih naslova, možda prva u oko upada „Ljubice draga“, autorska pjesma Stipe Periše koja je svojevrsni klasik u koncertnim setlistama benda i na ovom izdanju se nalazi u indetičnom obliku kao i na „Gnijezdu bez sokola“  od Olovnog plesa. Kako i sam naslov kompilacije daje naslutiti, manje više svih 17 pjesama je na kompilaciji našlo svoje mjesto zbog  tematske poveznice – ljubavi. Da ne bi puno okolišao i mlatario praznu slamu, odmah na samom početku moram istaknuti numeru „Usnom razum srce pita“ koja se originalno prvi puta pojavila na albumu „Veliki dani“ Mor Krom Kinskog. Zapravo, ovaj blues prožet požudom i strašću teško je moguće dočarati literarnim akrobacijama. Ako zbog nijednog drugog teksta ili muzike kojoj je Mor Krom autor, onda zbog ove pjesme taj čovjek zaslužuje epitet – umjetnika. I ova točka na kraju iza umjetnika je bitna, baš kao onaj pseći huk kojim kroz pjesmu dočarava – strast.
Ako ćemo o uzorima i utjecajima, možemo spomenuti Ken Nordina, Tom Waitsa, pa i Tiger Lillies, te gomilu, tu silnu gomilu raspalih, prljavih, znojnih, luđačkim sjajem u očima obasjanim bluzera od R.L Burnsidea, Juniora Kimbrougha sve do Howlin’ Wolfa. Zanimljivo, iako muzički nema pretjerano sličnosti sa Partibrejkersima, Mor Krom je obradio njihovu pjesmu „Prsten“ koja se u originalu nalazi na albumu „Lo-fi svadbena torta“. Akustara i šapat, za razliku od nabrijanih ‘brejkersa, Mor Krom zloslutnim šapatom i tim stalno prisutnim osjećajem da su vam njegove oči na leđima, ledi krv u žilama, njegova verzija više liči na čitulju nego na upozorenje kao predustrožnost.
Uz „Prsten“ tu je i „Ljubav X“ koja je zapravo obrada EKV-ove istoimene pjesme, a ovaj rimski broj označava redni broj koji ova verzija nosi na albumu naziva „Ljubav XVII“ gdje se Mor Krom poigrao čak sedamnaest puta sa tekstom Milana Mladenovića. Da, dobro ste pročitali, Mor Krom ima album na kojem se nalazi sedamnaest različitih verzija EKV-ove pjesme „Ljubav“. Ne pokušavajte shvatiti, ili prihvatite ili zakukajte i u nebo pogledajte. Uglavnom „Ljubav X“ je lo-fi numera u gotovo pripovjedačkom tonu (onaj đir kao na laganom dopu) sa električnom gitarom kao podlogom. Fina je. Meni. Kao i svih sedamnaest sa tog albuma. Ali ja nisam normalan, pa se ne obazirite.
„Ugašena svijeća“ je naredna pjesma na koju bih vam želio skrenuti pozornost. Originalno se nalazi na albumu Olovnog plesa imena „Živog sina tvoga“. Autor teksta i glazbe je Stipe Periša i predstavlja zaista krasan djelić njegovog autorskog opusa. U stilu ranih Black Keysa (When the lights go out), ritam odzvanja poput sata teškog drvenog zidnog koji lijeno sekunde otkucava. Lirika je osobna, sugestivna, spokojem ovjenčana i sjećanjem na preminulog druga označena. „Ispucane usne“ su ogledni primjerak „Ken Nordištine“ koja susreće Waitsa u baru gdje nastupaju Tiger Lillies. Lo-fi recital sa podlogom koja podsjeća na muziku iz onih muzičkih kutija koje ulični zabavljači su znali nositi onako kao šiptari košpice po stadionu. Vrlo bitna stavka je ova pjesma u pokušaju shvaćanja i upijanja strasti, duha, karizme Mor Krom Kinskog.
„Moja ljubavi“ je još jedan autorski uradak Stipe Periše. „Živog sina tvoga“ album Olovnog plesa je podstanarski stan ove numere, jer prirodno stanište je svakako album Mor Krom Kinskog. Mogli bi reći da je Mor Krom iznajmio ovaj izuzetno zarazni dijelić svog umjetničkog rada i shvaćanja muzike i poezije. Bazirana na ostavštini Mississippija kako lirički tako i muzički, „Moja ljubavi“ potvrđuje kako osjećaj za blues nema geografske i rasne odrednice, premda ih vežemo često uz spomenutu rijeku i ljude crne boje kože. Mor Krom je daleko od te rijeke i daleko od crne boje kože ali duhom je skroz „unutra“. Rekao bi Aleksandar Stojković: „Umesto kurca imam dušu crnca“ –  UKIDC, da skratim ove svoje mudroserije, ST to riješava dekretom.
„Ti divna si“ također spada u kategoriju UKIDC, i također se nalazi u izbjeglištvu na albumu „Živog sina tvoga“. Ono što je najbitnije, ovo je još jedna izuzetno lirički jaka pjesma koja Stipu Perišu za moj pojam i shvaćanje poezije zaista čini darovitim poetom. Snažna lirika u kombinaciji sa prirodnim osjećajem za blues, sa strašću, energijom čini ovu pjesmu „dovoljno raspalom kako bi mi se svidelo“ što reče jedan bloger iz Beograda za album Nevjernog Tome, meni taj opis nekako više sjeda uz ime Mor Krom Kinskog.
Na koncu, osjećam da sam napisao sve što sam želio napisati o ovoj kompilaciji, daleko od toga da ne bi mogao ovako do jutra pjesmu po pjesmu liričkim opisima darivati. Ali neka ostane nešto i za ponekog slučajnog namjernika, neka otkrije kakav dragulj „Eli II“ na primjer ili UKIDC – „Daj mi malo vjere“. Ljudi, ne sramite se, skinite, besplatno je, poslušajte. Poput povrća iz vašeg vrta autohtono, domaće, zdravo, strašću prožeto. Poezija, blues, lo-fi – što vam više za okrijepu od ovog društva jeftinih rima, lakih nota i lažnog sjaja – treba?
Meni ništa. Malo Mora zeru Kroma i trun Kinskog i to baš OVDJE!

3 misli o “Mor Krom Kinski III – "Ljubičini soneti"

  1. Ljudi govore, vrište pa šapću,
    Ljudi mole, pa prose :

    “nemoj ,
    ooo nemoj snimati albume gnojne ,
    narod ti se ruga, djeca posprdne brojalice broje,
    muškarci te omaložavaju,
    tja,mačke za tobom laju,
    a žene pljuvačkom bilježe trag tvoj,
    ..i uši su ti pune muha roj …”

    A di su sad svi silni ljudi !
    Sad poslije recenzije tvoje !??
    Sakrili se poput trule glavice kupusa
    u komorama ljudskih kaca

    Kace !
    Što život kisele u mraku..
    u podrumima izgubljenih duša…
    Gdje svaka glavica solju trlja rane svoje,
    a svaka rana kao tužan barjak vijori,
    list kupusa što je nekad na polju pod suncem darivao,
    svakom biću svojim postojanjem darilvalo sreću,
    A sad …
    Sad mu kroz vene,
    umjesto krvi rasol teče ,
    pluta lijeno ,
    i u mraku vene,

    oj glavice što vas kaca dvori,
    što ste stali ko polumori
    ajde sad svi ko jedan
    zapjevate pjesmu zori

    Eno Buntoš i stari Kinski
    nose slavu na vidjelo,
    da vas slobodom časte !
    da vam srce željnoj krvi vruće,
    sa lista kiselu rasol svuče !!!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s