Čopor & Nevjerni Tomo – "Prognano pleme"

Nekako u sjeni albuma “Sutoni” od Olovnog plesa, još jedan “bratski” album iz kućne radinosti je kroz okno Brlog recordsa ugledao svjetlo dana sa prvim danom ove 2013-e godine. Riječ je o albumu “Prognano pleme” kojeg potpisuju Čopor i Nevjerni Tomo. Nešto bolji poznavatelji kantautorske scene prepoznati će kako se radi o suradnji Roberta Vodanovića, zadarskog kantautora i pjesnika, te Tomislava Zorića troubadura iz dugoselskog Olovnog plesa.

Već prilikom prvog preslušavanja ćete uočiti kako je album mudro koncipiran, na način da su neke boljke sa prijašnjih Robertovih albuma uspješno izbjegnute i pretočene u sasvim novi pristup i način na koji Čopor interpretira svoju uistinu moćnu liriku. Površni poznavatelj prijašnjih Robertovih albuma, možda neće uočiti drastičnu razliku, ali ona je tu, poput prstohvata začina Nevjerni Tomo ovom albumu daje sasvim novi okus. Što se tiče lirike, vjerujte mi da moja priča o “moćnoj” lirici nije isprazno kurtoazno naklapanje, da Čopor nije pjesnik kakav jest, sekunde mu svog vremena ja poklonio ne bi. Nije da bi on nešto patio i bio zakinut zbog toga, ali za mene je on prvo pjesnik pa onda sve ostalo.

Prijašnji nedostaci koji su se manifestirali repetativnom, jednoličnom akordskom pratnjom i istim takvim nabrajanjem stihova što je neminovno vodilo ka monotoniji, na ovom albumu ne postoje. Čopor je i dalje introvertni tužni pajac, ali u prilagođenom i prihvatljivom obliku uz puno bogatiju muzičku pratnju, gdje se meni najviše dopada usna harmonika Nevjernog Tome. U skladbama “Ljubavi” i “Milost” možda najbolje možete čuti to o čemu vam zborim. Osim usne harmonike, Nevjerni Tomo prati Robertovu akustaru sa električnom gitarom, ksilofonom, harmonikom i perkusijama, ono što me iznenadilo jest izostanak njegovog vokalnog angažmana. Premda, kada malo bolje razmislim i sagledam album u cijelosti, nije niti bilo potrebe, konceptualno ovaj album ima savršeni balans između dva autora koji ga potpisuju.

Taj savršeni odnos prožima svaku od 11 pjesama na albumu, ali iz nekog razloga numera “Noćas” izaziva u meni one nekontrolirane kemijske reakcije koje valjda u mozak odašilju signale o umjetnosti na vidiku. Uživam slušati tu pjesmu, koja mi iz nekog razloga nabije knedlu u grlo, premda me inače nije lako ganuti, osim ako niste Đorđe B. čija patetična sranja gutam suznim očima neznajući ni sam zašto. Lažem, znam. Rakija.

Uspomena na pokojnog odmetnika Ivicu Stankovića u svom najizravnijem obliku sadržana je kroz dirljivu, iskrenu, nepatvorenu, iz jednog daha napisanu “Bez komada duše” te kroz jednominutni recital “Molitva za druga”. Bilo kakva lirička prenemaganja sa moje strane bila bi suvišna, stihovi Čopora govore sve.

Sa ovakvog izuzetnog albuma je na neki način nepravedno izdvajati i praviti posebne razlike među kvalitativno izjednačenim pjesamama, ali “Slijedim svoju zvijezdu” se uz spomenutu “Noćas”, na poseban način izdvaja u mom osvrtu na “Prognano pleme”

Rođen sam bijednog 18. lipnja
Ljeta gospodnjeg 1970.
Bijeli brod je pristao u luku
Dolje u getu netko je plakao”

“Moje malo smiješno carstvo
Na rubu svijeta postoji
Moje malo smiješno carstvo
Na korak je do stvarnosti

Premda ne igra ključnu ulogu, u činjenici da volim ovu pjesmu, na neki način je upijam svakim svojim osjetilom i zbog tog “bijednog 18. lipnja” koji je u mom numeričkom nizu slučajno baš početak mog “malog smiješnog carstva“, koje se zrcali u očima sina rođenog na taj datum ljeta gospodnjeg 2011-e. Nemam namjeru “privatizirati” recenziju i pretvoriti je u odu vlastitim osjećanjima, ali odlika vrhunskog pjesnika, umjetnika je univerzalnost stiha, emocije kroz koju se receptori nas konzumenata okrepljuju i slade. I u tome je Čopor jak. Ma koliko ovaj album bio dio njega, njegovih nutarnjih borbi, nemira, duhova, utoliko se mnogi od nas mogu poistovjetiti sa sintagmom “prognanog plemena” i ćutiti stihove baš kao da su samo za nas stvoreni.

Ovaj album će dugo biti u mom muzičkom radijusu, lagao bih kada bi skrivao da sam iznenađen, i to u onom najpozitivnijem smislu, šteta bi bila da se ova suradnja Čopora i Nevjernog Tome ne nastavi na nekim budućim albumima. U ime umjetnosti nemaju prava na to! (malo dramaturgije)

Kako god, album je dostupan za slobodno skidanje u raznim audio formatima OVDJE.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s