Kiseli Kupus Inc.

Normalno, kako sam i očekivao moj kratki “teaser” o lokalnoj dugoselskoj sceni devedesetih izazvao je prirodnu reakciju nadmenih, podbreklih, ocvalih, olinjalih i umišljenih protagonista tog vremena. Jedan od njih, javio mi se jecajući kao Modroj lasti, pismom naslovljenim “Vinilne ceste“, u kojem svoju ulogu u tom vremenu stavlja u prvi plan, kako i doliči tim voluharicama koji odraz svoj u ogledalu rokenrola lavovskim smatraju!

                                                          VINILNE CESTE

Zar nije tu neprikosnoveno čarobnu večer u svojstvu predgrupe častio sam Glomazni otpad ispred velikih Kojota ? Pitam, jer tu večer dok su Kojoti bili u MB-u, Boki ( bubnjar Danguba), Bobo (solo gitarist istih ) i ja ( basista hairy metal benda Kiseli Kupus Inc.), dakle nas trojica smo bili dole u parku, velebnom perivoj grofa Draškovića.

Tu večer, Boki i Bobo, kažem prešutili su da Kojoti sviraju na Martinu, jer su znali da ih volim. I znali su da volim Glomazni otpad. I sjećam se ko jutrošnje zore, sjećam se Bobinih usana što su se nakrivile u triangl, te kroz trokut misli procijedi kroz zube :

Kojoti. MB. Upravo sad.

Kad mi to reče, stisnuo sam pesnicu i zagrizao do kostiju.Pobjegao sam u šumu preko puta parka.Sakrio sam se iza debla oguljenog hrasta pokušavajući sabrati misli , a onda iz šume otišao na partizanovo igralište i na rezervnoj klupici u sjeni najveće tmine isplakao čovjeka od suza. U mraku me prene sve do ključne vene, prene me hihot i jecaj čovjeka do mene.Tu večer, na toj istoj klupi rezervnoj, nalazila se reprezentacija gubitnika dugoselskog kraja.

Bio je tu i prigorski Elvis rugvički Joe Strummer, glava Željka Bebeka, zubi Mick Jaggera, ćelavi Frank Šefrezi, Chrisa Curtis osobno, i uz tu paletu rock and roll gubitnika, mjesta se našlo i za Zibu, mjesnog općinara, zagovornika podjele Dugog Sela na 12 katastarskih zona, koji nije spadao u tu našu „umjetničku“ gardu, ali bio je sam i bez budućnosti, i kao takav, srčano se predao nihilizmu ispijanja iz nikad prazne čaše bola. Ugrijala me činjenica da nisam sam. Ali svejedno, od tjeskobe, naslonjene glave na ramena prigorskog Elvisa, savladan od umora utonuh u dubok, gotovo dječji san….

U cik zore, probudila me gospoja Elvira. Elvira je bila nevjenčana supruga prigorskog Elvisa. Svojih 60-ak godina prsa su joj nosila.Vitka ko breza, duge tanke ispeglane kose što joj je kruto padala preko ramena poput kacige srednjovjekovnog štitonoše. Vonjala je mirodijsko cvjetnim miomirisom osušene pljuvačke. Njene oči su bile plave u mraku i svijetlile su kao dva dragulja kristalizirana od modre galice. Rukom me dozivala da crte „sedmerca“ slavnog rukometnog igrališta.
Ja sam se skvrčenih leđa u majmunskom hodu dovukao do njene haljine od rastaljenog srebra.

Nije trebala ništa govoriti. Bila je stara, suha i jadna.

A ja sam bio mlad, znojan i spreman na zaborav. Odlučio sam pucati „sedmerac“. Prvo sam pucao „žabice“, a onda u rašlje. Pucao sam od stative, pa u prečku, pa lobom. A onda bih u kontru, na drugi gol protrčao u polu luku , te bih iz dubokog skoka puca na drugi gol. Elvira me prekine kod drugog doskoka te drekne poput pomoćnog trenera što time-out traži.

Ne, ne, nemoj na drugi gol pucati …

Kada smo završili sa treningom, Elvira me pošalje na betonske tribine koje su gdje god bile krašene kontiranim štaflama 8×12 cm. Sjeli smo na tribinu „zapad“, zona sjever.

Elvira zapali cigaru, dune mi u lice te reče :

Kad sam bila tvojih godina, upoznala sam svog Elvisa, koji me pravo podsjeća na tebe.

Kad mi to rekla Elvira, okrenuo sam glavu prema rezervnoj klupi na kojoj su spavali moji sudrugovi boli i jecaja. Očima sam tražio Elvisa. A kad sam ga našao, kao da sam sebe u njemu našao.

Isti ste“ – izbaci kroz dim cigarete Elvira.

Svi ste vi isti, vi što glazbom dušu liječite“ – nastavi povišenog tona.

Zar misliš da su Kojoti došli u MB da sviraju onoj šaci jada ?“ – ošamari me korbačem.

Došli su da sebe liječe, dječače. Ali ne znaju da RNR nije lijek već droga jača od rasola najkiselijeg kiselog prigorskog kupusa. Ja sam dječače dragi,
u tvojim godinama snivala snove o rock karijeri. Moj matični bend , kultni Anal Muf
bješe najtvrdokorniji rock bend južno od Prozorja. Svaka svirka bi bila hillybilly fešta.
Ljudi su nas obožavali !!!
“ – drekne Elvira kao skotna mačka što joj mačići utrobu paraju.

Zatetura se stara žena, te se baci meni pod noge, te me povlačeći za ruke i ljubeći mi prste u suzama balava u rastrganim jecajima krene povišenog tona šaputat :

Obećaj mi … da na rock … koncerte … ne idi … obećaj … rock … ne ….

U meni se prvo probudi žalost na tom starom olinjalom babetinom, i gotovo da sam zaplakao sam njom. Ali vjetar što se spusti sa sjevera mi zabrezna ožalošćen duh, te sad gotovo grubom mužjačkom rukom opalim šamarčinu glavnoj vokalistici negdašnjih „smeđih kolačića“ kako su od milja zvali članove Anal Mufa :

Ženo, u bijedi svoje suze prosula, zar misliš da je život bez glazbe moguć ? Zar da snabdijevam svoju dušu ispraznošću tvojom ? Tvoja bol je u tebi rođena i s tobom će umrijeti, ali ja ću svojim rock grupom zasjesti na ispražnjeno prijestolje, što je izliveno u krvi i magnetskim trakam.

Ljutog obraza, okrenem se prema sebi samom, te si kićenim uljenim osvijetlim put
prema vinilskoj cesti što je vodila do razrušenog MB-a, drevnog Martin Brega….

Disclaimer: Autor teksta MKK III.
                                                   


2 misli o “Kiseli Kupus Inc.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s