Sine

Dakle šta je?

Nove generacije zadrtih i zatucanih mulaca niču poput gljiva poslije kiše. Pred našim očima svakodnevno. A nisu halucinogeni, a niti za omlet. Ne zna čovjek šta bi s njima.

Stranačko-partijska pseudoelita ima samo jednu brigu – održati prividan socijalni mir i nastaviti podilaziti krupnom kapitalu u rukama sitnih ali nezajažljivih tajkunsko/menadžerskih duša. Ni vanjski paraziti ne spavaju, grebu, otimaju, sisaju. Vlada zakon jačega. Raja je nijemi promatrač kao na utakmicama Dinama u LP, em ih malo vidi šta se događa, em ne mogu pomoći sebi ni njima.

Ni komadant Šamil ne bi bolje izrecitirao ovu stotinu puta ponovljenu papazjaniju zar ne?

Daklem, ja sam u svojoj ranoj mladosti znao čuti stare “narodne mudrosti” o tome kako ti isto misli Srbin koji jede za stolom pokraj tebe, kao i onaj kojeg si zavezao i šutnuo ispod istog tog stola. Ne mogu reći da nam je to bila obiteljska poštapalica, ali da sam je čuo u obliku mudrog savjeta sa napomenom “zapamti” – jesam. I dobro, rat, nacionalizam, vruće glave, drž, nedaj, prošlo je i to vrijeme jada, bijede, strahota.

S vremenom, nacionalizam mi je postao teret. Bitange i protuhe koje su u njemu našle svoje utočište, samo su ubrzale taj proces dodavši kamen po kamen preveliku količinu opterećenja na leđa.

Iz Mladenovca u Srbiji dolazi jedan jako kvalitetan roots blues bend, Cotton pickers se zove, izdali su nedavno svoj prvi album Slaughterhouse blues. Da ne bi bilo negativnih konotacija vezanih uz naziv albuma, on je čisto posveta prostoru gdje bend ima probe a koji se nalazi u kompleksu napuštene klaonice. Pobijedili su na cijenjenoj gitarijadi u Zaječaru 2011 godine i tako, lijepa rokenrol priča iz tog gradića nedaleko od Beograda.

U isto vrijeme, svoj put prema obnavljanju monarhije sa dinastijom Karađorđevića, iz istog tog gradića najavljuje Pokret Ravna Gora kao jedan od pedesetak sličnih pokreta (kako pišu e-novine) sa ove i one strane Drine. Kako god okreneš, opet je Slaughterhouse blues u igri, samo što je ovi potonji misle “za ozbać“. Nedavno je beogradski bend Repetitor imao problema u Banja Luci sa lokalnim ogrankom čuvara krsta i otadžbine, moj rođeni brat je sa svojim bendom kao gost lokalnog banjalučkog benda, imao sličnih ukazanja u obliku čuvara tradicije i brojača krvnih zrnaca. Sve u svemu Mordor dominira u balkanskom nigdjezemlju.

Iako postoji realna šansa da me lokalni internetski bedemi hrvatstva i katoličanstva, opet prozovu za egoizam, izdaju i nadmenost, ja ja i samo ja, ne mogu osim iz vlastite perspektive zboriti o činjenici da sam u jednu ruku postao anacionalno biće. Ne, čekajte, gore je nego sam mislio – u obje ruke. I to vjerovali ili ne, bez Ferala (kojeg nikada nisam čitao) i slike Viktora Ivančića u novčaniku, bez Stojedinice (radio inače ne slušam), bez Indexa (rijetko ga čitam) i inih omraženih Soroševih plaćenika i “detuđmanizatora“.

To je zato jer si rođen u Novom Sadu, možeš ti iz Srbije, ali ne i ona iz tebe“, ah koliko sam puta u zadnje vrijeme čuo to. I ne brine me ta klica pravoslavlja u meni, koliko me deprimira taj mediokritetski kamen na balkanskoj turšiji, koji drži na dnu kace svaki iole razborit i pozitivan pomak ka nekakvoj normalizaciji koja bi ako već ne nama onda barem djeci trebala skinuti breme krvi, roda, kame, jame i tradicije sa leđa.

Crkva (koju ne mislim posebno napadati, jer njoj ne treba neprijatelj), zdušno se trudi i sudjeluje u prolongiranju te agonije, nudeći slatki nektar zatucanosti svojim sljedbenicima i njihovim potomcima, stvarajući tako zatvoreni krug ili ti “deep shit” koji ponajprije odgovara nezajažljivoj kasti sa početka teksta. Mi ronimo, oni plove sa malo ili puno vitra, nije toliko niti bitno.

Zlonamjernici iz ovih crtica će iščitati izdaju, prevaru, izlazak iz ormara, otkrivanje pravog lica, zavedenost, obmanjenost, magnovenje, a u suštini meni je samo pun qurac balkanske krčme, sirotinje, taštine, jada i bijede. Ni manje ni više, dopizdilo braćo i sestre , kraj agonije se ne nazire čak ni u tragovima a Andrija raste, ima zurku u stilu Joea Strummera i skače na “Kick out the Jams” od MC5-a. Nimalo dobar pedigre za ovaj šupak svijeta moj sine.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s