Baltazar – "Nemirno dijete"


Životopis koji se nalazi na svemrežju govori kako je klica današnjeg benda Baltazar nastala 2005 godine, sudbonosnim susretom dvojice istarskih glazbenika Husa i Lea. Taj susret je obojicu prenuo da krenu razmišljati o suradnji i zajedničkim projektima, kako bi ujedinili svoju neizmjernu ljubav prema glazbi. Nakon godina usviravanja Leo – gitara/vokal i Hus – gitara, dečki su se 2009 godine odlučili poći za veliki grad i tamo okušati sreću na hladnom zagrebačkom asfaltu. U Zagrebu će im se igrom slučaja ili kozmičkim usudom (to nitko nezna) pridružiti Medo – bubnjevi, te Sale – bas, i to je ono što se do dana današnjeg odaziva na ime Baltazar. Ova recenzija stiže sa relativno dugim zakašnjenjem, jer debitantski album „Nemirno dijete (OSA Media) ugledao je svjetlo dana još u kolovozu 2012 godine, tako da je album već neko vrijeme dostupan za besplatno skidanje na njihovim službenim bandcamp stranicama.
Dakle, u nekom općenitom smislu Baltazar je hard/rock škola, što će mnoge nagnati na automatske usporedbe sa Općom opasnosti ili PištinimHard Timeom (nedajboženikome). Međutim, ako kao (na primjer) moja malenkost niste ljubitelj navedenih bendova, nemojte da vas to zavara i odagna od Baltazara, jer ipak ovaj bend priča drugu priču…
Novi dan“ je stvar koja otvara album „Nemirno dijete“, akustični uvod koji je mene automatski asocirao na – ni manje ni više – Monster MagnetSpace lord“, i zapravo ta post/grunge/stoner/rock nota je ono što se provlači velikim dijelom albuma i što čini ovo izdanje toliko različitim od kolega iz načelno istog žanra. Štoviše bend se ne libi kombinirati različite stilove i ne podilazi okvirima i ogradama koje bi ih trebale smjestiti unutar određene stilske odrednice, sviračko umijeće je neupitno, vokal moćan, suveren – naprosto riječ je o izuzetno talentiranim momcima i zapravo je teško povjerovati da je ovo debitantski album jednoga benda.
I naredna pjesma „U mojim očima“ će se nasloniti na sličan post/grunge stil, dok već slijedeća „Jadan“ donosi nešto žešći distorzirani zvuk koji priču odvlači u smjeru Downa i južnjačke škole stoner/metal/dooma te priziva duh Dimebag Darrella i Pantere, žešći metal prizvuk sa odličnom solažom može se čuti i u odličnoj skladbi „Amerika“. Izuzetno su me se dojmile i ugodno iznenadile ove spomenute numere, rijetkost je čuti smisleni, žestoki hard rock/metal na domaćem jeziku.
Nova stranica“ i „Faca nevina“ su klasične hard/rock skladbe, premda se i na njihovom primjeru može čuti i osjetiti razlika kada to netko radi sa stilom, lakoćom i prirodnom žestinom bez nepotrebnih natezanja i prenemaganja kakvih se ne libe žanrovski srodnici. Potonju „Faca nevina“ je Hard Time pokušavao snimiti čitavu karijeru, a nije uspio. Nešto lakši Alice in Chainsbaladni“ pristup dolazi u pjesmama „Sam“, „Nemirno dijete“, „Nije važno“ i „Sat“, u kojima se posebno ističe vokal kojeg se Layne Staley posramio nebi.
Kada sam prvi put primio album u ruke, prvo što mi je upalo u oko je jedina obrada od ukupno 12 numera na albumu i to iz sasvim osobnih razloga. Naime riječ je o pjesmi EKV-a „Ti si sav moj bol“ uz koju sam čitavu mladost liječio svoje ljubavne brige sa glavom u pernatom jastuku. I tako ubacim ja CD u player i skip skip skip x7 te pustim spomenutu pjesmu. Nisam razočaran da se razumijemo, ovo je ipak posveta u hard/rock ruhu i nisu se momci obrukali, ako ništa poslužiti će kao fini dodatak koncertnim nastupima . Dobro je znati da nakon preslušavanja albuma sasvim drugi stihovi i rifovi vam ostaju u uhu, EKV nije tu da ukrade show i zakrpa rupu vlastite indisponiranosti benda, čemu (nažalost) obrade često znaju služiti.
Od svih spomenutih uzora ili sličnosti sa nekim bendovima koje sam spomenuo, najmanje sam očekivao da ću čuti Children of Bodom koji se može naslutiti u pjesmi neobičnog naziva i zajebantske lirike „Mate“, heavy/melodic/death/metalsa growlanjem i svim elementima žanra, solidna zajebancija i još jedan od brojeva koji će zasigurno na nastupima uživo izazvati headbanging i kaos u pozitovnom smislu te riječi.
U svakom slučaju, Baltazar je sasvim ugodno iznenađenje koje na neki način ulijeva vjeru i nadu u domaće rock snage, ovom bendu treba dati priliku, a tu ponajprije mislim na eminentne novinarske mainstream mudrosere i izdavače, podržite ove momke jer imaju sve ono što je potrebno da skinu „facepalm“ gestikulaciju sa repertoara kada krene priča o domaćem hard/rocku. „Nemirno dijete“ je odličan album a činjenica da je debitantsko ostvarenje samo još više podebljava dobar osjećaj koji imam kada je u pitanju budućnost Baltazara.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s