Mangroove – "Put na Mjesec"


Dugo sam slušao novi album zagrebačkih neo/soul/funkuzdanica imena Mangroove i znojio se u strahu – što napisati a ne osramotiti se. Mogao sam doduše vratiti CD i reći „nije to moj đir“, no rekoh sebi „ne budi papak, napiši ono što osjećaš pa kako ispadne“. Daklem ono što osjećam dok preslušavam drugi studijski album zagrebačkog Mangroovea, jest spokoj, mir, neka vrsta bestežinskog stanja uma koja se savršeno uklapa sa naslovom albuma „Put na Mjesec“. Negdje pročitah „inteligentni pop“, i zaista uskliknem „dabome, inteligentni pop, nego šta!“, možda je to najbolja žanrovska odrednica koja ide uz Mangroove.
Album se sastoji od trinaest pjesama, plus bonus numera „T(k)o se smije“ (Producers cut) koja je kako natuknica govori nešto izmjenjena verzija pjesme „To se smije“ koja se također nalazi na albumu. Prije nekog vremena, slušao sam i recenzirao album „Mir“ pulskog The Chwegera, Mangroove u smislu produkcije i inzistiranja na finesama, te prekrasnog vokala Željke Veverec, zaista staje uz bok tog možda i najhvaljenijeg prošlogodišnjeg domaćeg albuma. Čak uvodna instrumentalna numera „Zbogom“ doista zvuči kao da je ispala sa Chwegerovog albuma, možda je to čisto podsvijesna asocijacija zbog  fućkanja i odličnog singla „Whistler“ sa albuma „Mir“, ne znam, u svakom slučaju usporedbe ova dva benda su neizbježne.
Zanimljivo, album je jezično podijeljen na „hrvatski“ i „engleski“ dio u omjeru 8/6 u korist hrvatskog, ako u obzir uzmemo i  bonus pjesmu.
Radio“ je naslov jednog od najavnih singlova albuma, i znakovito  zaista predstavlja jednu od radiofoničnijih pop skladbi, čija chillout atmosfera podsjeća na one ranojutarnje vožnje automobilom, dok kapi kiše umorno klize vjetrobranskim staklom. Već slijedeća „To se smije“ će vas svojim funky /jazz ritmom malo protresti i vratiti iz sna u javu. Meni osobno se sviđa taj dio kada se bend „opusti“ i krene improvizirati (engleski dio albuma je dobrim dijelom na tom tragu), očito je da uživaju u tome što rade i da bi bez komercijalnih kompromisa (koji su zasigurno tu) ovaj album bio daleko više u ruhu Milesa Davisa i sličnih jazz virtuoza kojima je osjećaj jedina kajdanka.
Naslovna „Trip to the Moon“ je krasan primjerak soul/jazzkomada, i ako Mangroove gleda prema van, izvan granica RH, vjerujem (premda nisam nešto posebno upoznat sa europskom/svjetskom scenom) da imaju šta za ponuditi. „Where it gooes“, „Moonlight“, „Next stop Mars“ su instrumentali koji su konceptualno smješteni kao svojevrsni uvod (where it goes), zaplet (moonlight) i izvod (next stop mars) između numera  Trip to the Moon“ i „Very rare condition“ koja simbolično prestavlja (pretpostavljam) spuštanje na Mjesec, logično slijedeći korak je Mars.
Za ljubitelje Mayales/Chweger škole, ovo je svakako još jedan krasan album koji hrvatsku školu „inteligentnog popa“ zaista predstavlja u jako dobrom svijetlu, i iako mi je to teško za priznati (kao zadrtom rokeru), u ovom trenutku ova scena kojoj pripadaju navedeni bendovi je ono najbolje/kvalitetnije što Hrvatska u muzičkom smislu ima za ponuditi svijetu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s