44°49’N 17°58’E/44.82°N 17.97°E


Puno sam toga promašio u životu, statistički – nešto kao slobodna bacanja Shaqa. No jedan od zanimljivijih promašaja je došao tamo gdje sam mu se najmanje nadao. U geografiji. Barem na poslovnom planu geografske koordinate 44°49’N 17°58’E/44.82°N 17.97°E su od presudnog značaja u mom radnom okruženju. (Po)savski galeb (čiji nadimak dolazi od učestalog  ja ja ja ja namjesto da da da da) kojeg su te koordinate poput strelice odapele u bijeli svijet je jedan od oglednih primjeraka vrste koja je zalutala u ono što danas zovemo i smatramo kakvom takvom civilizacijom.
Da nije bilo nesretnog rata, galeb i ja bi se vrlo vjerojatno sreli u nekom dokumentarcu. On nalakćen na tor sa slamnatim šeširom ili šubarom na glavi (ovisno o godišnjem dobu), slamka ili smotuljak cigarete igra mu na usnici dok razgovara sa dokumentaristom o onom starom mlinu nedaleko od svoje sjenice. Ja u dnevnom boravku sa daljinskim u ruci i guzicom u fotelji. Ipak, krvavi rat umiješao je prste i doveo između ostalog do toga da se akteri dokumentaraca i konzumenti istih susreću baš onako – na živo.
Posavski galeb nema kompleksa, on tu kategoriju ne poznaje. Nema ni svijest o vlastitim limitima, taj element ne postoji u njegovom sustavu. Sutra da mu vojno zrakoplovstvo SAD-a ponudi mjesto pilota u eskadrili najmodernijih lovaca/presretača, jedina reakcija bi bila:
Ja
Uz eventualni dodatak: “Unas se to vozilo od vajkada“.
Kad kaže “unas” on ne misli na penetraciju nego na gore spomenute koordinate, koje su neizostavni dio njegovog identiteta. Doduše iako može, on se nikada neće vratiti tamo, ostavljajući tako vječni plam “unas” ognjišta živim i pomalo mističnim. Povratak bi vjerojatno učinio da magija nestane. Uglavnom, bez ograda, skrupula, limita, kompleksa njemu nije problem pregaziti nekog papka poput mene koji sve te navedene osobine u određenoj mjeri baštini.
Većina nazovi stavova ili promišljanja o životu su mu u najmanju ruku kontradiktorna, nekakva nakardna simbioza krvi, vjere, tradicije koju bez ikakvih upitnika iznad kockaste glave uspijeva uskladiti sa pohlepom, zavisti i gramzivosti. Unatoč tome (ili baš zbog toga)  posavski galeb sebe smatra – dobrim čovjekom. Njegovi redovni dobrotvorni prilozi za zidanje debelih crkvenih zidova i tovljenje mantijaških podbradaka su temelj te pretpostavke o dobroti. Ti prilozi operu i onu najmanju trunku sumnje u vlastito poštenje. Trunke koja se poput govanceta od muhe ljepi na njegove dlanove svakom novom laži, prevarom, obmanom.
Parok ga poštuje, jer galeb je obiteljski čovjek, vrijedan, vjeran, ne razmišlja previše, ne pita previše – nema o čemu i nema zašto. Na sva pitanja koja su ga zanimala dobio je odgovore.
Parok voli takve, oni su temelj njegove Crkve.
Njihov temelj, naša propast.


Jedna misao o “44°49’N 17°58’E/44.82°N 17.97°E

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s