Interviju – Hrvoje Karabaić (Hesus Attor)

Iz grada Rijeke, često apostrofiranog kao meke rokenrola u Hrvata, dolazi nam bend Hesus Attor. Svojim nekonvencionalnim pristupom glazbi ovi momci plijene pažnju undeground publike i izdavača, te sam stoga odlučili porazgovarati s pjevačem Hrvojem Karabaićem. Što Hrvoje kaže o bendu, planovima, sceni pročitajte u niže dolje nanizanim pitanjima i odgovorima.

Hesus Attor, što predstavlja ime benda i otkuda zapravo ta veza riječkih momaka sa španolskim koji se provlači kroz vaše pseudonime i naslove pojedinih albuma?

Hesus Attor na vrlo jako nepravilno napisanom Španjolsko-talijanskom znači Isus glumac i namjerno je tako da bi ljudi to izgovarali onako kako mi želimo. Živjela naša pismenost i živjeli ljudi. Tu i tamo se potkrade kakav Španjolski melos i to je to. Sve skupa nam je to bilo smiješno i rekli smo ajmo napravit takva i takva imena. Više je to bila zajebancija na black metal spike. Možda to i promjenimo na novom albumu. Vidjet ćemo.

Službeno pod ovim imenom, bend je sa svirkama počeo prije deset godina, dakle 2003-e kao instrumentalni trio. Kako je došlo do odluke da nakon dva “selfrealised” albuma u bend uđeš kao četvrti član i to – pjevač?

Do toga je došlo spontano. Hesus Attor i One Piece Puzzle su skupa dijelili prostoriju u to vrijeme i pošto sam tada bio pjevač OPP-a bilo mi je teško ne čuti što momci iz Hesusa rade. Ono što su radili sa svojim instrumentalnim stvarima jako me se dojmilo, te sam predložio da napravimo jednu stvar zajedno. Hesusima se ideja svidjela i u par tjedana smo napravili pjesmu Nabroflex koju i dan danas znamo svirati uživo. Ta pjesma je nekako i odredila pravac kojim je onda HA i krenuo. Skužili smo da kemija štima i tu onda više nije bilo kočnica oko stalnog angažmana vokala. Ja sam kasnije te godine izašao iz OPP-a i pridružio se Hesusima za stalno.To je bilo godine gospodnje 2005-e ako se ne varam.

Kao četvorka ste 2006 godine izdali svoj treći album ”Green Feathers and Canaries” (mini LP) za vlastitu etiketu Izdali smo Metal, pokazati će se i poslijednji jer ste uskoro potpisali za Moonlee Records. Je li pridruživanje vokala bilo ključno za taj korak gledajući iz današnje perspektive?

Pa HA je krenuo puno ozbiljnije sa svirkama i sa prezentacijom tj. marketigom kada sam došao u band. Izdali smo metal nam je bilo fora raditi par godina, ali to nikad nije premašilo lokalne okvire i neki ozbiljniji rad. Kako smo mi htjeli puno više svirati a za to ti treba i ozbiljnije izdanje, potražili smo i ozbiljnijeg izdavača. Da li bi se to desilo i sa Hesusima kao instrumentalnom bandu zbilja ne bih znao reći. Pratili smo što Moonlee izdaje i radi i skužili da takva vrsta labela nama jako odgovara. Tu mislim i na poslovni i na muzički dio. Kad se danas pogleda Moonlee je odgovoran za neka ključna underground izdanja unazad desetak godina u regiji. Mislim da smo dobrim putem išli i da sa Geenger Recordsom i nastavljamo.

Za Moonlee Records odnosno sub-label Geenger Records izdali ste jedan album “Sonic Gastronomy Vol. 1″ (2008) i EP “Señorai” (2011). Nedavno ste najavili novi album. Kako stojite na tom planu?
 

Između ta dva izdanja desile su se i neke promjene u postavi. Gorgonzol Matadores je došao na mjesto drugog gitariste, a otišao nam je stari bubnjar i došao novi, a to je Pedro de Carbon. Na radu sa novim albumom smo počeli 2012-e i odlučili da nećemo previše forsirati svirke te godine radi opuštenijeg rada na pjesmama. Imali smo tek nekoliko koncerata tu u regiji. Što se tiče novog materijala, on je skroz gotov i trenutačno smo u studiju. Mi smo planirali bacit par stvari vani u maju, da ljudi malo čuju i novitete, a cijelo izdanje tek na jesen. Tada bi napravili i malo veću turneju, tu doma po balkanu i po Evropi. Album će se zvati Pardon, za sad toliko.

Svoj muzički izričaj znate opisivati parodijom, apsurdnim, šizofreničnim miksom svega i svačega, negdje pročitah kako su vam „svi tekstovi o hrani“. Žanrovski to bi bila neka vrsta “fast food/metal/math/rocka” ili?
 

Recimo to ovako, zabavno je kad za svaki koncert pošalješ organizatoru drukčiji info za muziku koju sviraš (haha). Bio to avantgarde progressive rock, cabaret metal ili štogod, više ni neznamo kako to nazvati.

Evo , kada ti pošaljemo novi album, ti odredi žanr i mi ćemo se toga držati idućih godinu dana… ako nam se svidi naravno. Što se hrane tiče ona nam odavno nije na jelovniku kad su tekstovi u pitanju. U našim novim pjesmama teme su smrt, kraj svijeta, novi demoni koji haraju paklom, narkomanija, miš koji podmeće tripove mački, osječaj sreće kada te proždire vatra i ostale vesele ovozemaljske teme. Naravno u našoj maniri. Ništa na ovom groznom i bizarnom planetu zvanom Zemlja nije toliko ozbiljno da ne bi moglo biti neozbiljno. Barem nama nije.

Osobno, moja malenkost vas je primjetila na kompilaciji “Oči u magli” koja je nedavno izašla kao posveta Satanu Panonskom. Vaša izvedba “Odreži, Nareži, Zareži” je jedna od dojmljivijih na albumu. Kakvi su vaši dojmovi?
 

Mi smo jako zadovoljni cijelom kompilacijom, čak i iznenađeni da tako dobro zvuči. Bandovi su podosta različiti, a to je nekako ispalo presudno da ova kompilacija uspije. Obrade koje su napravili Karmakumulator, Nina Romić, Stonebride, Brain Holidays Sound System, Cojones i Petar Punk dovoljno govore. Za nas mislim da smo dovoljno Hesusovski napravili obradu i dalje je da ljudi sami procjene koliko je to dobro. Recenzije su uglavnom pozitivne i to sam i očekivao nakon preslušavanja kompilacije. Samo se u jednoj recenzentu mozak gadno nasukao u gustoj magli. Tako je sam rekao. Svakako velika hvala Tomislavu Vugeru i No Profit Recordingsu na entuzijazmu, vremenu i ideji da se napravi ovako nešto.

Postoje li neki bliži datumi u ovoj godini da vas se može koncertno popratiti? Kako ste inače zadovoljni ili nezadovoljni koncertnim gažama u Hrvatskoj?

18.05. sviramo u Rijeci, za ljeto za sada ne znamo. Moram priznati da smo prije nekoliko godina puno više svirali u Hrvatskoj nego sada. Sada se odrade Zagreb, Rijeka, a ostalo kako nam se potrefi kada idemo negdje dalje. Nigdje posebno nismo imali negativna iskustva. Svugdje ima dovoljno pozitivno opaljenih ljudi kojima se ovo što radimo sviđa.

Pretpostavljam apsurdnost ovog pitanja, ali u financijskom smislu uspijevate li svirkama i prodajom albuma pa makar i kroz “name your price” opciju servisirati barem osnovne potrebe benda, poput putovanja, klope, cuge?
 

Pa nešto se da, ovisi kako gdje. Danas nažalost većina klubova ne može obećati taj minimum zvani putni trošak, nego se ide na upad pa kako stvar prođe. Naravno nije do klubova, nego do nedolaska ljudi općenito na koncerte. Valjda je veća fora ostat doma tipkat facebook, nego sa ekipom popit pivu i otić na koncert. Nadam se da će se to promjeniti i mislim da to više nije stvar ekonomske krize nego čiste ljudske inertnosti.

Poruka za kraj?
 

Dragi ljudi željni dobre muzike odlazite na koncerte, podržavajte scenu, podržavajte dobre ideje, sudjelujte u istima jer jedino tako možete nešto napraviti za sebe i okolinu u kojoj obitavate. Živi bili pa vam Hesusi svirali. Puse u mozak svima! 

Napomena: SoundGuardian


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s