Blood & Honour

Fašizam ulazi na mala vrata i dok se bezlična masa otrijezni jame su pune, a kame skorenom krvlju obojene. I ono što se činilo marginalnim nebitnim problemom, prištem na koži društva začas se pretvorilo u kugu, u smrt. Bezličnih masa i ideja totalitarizama uvijek će biti, odgovornost stoga leži na protuteži osviještenih, spremnih na reakciju protiv bilo kakvih oblika i naznaka – izljeva mržnje, netrpeljivosti, jednoumlja.

Ruža Tomašić kaskaderka iz okolice Maglaja, vrlo nevješto pokušava svoju fašističku retoriku upakirati u patriotizam i domoljublje. Silno joj je stalo obračunati se sa „pljuvačima“ po njenoj miloj Hrvatskoj, a pljuvači su, pogađate – svi oni koji se ne slažu sa njenom politikom i politikom srodnih stranaka od kojih je jedna HČSP. Stranka koja nedvosmisleno koketira sa ustaškom ideologijom, i to nije moja proizvoljna interpretacija ma šta onaj buzdovan Miljak o tome mislio, na vlastite oči sam se uvjerio ćelavim glavama, pozdravima „Za dom spremni“ i „outfitu“ koji neodoljivo podsjeća na „Blood and Honor“ frakciju.

Da sam pripadnik bilo koje nacionalne manjine, zasigurno ne bi sa ushićenjem i divljenjem gledao kako takva nacionalistička retorika u 2013. godini doživljava svoje buđenje iz mrtvih kroz apatiju i rezigniranost bezlične mase. Zasigurno ne bi sa odobravanjem kao što su mnogi „iz običnog naroda“ činili pozdravljao ispade antidomoljuba i štetočine Zdravka Mamića koji je „znanstvenim radom“ utvrdio kako su Srbi genetski predodređeni da mrze sve što je Hrvatsko. A eto on kao veliki „bogtejebohrvat“ gori od ljubavi prema našoj Domovini a pogotovo prema hrvatskoj kuni. Ona mu je nekako ipak najmilija.

Odgovornost je na nama, na većini da se usprotivimo toj i takvoj retorici. Na vlastitoj koži u Vojvodini sam iskusio da bilo kakvo aktivno protivljenje iz manjinskih redova bez podrške osviještene većine, samo napaljuje nacionalistički ološ koji okuražen izostankom masovne protureakcije postaje izravniji i radikalniji u svom nastupanju. Ovo više nije borba Hrvata/Srba/Bošnjaka, nego sukob dva različita svijeta. Sudar zatupljenog i indoktriniranog ološa sa svima onima koji ne misle isto kao oni.

Totalno iskrivljena percepcija termina „domoljublje“ vidljiva je na svakom koraku Lijepe Naše, moje neslaganje sa nacionalističkom retorikom Ruže Tomašić i nezadovoljstvo stanjem u državi učiniti će od mene gosta, dok u istom trenutku Ivica Mudrinić, Ivica Todorić, Zdravko Mamić, Nikica Valentić, Željko Kerum, Marko Perković – Thompson, Stipe Gabrić – Jambo i sličan ratnoprofiterski ološ čini dičnu domaćinsku elitu protiv koje se gotovo nitko iz redova „domoljuba“ ne usudi dignuti glasa. Raja se zabavlja sa šest četnika iz manastira Krka i ćirilicom u Vukovaru a jedan cijeli Split nezaposlenih baulja Hrvatskom.

S ničim se nisam ogriješio o ovu državu, niti imam dosje, niti sam kao osoba sklon lopovluku i suradnji ispod žita u svrhu osobnog profita. Ipak, kao takav nisam dovoljno dobar da budem domaćin u vlastitoj državi, i kada malo bolje razmislim tome uistinu i jest tako. Ja jesam gost i takav ću biti sve dok Hrvatska ne postane država u kojoj će se cijeniti poštenje, pravo na izbor, pravo na različitost, sve dok Hrvatska ne postane zemlja u kojoj je poštivanje zakona izraz domoljublja a ne puhanje u kockaste trublje i okretanje vola jednom godišnje u okolici Čavoglava.

Stoga, dični moji domaćini Hrvati, valjalo bi se zapitati što će te svojoj djeci u amanet ostaviti, nezavisnu državu koja to nije, Todorićevu prćiju i mahanje barjakom jednom godišnje pokraj ražnja i gusli ili zemlju u kojoj je poštivanje zakona prvi, osnovni i jedini uvjet koji svi moramo zadovoljiti kako bi uistinu živjeli u miru i skladu kojem težimo i u koji se kunemo?


18 misli o “Blood & Honour

  1. Eto, u cca kartici i pol teksta (ovako odokativno) je sažeto sve što o ovoj temi mislim proteklih dana. Slučajno sam došla na blog pročitati recenziju Hesperiana, ali vidim da ovdje ima još zanimljivog štiva za dodati u popis za čitanje. Sve pohvale za blog!

    Sviđa mi se

  2. mah, papazjanija je to prepuna demagogije i zapravo nisam zadovoljan tekstom jer je on samo dio konteksta nastao u raspravama sa notornim desničarima proteklih dana na pollitika.com stranicama

    ne volim sam sebe kada se upustim vruće glave u pisanje, ali eto…ako se nekome svidi – super

    Sviđa mi se

  3. Što se tiče Avdića, citirat ću jedan komentar o njemu sa kojim se slažem:

    “Pogresno je iz Avdicevih stihova iscitavati njegovu ideologiju. Njegovo svrstavanje ideologija jednu uz drugu govori da je Avdic bez ideologije, on je anarhist iz vremena kada je anarhizam odavno umoran. Seciranje u stilu tko bi trebao biti simpaticniji: Marks ili Bakunjin, u ovom je slucaju promaseno.
    Avdic dolazi iz zemlje u kojoj je malo toga ostalo, pa tako nije ostalo ni ideologije u koju bi se vjerovalo, pa zato i ima puno “jebo mater”, a nijedno “zivio”.
    Tamo gdje se iscitava gorcina, ne treba traziti gdje su simpatije.”

    A moj prvi komentar je bio čisti sarkazam.
    Prezirem komunizam i sve što ide uz njega, pa tako i Jugoslaviju, a prva asocijacija na tvoja razmišljanja su mi upravo to.
    Mislim da 'cijediš komarca a gutaš devu' kao i velika većina lijevičara u Hrvatskoj.
    Slažem se s tobom da treba i na ovakve pojave upozoriti, ali sa druge strane je puno više licemjerstva i neokajanih grijeha. I dokle god se to pošteno ne riješi za sva vremena, uvijek će iskakati netko kao Ruža.
    Svako dobro.

    Sviđa mi se

  4. kao prvo, moj ciničan odgovor na vaš komentarje proizašao iz činjenice da sam mislio kako se iza Anonimnog komentatora krije jedan moj prijatelj

    Kao drugo – nisam ljevičar niti sam ikada bio, ponavljam ovaj tekst je nastao kao reakcija na jednu raspravu na stranicama pollitike.com, van tog konteksta ga je teško razumjeti i tu sam možda pogriješio objavljujući ga ovdje

    Kao treće, fašizam/boljševizam/nacizam, sasvim nebitno, ološ je ološ i stvar je mentalne higijene a ne ideologije ograditi se od propagatora tih retrogeadnih ideja i retorike

    Sviđa mi se

  5. i da ne zaboravim, rekoh upoznat sam sa zlom proizašlim iz komunizma, ali pogrešno je stavljati ekvidistancu između njega i fašizma, jer to naprosto nije točno – fašizam je suštinsko zlo u svom korijenu, tako da po svojim osjećajima sam svakako bliže ideji komunizma premda me to ne čini komunistom jer kako svi znamo on je utopija ne zbog sebe nego nas ovakvih kakvi smo

    Sviđa mi se

  6. Znači ipak ti ideje komunizma baš i nisu toliko mrske.
    Što se tiče razlike između ovih izama, ja mislim da ih nema.
    Kako se ono kaže: “po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.. Ne može dobro stablo rađati lošim plodom, niti zlo stablo dobrim plodom”.
    Nema tu distinkcije što se tiče korijenja između fašizma i komunizma. Oboje su ideologije zla po svojim učincima.
    Pošto je osuda fašizma (ustaštva) stara priča i cijeđenje komarca u našem slučaju, ostaje osuda drugog zla koje je još uvijek nije obavljeno kod nas.

    Sviđa mi se

  7. apsolutno se ne slažem sa ovom analogijom u vezi plodova i stabla, nadalje nemojte pokušavati zamijeniti teze ovakvim zaključcima: “ipak ti ideje komunizma nisu mrske”

    Ako ćemo sitničarit anarhizam mi je najprihvatljivija utopija, a komunizam u svojoj suštine ne sadrži zlo i to je bitna razlika u odnosu na fašizam koji je sam po sebi nastao kao ideologija bazirana na dominaciji jedne grupe ljudi nad drugom

    Mislim, nismo djeca sve to lijepo piše, pa i u recimo “Crnoj knjizi komunizma” koju trenutno dovršavam. Ja se ne bavim lovom na duhove, samo reagiram ljudski na činjenicu da me pojedinci prozivaju kako sam genetski (!?) predodređen da mrzim hrvatsku jer sam rođen u Novom Sadu, te me šalju tamo odakle sam došao samo iz razloga jer se ne slažemo u nekim razmišljanjima !?!

    E pa znate šta. Imam 32 godine i već mi je pun kurac da me pola života ološ svako malo negdje šalje. Ne trpim ološ bio on srpski, bošnjački ili hrvatski.

    Sviđa mi se

  8. Apsolutno se slažem za zadnjom rečenicom. Čovjek je dobar ili loš po svojim djelima i riječima, a ne svom porijeklu, koje na kraju krajeva nije ni birao, pa ne može ni biti za to zaslužan ili kriv.
    Da bude jasno, što se tiče nacionalnosti nemam nikakvih predrasuda prema nikome. Imam prijatelja i srba i bosanaca. Ne znam zašto bi netko morao mrziti hrvate ako je rođen u Novom Sadu i to prije 32 godine.
    Pa bar je Novi Sad nekad bio hrvatski 🙂
    I koje vidio da lala nekog mrzi i bude nasilan, pa taj bi se odma sa svima pomirio 🙂 Barem ih takvima doživljavam iz Balaševićevih pjesama.
    Ipak ostajem pri stavu da je komunizam po hrvate imao daleko pogubniji učinak, a još uvijek ga se nismo otarasili do kraja. Kažeš komunizam je čist u ideji, a što je sa onim dijelom da je religija opijum za narod i općenito o slobodi vjeroispovijesti. Pošto si anarhista pretpostavljam da nisi vjernik. Probaj zamisliti da kojim slučajem vjeruješ u Boga onako istinski i da ti je to na prvom mjestu a neko ti diktaturom priječi da to stvarno i živiš, kako bi se osjećao i što bi mislio o takvom sustavu vrijednosti?

    Sviđa mi se

  9. vjerovali vi meni ili ne, od kada sam došao iz Vojvodine uvijek sam se morao dokazivati kao veći Hrvat od ovih domaćih, jer svaki uzmak bi bivao popraćen najblaže rečeno sumnjičavošću, nije to problem samo Hrvata tako je manje više kod svih dođoša/starosjedioca

    Ali šta je, nacionalistički raspoloženim pojedincima nikada nisi dovoljno “jak na lopti”, pogotovo ako kreneš kritizirati očite apsurde koji se kriju iza krinke o Domoljublju. Tada kreće histerija do prijetnji i mahanja prstom prema granici.

    E na to sam ponavljam alergičan. Uostalom šta je država, nacija? Nisu li to utopije, što je temelj nacije? Solidarnost? Gdje je ta solidarnost kod Hrvata? Koja je poanta države i državnosti?

    Nisam vjernik, ne zbog anarhizma nego jer jednostavno ne vjerujem. Stava sam da je apsurdno tvrditi kako Bog ne postoji isto kao i obrnuto. Rekao bi da sam agnostik. Religiju smatram kugom i razlučujem je od vjere, to su za mene različiti pojmovi.

    Ne slažem se sa zabranama izražavanja vjerskih osjećaja, ali ne podržavam instituciju crkve (govorim o Katoličkoj kojoj pripadam ne svojom voljom).

    Sviđa mi se

  10. Buntovniče, potpuno se slažem s tobom, osim u delu u kome favorizuješ komunizam u odnosu na fašizam. Meni je to isto, kao što je isto i žrtvama Hitlera, Staljina i Pol Pota na primer. Ne sporim da ima blažih oblika i jedne i druge ideologije, no kod obe postoji dominacija jedne grupe ljudi nad drugom (u prvom slučaju rase u drugom klase). Kao deklarisanom “mekom” agnostiku, bliska su mi i tvoja promišljanja o religiji.

    Sviđa mi se

  11. Serge@ ništa je ne favoriziram, jednostavno to je tako. Fašizam u svojoj suštini podrazumijeva dominaciju određene rase, komunizam NE samo porijeklo riječi KOMUNIZAM to govori o čemu je riječ, jednakosti i zajedničkom dobru – utopija, znam ali ne može se izjedbačavati sa FAŠIZMOM. Boljševici su u osvit oktobarske revolicije imali podršku 3% naroda, odnosno dijela radničke klase u većim gradovima. Lenjin i Dzeržinski kao tvorac VRKP-a kasnije ČEKE pa NKVD-a su bili dio odlučne manjine koja je u teroru i kaosu vidjela jedinu šansu doći na vlast pokraj umjerenih socijalista, menjševika i anarhista. Crveni teror i Staljin nisu produkt komunizma nego sasvim izobličene verzije te ideologije koju možemo zvati Lenjinizam. Mislim, iskreno meni je smiješno sada tu mlatarati o stvarima koje svatko od nas može pročitati na internetu ili u knjigama koje se bave tim fenomenom, ja ne otkrivam toplu vodu i svoj otpor izjednjačavanju komunizma i fašizma ne temeljim na ideološkom zaleđu jer nitko nikada u obitelji mi nije propadao komunističkoj garnituri. Klasna borba je Lenjinova interpretacija komunizma, on sam po sebi u suštini ne zagovara teror, to je čonjenica. Serge@ mogu ja tebi dati tavu, ako ti zagori nisam ja kriv.

    Sviđa mi se

  12. Komunizam kao filozofski koncept je nešto najlepše što je ljudski um smislio, realizacija tog koncepta je sporna. A i bazira se na pogrešnoj premisi da su svi ljudi jednaki. Raspon pameti i sposobnosti je vrlo širok a količina zla u njima je u najboljem slučaju jednaka količini dobra. Tako da od proklamovane podele materijalnih dobara prema potrebama ni u socijalizmu koji je kako su nas učili bio prva faza komunizma nije bilo ništa. Uvek se tu nađu ti “pametni i sposobni” sa povećanom dozom zla, da prigrabe veći deo kolača sebi.

    Sviđa mi se

  13. Serge@ apsolutno se slažem sa tvojim komentarom, i sam naglasih kako je komunizam – utopija, ali to ga ne izjednačava sa FAŠIZMOM, njegova realizacija odnosno pokušaj realizacije komunizma je donio ogromno zlo i tu nema spora

    ali suštinski među ta dva IZMA ne može biti ekvidistanca

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s