Slavuj s Čikole

Marko Perković Thompson je jedna od onih javnih osoba, za koje sam se zakleo kako im nikada neću posvetiti toliko pažnje da bi o njima napisao tekst i tako (eventualno) na nekom forumu započeo još jednu vječnu bitku koja traje otkada je interneta u Hrvata. Ipak, sve ove protekle godine sa naglaskom na rane dvijetisućite pa do danas jedna stvar u vezi slavuja s Čikole je uvijek nekako ostajala po strani.

Apsurdno, ali riječ je o glazbi.

Dakle, situacija je sljedeća. Oko MPT-a se uglavnom lome koplja odapeta iz dva suprostavljena tabora. Oni koji se obrušavaju na njega i njegovu glazbu, mahom to čine iz razloga koji nisu isključivo vezani za njegov glazbeni izričaj. Moj dojam je taj da se radi o spletu ideoloških i trendovskih stremljenja po kojima je slavuj s Čikole nakaradni produkt zatucane desničarsko/ognjištarske retrogradne klime koja vlada u dijelu populusa. Shodno tome famozni “urbanluk” se po “defoultu” distancira i ograđuje od njegovog lika i djela, što omogućava stvaranje pozitivnije slike o njima samima bez pretjeranog truda. Dovoljno je biti protiv Thompsona, a to što misliš da je zagrebačka Azra dobila ime po pjesmi od Plavog Orkestra dok vrhunac angažirane lirike nalaziš u Dubiozinom stihu “zbog svjetske krize nemam za rizle..“, to je manje bitno. U tom pogledu Thompson dođe kao gromobran i dar s neba.

Sa druge strane štovatelji lika i djela MPT-a, kojih ima u poprilično velikom broju ako je suditi po broju prodanih albuma (na stranu ona šala o tome kako nisu spoznali CD pržilicu) i po posjećenosti koncerata, u njemu prije svega vide simbol domoljublja, vjere, obitelji i svaki napad na njega tumače kao napad na te njihove vrijednosti. Jopet, i kod njih, glazba i glazbeni izričaj dotičnog je samo jedan segment u slagalici njihovog idola i to nikako onaj najbitniji. Tako, nedavno za Večernji list izjavljuje Thompson kako mu je drago što je publika oduševljeno prihvatila njegov novi album ( u benediktinskom duhu nazvan “Ora et labora” ili ti “Moli i radi”) unatoč “nešto žešćem zvuku“. Na nekoliko mjesta sam naišao kako se album svrstava u “heavy metal/hard rock” žanrovske odrednice.

Već vidim, kafić “Kod Sičaje” u okolici Drniša, nešto prije fajrunta dok konobarica glanca caffe aparat kako tri ratna veterana za šankom uz pivu žustro raspravljaju u kojoj mjeri je “Ora et labora” zaokrenut prema heavy metalu, s obzirom da je kompilacija iz 2008 godine “Druga strana” više naginjala symphonic metalu. Premda ono što mi nikako nije jasno je činjenica da bi puno jednostavnije, da ne kažem solomunsko riješenje bilo nazvati to “kršćanskim rock/metalom” a ne inzistirati na odrednicama koje ionako ne zanimaju ciljanu publiku a kod štovatelja metala izazivaju podsmjeh i nevjericu.

Inače “Ora et labora” je sedmi studijskih album ovog izvođača, počevši od 1992 godine i albuma “Moli mala“. Indikativno je ovo “Moli” koje se nalazi u imenu prvog i recentnog albuma. Dok je 1992 godine naziv albuma predstavljao kafansko/zabavljački smjer u kojem se dominantni mužjak iz Zagore nameće kao predmet neobuzdane strasti, čežnje i želje od strane ženske jedinke koja moli kako bi našla utjehu u maljavim prsima našeg junaka, nakon dvadeset jedne godine isti taj glagol predstavlja sasvim suštu suprotnost namećući molitvu (ora) i rad (labora) kao životni moto i put spasenja duše u okrilju Boga – jer Bog je tu (deus adest sine mora).

Taj zaokret od kafanskog prema duhovnom nastupio je 2002 godine albumom “E moj narode“, iako je i na prijašnja četiri izdanja bilo ponešto koketiranja sa vjerskim temama ipak je tek dolaskom novog milenija Thompson prestao igrati na kartu bezazlenog lutalice/bekrije koji u surovom stvarnom životu pije, razbija birtije, jebe konobarice i maltretira ženu. Prava lola, nešto slično je i Željko Bebek pokušao devedesetih izgurati ali sa slabim uspjehom a i nedostajao mu je as iz Thompsonovog rukava – domoljublje. Počevši od budnice “Bojna Čavoglave” ostrašćena nacionalna nota je konstanta u MPT-ovom radu, aureola branitelja, vojnika (uostalom i nadimak je dobio po pušci Thompson) osigurala je temeljni kapital u njegovim rukama koji nije narušen sasvim prosječnim, da ne kažem redikuloznim pjesmuljcima ala “Zmija me za srce ugrizla“, “Grkinja“, “Bludnica“, “Lažljivica“, “Pijem dušo“, “Zašto si se okomila na me” i tako dalje i tako bliže.

Ponukan uspjehom albuma “Vjetar s Dinare” iz 1998 godine, odnosno pjesmama “Lijepa li si“, “Prijatelji” i “Zaustavi se vjetre“, Thompson i njegov tim te politički moment (čitaj HDZ) kojem ja osobno pripisujem bitnu ako ne i odlučujuću ulogu u čitavoj preobrazbi i fenomenu MPT-a, ostavljaju se kafanske tematike i sve karte bacaju na vjeru, domovinu i obitelj. Pobjeda “crvenih” na izborima 2000 godine uvelike će odrediti tematiku već spomenutog albuma “E moj narode” koji izlazi 10. travnja (!?) 2002 godine i otvoriti sasvim novo poglavlje sa sasvim novim imidžem slavuja s Čikole. Dugokosi “Zagora lone rider no teeths” Marko je nestao a rodio se novi, kratke kose Kristov vojnik u crnom sa amajlijom sv. Benedikta na prsima i mačem u ruci.

Kontroverze o plagijatima, poreznim dugovima i ustaškoj ideologiji prate slavuja sukladno sve većem uspjehu i utjecaju među rajom. Niti jedna od tih kontroverzi nije bez temelja. Uostalom poprilično je prozirna provokacija sa datumom izlaska albuma “E moj narode” 10. travnja na dan proglašenja NDH, dok je posljednji album izašao ove godine 11. travnja i jasno je da se ovim obljetanjem oko vruće kaše šalje poruka koja će ohrabriti štovatelje a rasrditi oponente. To je i budali jasno, ma koliko se nevješto Thompson ograđivao od ustaštva, pravo, rezolutno distanciranje uvelike bi utjecalo na njegov kućni budžet koji je na koncu ipak ono najbitnije u čitavoj priči o ovom ratniku, vjerniku i domoljubu. Podgrijavanje tog plamićka ustaštva i propagiranje “bijelog goluba u rukama” je samo jedan u nizu apsurda koji ga prate ali niti najmanje ne smetaju njegovim štovateljima, od kojih se mnogi i sami nalaze u tom raskoraku između Rajskih vrata i Sodome, tako da me izostanak reakcije ne iznenađuje previše.

Nego, da se vratimo na muziku. Dakle 2006 godine Thompson izdaje album “Bilo jednom u Hrvatskoj” koji za razliku od prethodnika nije samo tematski odmaknut od kafane, i muzički on uvodi novu nazovi žestoku notu sa kompleksnijim aranžmanima i sasvim izlizanim “hard rock” klišejima koji opet ponavljam ne predstavljaju ništa presudno u uhu ciljane publike kojoj je namjenjeno. Osim toga tematika, iako i dalje domoljubna, sada je prožeta arhaičnošću i izlazi iz okvira ratnih devedesetih čija ostavština je dominirala na “E moj narode“. Publika koja ga prati, inače navikla na “trotaktnu” Severinu i slične opanke, u simplificiranim melodičnim gitarskim solažama otkriva svijet sasvim novih tonova, koji doduše više nisu aktualni još od kraja osamdesetih u civiliziranom svijetu, no rekoh, to je manje bitno. Većina tih ljudi ne ide na njegove koncerte zbog glazbe, bitna je poruka i izvor da ne kažem “golden shower” domoljublja prožetog hipokrizijom i šundom.

Kako sada stvari stoje, s novim albumom Thompson je uspješno nastavio jahati hard/rock/christian/history val, čija glavna pokretačka snaga su ljudi koji o hard/rocku malo znaju, o povijesti još manje, a vjera im je paravan iza kojeg svakodnevne male gadosti nestaju u vidu oprosta i tako otvaraju prostor za još sitnih malih gadosti od kojih se život sastoji. Licemjerno?

Neeeee.

Citirati ću našeg slavuja s Čikole:

Lijepo li je Hrvat biti, majko hvala ti..


4 misli o “Slavuj s Čikole

  1. Kada sam se nakon dugogodišnjeg izbivanja vratio u “regiju” , Zapadni Balkan iliti bivšu Jugoslaviju odnosno njen ostatak- Hrvatsku i čuo dotičnog kako pjeva…odnosno usput čuo, rekoh jel to Islamović ili nešto slično, Bijelo Dugme s novim pjevačem…Onda reko da čujem bolje i oslušam tekst, pa velim “Majko Božja što je ovo”. pop-folk-heavy-soft-hard-kako nekom milo i drago metal ili rock ustašija. I na kraju moram priznat svaka čast. popunio je vakum na glazbenoj sceni i pokupio pare. (Iako on i misli to što pjeva), berema što se “desetotravanjskog” dijela tiče, ovaj religiozni samo pjeva, ne živi. Zato nije problem u Tupsonu, već u društvu u kojem takvo što ima tako veliku prođu. Svugdje ih u svijetu ima , ali su marginalci, a ne No1 na top listama.

    Sviđa mi se

  2. slažem se, doduše malo je poznato kako je puno njih imalo namjeru popuniti tu rupu, recimo izvjesni Ptica iz druge gardijske brigade…no Thompson je jedini imao dovoljni sreće ali i nesumnjivo nešto talenta koji ga je u ovom društvu kakvo već je lansirao u orbitu..

    Sviđa mi se

  3. Dođi na Milanovićev govor ili koncert npr. TBF i jebi im svima majku uzduž i popreko, u najgorem slučaju će te izbacit i eventualno će te još policija privest. Dođi na koncert MPT i tamo jebi majku njemu, Tuđmanu, Paveliću ili kome god i vidjet ćeš kako ćeš proći. Raskomadat će te. Nećeš izaći živ. E to je jedini razlog zašto ne podržavam njega, njegove koncerte….ili bolje reći skupove.
    Ako ga netko stvarno voli slušat i sluša ga kod kuće, i ako nekom njegove riječi daju nadu za bolje sutra kao meni npr. tekstovi BRMCa, nikakav problem nemam s tim. Neću smatrat da je ta osoba nešto posebno inteligentna, ali možemo biti prijatelji.

    btw slušao sam i vidio (ima se što za vidjet, hehe) Saru uživo. Dvije akustare, ona i istina. Haha, šalim se, al drži to vodu čak i u takvoj formi. U svoje ime, ali i u ime ekipe s kojom sam bio na koncertu, mogu reći da je to bilo stvarno ugodnih sat vremena. Al u startu je jasno da ona od tog svog talenta i uloženog rada ne može platit dvije rate B-neta. Ne samo da je sistem vrijednosti potpuno sjeban nego smo i jednostavno premalo tržište. Predviđam da do drugog albuma neće doći. Osim ako ne snimi pornić ili se ne slika za playboy. Jebiga.

    Sviđa mi se

  4. ha…ima i u tome nešto, premda meni je hipokrizija kod publike a i samog MPT-a ono što najviše bode oči, znaš onako da su neki radikalno zatucani klerici i da se drže toga još bi to pripisao džamahirijskom poimanju svijeta oko sebe…ali ovako…

    a Sara? pa ja mislim da će snimiti još albuma sigurno, slikanjem za playboy bi zakoračila na estradu, ovako je još uvijek kako rekoh “alternativni mainstream” 😀

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s