Kukavičje jaje

Moj recentni status “prilivode” (kako mi tepa prijatelj M.K alias Trnovčice sam sin), kada je u pitanju osjećaj pripadnosti naciji, u ovom slučaju Hrvatima, je izraz jednog dubokog dubokog i teškog razočaranja. Ta prokleta naivnost u meni, ta prokleta žudnja za idealom me progutala, prožvakala i ne pljunula, nego onako “bauštelski” otresla u prolazu sa dva prsta iz nosa na asfalt.

Jebemti, kada se sjetim pokojnog dide, njegove strasti, žara, hercegovačkog ponosa i silne radosti zbog oslobođenja Hrvata iz “tamnice naroda” ili ti Jugoslavije, kada se sjetim sve te euforije, zajedništva, prkosa, žrtve, i kada to suprostavim ovome što se događa danas i što se događalo od završetka rata na ovamo, što mi osim teškog i dubokog razočaranja preostaje? Što mi osim himalajskih magarećih ušiju iznad glave ostaje? Dođe mi da zaplačem, ali onako dječje, iskreno ridanje.

Kada se sjetim svojih silnih upiranja koja su sezala do te mjere da sam roditeljima radio prilične probleme naivno prevrćući svaki jebeni proizvod u dućanu i inzistirao da kupujemo samo hrvatske proizvode, ej, pazi ti patriote, a za koji da oprostite kurac sve to? Nije tu bilo neke iracionalne “mržnje” prema uvoznim proizvodima, nego čista računica kako nam nitko neće pomoći osim mi sami sebi, znate one naivne konstrukcije o bogatoj i plodnoj Slavoniji i bogatom modrom moru i Dalmaciji, dobitna kombinacija, zelena i plava Hrvatska jednako raj na Zemlji. Majkutijebem, sada mi Tri praseta zvuče kao reality show spram toga.

Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, ima narod teška govna, moooooja zemlja Hrvatskaaaa..“..negdje mi je sve te godine ovaj srednji stih promaknuo i bio na neki način naivno ignoriran u nadanju da nismo svi baš pokvareni, truli, odvratni, i nismo da se razumijemo, ali nažalost baš ti truli i pokvareni dominiraju. Dominira sebičnost, egoizam, sebeljublje, nakaradnost, što je frapantna spoznaja kada uzmemo u obzir onaj famozni podatak o “više od 90% posto Katolika bogoljubnih pravednika” u narodu našem. E sada, ili je ta naša vjera golo govno, ili smo mi golo govno od vjernika, nema sredine.

No da krenemo nekim redom. Daklem prvi korak koji napravi domoljub prema potpunom zaokretu svoje domoljubne retorike je onaj kada iz prevladavajuće srednje strujaške linije patriotizma, skreneš u onu radikalniju koja zaziva domaće izdajnike i strane plaćenike, UDBU, jugonostalgičare, MI5, masone, komuniste i sav taj protuhrvatski ološ koji nas je zajahao na ime naše naivnosti i nevine, nepatvorene ljubavi prema Domovini. Mislim, majku mu staru, ta netko drugi mora biti kriv! Pa nismo mi govna da sami sebi srušimo snove i sve ono u što smo se nadali!? Matoševa “1909” ti zvuči tako proročanski, Matoš je melem:

Na vješalima suha kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud, jer Hrvatsku mi moju objesiše, ko’ lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, žbir u uzama!

I taj “zasoljeni” smotuljak radikalnijeg patriotizma ublaži bol na neko vrijeme, dok ga pušiš, ali kada se ubrzo ugasi, mamurluk donosi još veće očajanje i jade. Ostane samo pepeo i dim. I to je ta točka loma, tu kreće poniranje. Imaš osjećaj da si se probudio, ali da gomila oko tebe još spava, i trčiš, juriš, treseš ih, aloooo ljudi, budite se…ali ništa, gomila i dalje nijemo drijema. Disident si u vlastitom snu.

Postao si izdajnik.Nevjernik. Fukara. Hrvatomrzac i božemioprosti Srboljubac, i najbolje bi bilo da se vratiš u Srbiju iz koje si se u prvom redu i dojebao ovamo. Da budem iskren, ne bi ja imao ništa protiv takvog raspleta, samo tamo je da oprostite isti kurac ako ne i gore biti budan. Dok ove moje papazjanije čitaju, pravovjerni Rvati i domoljubi osim hladnih obloga na čelo stavljaju i kažiprst u zrak sa “pizdatimaterina” na usnama, jer eto “vakiko ti su rak rana našeg prosperiteta i divot države“, i u pravu su da se razumijemo. Vaki’ ko’ ja sjebaše gospodarstvo, stvoriše Todorića, Gucića, Jamba, Keruma. Vaki’ ko ja uđoše u rat kao gologuzi vozači kamiona a izađoše kao tajkuni i multimilioneri. Stvarno, pizdanammaterina i ovakvima ko’ ja, sam sebi se gadim koliko sam odvratan. Da mogu, šutnuo bi se u guzicu, al ne mogu, probao više puta i ne ide.

Zadojen srbofilijom koju sam upio prvim majčinim mlijekom u novosadskoj Betaniji, sada sam u raskoraku između nacionalista koji me drže za izdajnika i one druge strane koja je od samog početka bila negativno nastrojena prema Hrvatskoj kao samostalnoj državi. Postoje i takvi, da, iz ideoloških i razno raznih drugih razloga ideja hrvatskog nacionalnog jedinstva im je bila neprihvatljiva. Ne pripadam ni jednima ni drugima. Prvima ne iz razloga što sam dovoljno gadljiv da ne dopuštam analnu penetraciju pod krinkom domoljublja, u prevedenom značenju, ne dopuštam da me se pri zdravoj pameti jebe u dupe zarad tuđe koristi u ime lažnih ideala. Drugima ne pripadam, jer nisam odrastao na antagonizmu spram prava Hrvata na samoopredeljenje, do ovog stanja razočaranja u kojem se sada nalazim, došao sam sasvim na drugi način i drugim putem.

Putem dubokog dubokog razočaranja.

Ne likujem, nego žalim, iskreno. Ko’ shvaća, shvatiti će, ko’ ne, neće. Jebiga.

Napomena: Video dodatak u tekstu je trebao biti Olovni Ples “1909” ali iz nekog pizdagamaterinaznala razloga blogger odbija to naći, te vam pjesmu donosim OVDJE!


Jedna misao o “Kukavičje jaje

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s