Radost! – "Radost! jede svoju djecu"


Kaže internet da je ovo treći album zagrebačkog benda Radost! Nakon “Radost! Oslobađa” i “Radost! Si i u radost ćeš se pretvoriti“, izjedanje vlastitog potomstva je treće studijsko izdanje u periodu od 2007 godine na ovamo. Moj prvi kontakt sa recentnim izdanjem bio je moment u kojem se dogodio efekt Proustovog “madeleininog kolačića” i miomirisnog povratka u 2007 godinu prisjećanjem na album “Festival budala” bosansko-hercegovačkog benda Zoster.
Multi instrumentalna muzička podloga u rasponu od pop/rock funka do fuzije jazza i reggaea, uz karekteristični vokalni izričaj koji više predstavlja naraciju nego pjevanje, te liriku prepunu metafora, dvosmislenosti i specifičnog humora kroz koji se provlači društvena kritika. Jedini problem za Radost! je taj što za moj ukus Zoster to radi puno bolje, uključujući i njihov posljednji album “Imači kada” iz 2011 godine, koji je puno upečatljivije izdanje od “Radost! Jede svoju djecu“.
Sve ovo naravno ne znači da “Radost! Jede svoju djecu” nema trenutaka vrijednih pažnje, kao recimo u pjesmi “U biti, nisam izašao iz jajeta  čiji cabaretski štih (prvenstveno) u muzičkom smislu zvuči zaista upečatljivo i zanimljivo, nadalje funkoidna muzički na tragu Peppersa “Organizirajmo se” također privlači pažnju i predstavlja jedan od boljih trenutaka ovog albuma.
Ipak, nakon preslušavanja svih 12 numera, dojam koji ostaje nije bogznakako motivirajući kada je u pitanju ponavljanje istog postupka, u komadu album nakon nekog vremena postaje teret a ne ugoda, što je zapravo poprilično paradoksalno ako uzmemo u obzir šaljivi, neobavezujući karakter koji bend njeguje. U čemu je točno problem, teško je reći. Jednostavno, na trenutke lirika prelazi u banalnost zbog silne želje za autentičnim nesvakidašnjim izrazom koji namjesto sloganske punkersko/rockerske izravnosti svoje poruke odašilje kroz dvosmislenost stilskih figura, alogizama i amfibolije, što nakon nekog vremena kako rekoh postaje poprilično umarajuće.
Imam dojam, da bi bend mogao i trebao poraditi na vokalno stilskom izričaju, jer muzički dio svakako predstavlja bolji dio priče koju pričaju. Nakon svega, ne mogu reći kako sam razočaran ili nešto slično, jer i nisam imao na čemu temeljiti velika očekivanja, ipak nekako mi je žao da su se nesumnjivo inteligentni momci i sasvim solidni muzičari zapetljali u pokušaju da budu nešto opuštajuće, neobavezujuće, humoristično ali opet znakovito i između redova intrigantno. Šteta. 
Možda tu vrijedi ona: “Dying is easy, comedy is hard“.
Napomena: Kako sve to zvuči, možete provjeriti besplatnim skidanjem OVDJE!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s