Down u Tvornici – South will rise again


Originalna setlista (zahvaljujući Stepsu)

Nekako u sjeni atraktivnog i razvikanog INmusic festivala, sinoć je na mala vrata u zagrebačku Tvornicu kulture ušetao Down – southern/heavy/sludge/metal  all starposlastica iz New Orleansa. Predvođeni  Phil Anselmom (vokal) i Pepper Keenanom (gitara) kao Jordanom i Pippenom, ova ekipa je doslovce pomela Tvornicu, a sve osim krvi, znoja, riffa je ostalo na ulazu u klub. Nakon prospavane noći, slobodno mogu reći da su opravdali sva očekivanja, od silno motiviranog Anselma čiji macho stav dolazi do granice apsurda, do ostatka benda koji se na očigled jako jako dobro zabavlja. Ne sjećam se da je iti jedan drugi bend iz branše bio ovoliko pristupačan, komunikativan i otvoren prema publici, pa taman da i postoji (a postoji) doza mimikrije/podilaženja publici u čitavom nastupu Downa, ne možeš im ništa zamjeriti, svaku kunu i kap znoja su zaradili. A znoja je bilo puno, vjerojatno po tom pitanju ništa neće nadmašiti povratnički koncert Majki u Tvornici, ali ovo sinoć je bilo blizu.
Uglavnom, kako je i najavljeno nešto iza 21:30h uz gromoglasno odobravanje i oduševljenje bend je izašao na pozornicu, očekivano najveće ovacije je pokupio legendarni Anselmo, a i prije samog koncerta osim majica Downa, one sa natpisom Pantera su dominirale u i oko kluba. Koncert je otvorila „Eyes of the South“ uz Anselma ogrnutog u zastavu američkog juga koja je doletjela iz publike. Prve pive u plastičnim čašama su poletjele Tvornicom i raspašoj je krenuo. Fascinantno je na koji način Phil Anselmo u svakom trenutku drži uzde u svojim rukama i niti jedan trenutak ne prepušta slučaju, i to kada je u pitanju bend ali i publika. Konstantni povici i interakcija sa publikom uz posprdno odmahivanje rukom prema rezerviranijim grupicama u klubu. Sve to ponukalo je i one najrezerviranije da sudjeluju u showu i pridonesu atmosferi.
Koncert se nastavio sa „Whitchtripper“ stvar sa novog EP-a i „There’s something on my side“ sa albuma „A bustle in your hedgerow“, što je dovelo do prvog vrhunca večeri izvedbom pjesme „Lifer“ i zaštitnog znaka Anselma u obliku manijakalnog urlika koji je i onako usijanu atmosferu još dodatno podigao. Jednostavno, teško je opisati energiju koju bend odašilje ako niste prisustvovali koncertu, to je naprosto erupcija koja ne jenjava jer kreće „Lysergic funeral procession“ i nenadjebiva „Ghosts along the Mississippi“. Našlo se mjesta i za posvetu nedavno preminulom gitaristi Slayera Jeffu Hannemanu kroz pjesmu „Pillars of Eternity“, i sve to vrijeme ne treba zaboraviti Anselmove upadice o tome kako ovo nije koncert Motley Cruea ili sličnih pizduna, te čupanje brade gitaristi Kirku Windsteinu (Crowbar), pa zazivanje grudnjaka iz publike za bubnjara Jimmya Browera (Eyehategod, Crowbar), na poslijetku grudnjak je doletio i Jimmy je bez razmišljanja navukao isti te odradio ostatak koncerta u njemu. Sludge metal himna grada iz kojeg dolaze „New Orleans is dying whore“ je očekivano izazvala opći headbang a prva stvar koju je ovaj bend snimio „Temptation’s  wings“ zajedničko gromoglasno pjevanje refrena.
Losing all“ i stvar koja možda najviše priziva duh Pantere „Underneath everything“ su zatvorile službeni dio koncerta nakon kojeg se bend samo na kratko povukao iza pozornice uz gromoglasno „we want more“ na što je Anselmo ustvrdio kako je samo otišao zapaliti pljugu. Bis se sastojao od „Hail the leaf“, „Stone the crow“ i „Bury me in smoke“, svakome tko poznaje Down samo ta spoznaja je dovoljna da zaključi o kakvom ludilu se radilo, ali ono između redova, spontano, neplanirano što se odvijalo do kraja koncerta teško je staviti u nekoliko crtica na papiru. Bilo je tu i improvizacije u obliku „Croatia fanbase“ stvari koju je Anselmo uz pratnju benda izveo, zaljevanje publike vodom, premda ni ekipa nije ostala dužna zaljevajući pivom Anselma i Windsteina, bacajući majice pa još jedan grudnjak koji je navukao Kirk. I niti u jednom trenutku ali baš niti u jednom trenutku ma šta se dogodilo nitko iz benda nije reagirao naprasno, ljutito i degradirajuće prema publici, u tom smislu bili smo ravnopravni. Završni taktovi „Bury me in smoke“ su bili vrh vrhunca ludila kada je dio tehničara preuzeo instrumente održavajući nivo buke i odapinjući solaže, Anselmo je mahnito lupao po bubnjevima, u tim trenucima na pozornici je bilo desetak ljudi i svi su nešto svirali, skakali, lupali, rukovali se sa publikom, bacali trzalice, palice. Kaos.
Na koncu, ponovno ogrnut zastavom, Anselmo je acapellastihom Zeppelina u svom stilu „and she’s bying the fuckin stairway to heaven“, zaključio jednu divlju, ludu, prekrasnu večer za svakog ljubitelja žestokog zvuka kojem će dugo dugo ostati u sjećanju koncert Downa. Znojni i zadovoljni napustili smo klub oko ponoći uz želju da se ovakvo što svakako ponovi.
Napomena: Tekst originalno pisan za SoundGuardian.

2 misli o “Down u Tvornici – South will rise again

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s